Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Legende odlaze, preminuo pilot Zdenko Babić VI. klasa ŠAOA

2 posters

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

ZuluDelta

ZuluDelta

Legende odlaze, preminuo pilot Zdenko Babić

Odlaze piloti koji su na neki način obilježili ranu eru mlaznog zrakoplovstva JRZ .

Zdenko Babić jedan od pilota koji su bili među prvima na preobuci za F-86E Sabre ispisuje svoje letove plavim visinama .

U subotu 7.7.12. u moru mu je otkazalo pilotsko srce nakon čega je preminuo, samo kratko kao napomena , Zdenko Babić je VI.klasa ŠAOA rođen 13.12.1930. svoje prve letove napravio je u AK..Slavonskom Brodu na jedrilicama , letio je 26 različitih tipova aviona, umirovljen u činu ppukovnika koji je imao 11 godina.

Počivaj u miru prijatelju stari, puno će mi faliti uvijek zanimljiv i ugodan razgovor s tobom, naći ćemo se gore negdje i nastaviti zanimljiv razgovor.

Obitelji Babić moja duboka sućut


Posljednje zbogom stari druže tvoj ZD

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Plavo nebo prijatelju!!!

https://otpisani.niceboard.com

ZuluDelta

ZuluDelta

Legende odlaze, preminuo pilot Zdenko Babić VI. klasa ŠAOA Jrv42923izdanje-2

Evo dragi prijatelju posthumno si ipak dobio satisfakciju upisano u knjizi eminentnog stručnjaka za avijaciju

uživaj u plavim visinama do našeg susreta

S poštovanjem tvoj ZD

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Poslao je mdujmovic on 22.2.2007 23:37:05 (4582 prikaza)

U povijesti nisu rijetki slučajevi da zasluge, ostvarenja, podvizi ili otkrića budu priznata ljudima koji su bili samo blizu događaja, ali iz tko zna kojih razloga stavlja ih se u prvi plan. Zdenko Babić je imao priliku osjetiti tu nepravdu. Ipak on je sigurno prvi Hrvat koji je letio brže od zvuka, a zašto mu nije priznato da je bio prvi od prvih u sada već skoro zaboravljenoj državi vjerojatno nećemo nikada saznati.

Probijanja zvučnog zida ili let brži od zvuka je bio važan događaj za zrakoplovnu povi jest zapadno balkanskog prostora , sa gorkim okusom koji i danas nakon pedeset godina ne jenjava ističe umirovljeni pilot Zdenko Babić i govori:

Nekako u odmaklom proljeću u tadašnje Jugoslavensko zrakoplovstvo pristigla je prva dva aviona F-86 E " Sabre". Određen sam u prvu grupu za preobuku kao elementarno jezgro za dalje preobuke. U prvoj skupini na preobuci u okviru 117. lap bili su : Lekić ( tadašnji zapovjednik divizije) i piloti: Vranić, Žunić, Radman, Babić i Mijatov. Obuku su vodili dva amrička pilota od kojih se jedan zvao kap. George a, drugi poručnik Paul ? koji je kasnije prateći Vranića na slijetanju sletio bez stajnog trapa i zbog toga odstranjen sa dalje obuke. Stečeno iskustvo na avionu T-33 i uspješno savladana tehnička učionica aviona F-86 E koja je trajala 17 dana omogućili su brzi početak praktične letačke obuke. U jednoj od planiranih misija bilo je predviđeno i probijanja zvučnog zida.
Pristigli avioni su bili kanadska verzija F-86 proizvedeni u firmi Canadair pod oznakom CL-13 Mk. IV i pripadali su RAF-u, koji je u to vrijeme iste počeo povlačiti iz upotrebe.
Prije isporuke na avionima je izvršena generalna revizija u nekoliko remontnih zavoda ( Stanstead, Dunsfold, Gatwick, Spike ,Westladu). Nakon revizije preuzeo ih je USAF i prema programu vojne pomoći uputio u Napulj , a potom i u Jugoslaviju. Dolazak aviona zapadnog porijekla bio je dobro čuvana tajna. Krajem trećeg mjeseca stigla su dva aviona ( 11002 i 11001) no zbog nekih zastoja u komunikaciji tokom ljeta pojavljuju se još četiri, a početkom jeseni i masovnija isporuka koja završava sa 130 aviona od kojih je odmah 30 bilo rastavljeno za pričuvne dijelove. Podaci o dolasku i isporuci aviona su kontradiktorni, a živi sudionici tko zna zašto i nakon toliko godina šute ili tvrde kako se ne sjećaju.
Na dan 14.04.1956. godine kada se planirala misija probijanja zvučnog zida Lekić sa svojim pratiteljem ne uspijeva dostići brzinu zvuka na aerodromu Batajnica iznad kojeg su se provodili letovi jer se na zemlji čuje samo jedan karakterističan pucanj, ali taj je bio od pratitelja američkog kapetana. Po slijetanju Lekić se žalio na probleme sa presurizacijom kabine. Međutim vjerojatno je imao mali kut poniranja i nije mogao zbog otpora zraka postići potrebnu brzinu ( 334 m/s ili veću).
Poletio sam u drugoj smjeni u pratnji američkog kapetana Georga i nakon izvršenja planiranih elemenata leta iznad aerodroma Batajnica oštro sam propeo avion dostižući visinu oko 40 – 42000 ft te uveo avion u prevrtanje. Iz prevrtanja energično sam doveo avion u okomito obrušavanje sa punom snagom motora. Pratio sam prirast brzine i ponašanje aviona koji se nekako čudno uvijao sa neznatnim trešnjama i stalnom težnjom da smanji kut poniranja.
Čvrsto sam potiskivao palicu naprijed održavajući kut poniranja. U jednom trenutku sam osjetio kako je avion postao stabilan, trešnje na palici su nestale i očitao sam brzinu 1, 04 Ma. Smanjio sam snagu motoru i osjetio kako se avion valja s krila na krilo te opet lagane trešnje na palici. Prevodeći avion iz obrušavanja pod znatnim preopterećenjem očitao sam visinu od 17 – 18 000 ft. Iza mene čitavo vrijeme je letio na nešto većem odstojanju moj instruktor kapetan George. Po slijetanju on mi je prvi čestitao a onda i drugi piloti koji su jasno čuli dva pucnja na zemlji što je bila potvrda leta bržeg od zvuka.
U trećoj smjeni poletio je Vranić sa pratiteljem poručnikom Paulom i ponovio isto. Niti u nekoliko narednih pokušaja Lekiću to nije pošlo za rukom navodno zbog tehničkih problema sa svojim avionom.
Dakle prije Lekića ne samo da je Babić probio zvučni zid nego i Vranić, ali čin funkcija i mogućnost komunikacija sa medijima su povijesni trenutak upisali u "vazduhoplovne" dokumente onom tko je bio na višem položaju.
Tada su pozvani odabrani novinari dana 31.srpanj 1956. koji su to zabilježili kao važan datum u povijesti jugoslavenskog zrakoplovstva jer Lekić je letio oko 11.30 sati, navodno brže od zvuka, no na aerodromu Batajnica nisu se čula dva pucnja već samo jedan, a povijest ( čija) bilježi ( često kako tko hoće i može) taj dan kao prvo probijanje zvučnog zida nad zračnim prostorima bivših jugoslavenskih republika što nije i ne može biti istina već jedna od mnogih zabluda i obmana formalnih autoriteta.
Nakon ciljane prezentacije uskom krugu i obmane javnosti zapovjednik 44. avijacijske divizije pukovnik Nikola Lekić je tek 8. rujna 1956. uspio letjeti brže od zvuka, a tada je zabranio ostalim pilotima tokom obuke, preobuke ili doobuke na avionima F-86 D letenje brže od zvuka navodno iz tehničkih razloga.
Ovo tvrdi sudionik i akter tih povijesnih događaja i čovjek kome je pravo prvenstva uskraćeno.
Bilo kako bilo, pravedno ili nepravedno dodjeljivanje prvenstva u ostvarenju ovog podviga ostaje priznanje pionirima među zrakoplovcima koji su letjeli brže od zvuka do šesdesetih godina prošlog vijeka.
Danas sa modernim avionima to je normalna situacija, ali u to vrijeme je to bio rijedak i smion podvig kako čovjeka tako i tehnike. Letenje u različitim zrakoplovima u Dvadeset prvom vijeku postalo masovna pojava širom svijeta pa ipak velika većina pilota neće osjetiti tu čaroliju i osjećaj superiornosti nad brzinom kretanja kroz zračni prostor makar jednom brže od zvuka ( 1205 – 1210 km/h).

Posjedujem i priznanje o probijanju zvučnog zida Mach Basters cluba koja je dodijeljena na svečanoj večeri u hotelu Excelzior : Lekiću Babiću i Vraniću uz prisustvo ambasadora i atašea: SAD, i Canade. Diploma i priznanje datirano je 07.12.1956. godine Ovo me ponekad podsjeti na dane kada je gorak okus u ustima bio puno jači, ali ponos i gordost što sam u to vrijeme bio jedini hrvat koji je letio brže od zvuka . Ponosno dokazuje gospodin Babić svoju priču pokazujući već požutjele dokumente, a jednim uhom sluša kako iz daljine dopire grmljavina nadzvučnih lovaca hrvatskog ratnog zrakoplovstva iznad Pule.
Vidno mu zaigra osmjeh kada kaže : Čujete li ih, to je pjesma koja se ne zaboravlja to je glazba koja nosi i uznosi čovjeka na vrhunce o kojima je oduvijek sanjao, a samo rijetkima se za to pruža prilika.
Nego letio sam ja i kasnije tih godina, ali samo nije se to smjelo znati. Tako sam 1957. godine prateći kolegu Kulića ( kao što je to ne tako davno činio moj instruktor Džordž) njemu omogućio isti podvig za što smo dobili zasluženu kaznu od deset dana zabrane letenja jer smo prekršili zapovijed ali i odstupili od zadaće za let. Dodaje dugogodišnji nastavnik letenja koji je osposobljavao niz generacija mladih pilota i letio više od dvadeset tipova aviona uz ostvarenje oko četiri tisuće sati letenja, zatvarajući svoj album iz kojeg proviruju požutjele slike prošlosti.

Legende odlaze, preminuo pilot Zdenko Babić VI. klasa ŠAOA Img45de16cdc833b


Autorizirao: Babić Zdenko 06.04.2006. u Puli , podatke obradio Martin Vinkovic

Preuzeto sa http://www.zrakoplovstvo.net/xnet/html/modules/news/article.php?storyid=397

https://otpisani.niceboard.com

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Similar topics

-

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu