Da se prisjetimo prvog pilota NOVJ koji je dao svoj život za stvaranje RV
Rođen je 1913. godine u selu Jošiku, kod Bosanske Dubice. Posle završetka građanske škole u Bosanskoj Dubici i kraćeg pisarskog staža kod advokata, stupio je u vojno vazduhoplovstvo, gde je prvo završio mehaničarsku, a 1939. godine i pilotsku podoficirsku školu. Aprilski rat, 1941. godine, ga je zatekao kao pilota izviđačke eskadrile u Rajlovcu.
Posle kapitulacije Vojske kraljevine Jugoslavije, stupio je u Vazduhoplovstvo NDH, ali se ubrzo povezao s Narodnooslobodilačkim pokretom u Banja Luci; davao je pokretu pomoć u novcu, oružju i drugom materijalu, čekajući priliku da avionom poleti na oslobođenu teritoriju.
Posle opsežnih priprema, kojima su rukovodili banjalučka partijska organizacija i Operativni štab NOP odreda Bosanske krajine, Franjo Kluz je, 23. maja 1942. godine, avionom "Potez 25" sletio na sletilište Urije kod Prijedora. Istog dana, u Prijedor se spustio i pilot Rudi Čajavec s mehaničarom Jazbecom. To je bio početak stvaranja partizanske avijacije, i jedan od prvih primera u Drugom svetskom ratu da pokreti otpora raspolažu vlastitim vazduhoplovstvom. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije, Franjo je primljen, ubrzo po dolasku u partizane, 14. jula 1942. godine.
Sa ranije pripremljenog aerodroma kod sela Međuvođe, Franjo Kluz je, s mehaničarom strelcem Ivicom Mitračićem, izvršio dva borbena leta. Četvrtog juna 1942. godine bombama i mitraljeskom vatrom napali su, kod Međeđe, zloglasnu ustašku crnu legiju, a 7. juna su bombardovali Bosanski Novi i Dvor i bacali letke nad Dubicom i Kostajnicom. Zbog neprijateljske ofanzive na Kozaru, Kluz i Mitračić prebacili su se 14. juna na novi aerodrom kod Lušci Palanke, napadajući uz put neprijateljske kolone.
Šestog jula 1942. godine, jedan nemački lovac otkrio je i zapalio "Potez 25", što je onemogućilo dalju akciju prvih partizanskih avijatičara, koji su, u uslovima ogromne neprijateljske prevlasti u vazduhu, uspjeli da se održe punih 45 dana, što je imalo znatan moralni i politički efekt. Ostavši bez aviona, Franjo Kluz je ušao u sastav Operativnog štaba NOP odreda Bosanske krajine, gdje je ostao sve do novembra 1943. godine, kada se priključio Prvoj vazduhoplovnoj bazi u Livnu. Zajedno s ostalim vazduhoplovcima koji su se tu prikupili na poziv Vrhovnog štaba NOV i POJ, prešao je u Italiju, pa u severnu Afriku, gdje je ušao u sastav Prve eskadrile NOVJ, koju su, posle intenzivne obuke, saveznici naoružali lovcima "Spitfajer". U činu kapetana Franjo Kluz je u ovoj eskadrili, pored letačke dužnosti, obavljao i funkciju političkog komesara.
Kao prvom partizanskom pilotu i dobrom letaču, Kluzu je bilo povereno da, kao pratilac komandira eskadrile majora Milete Protića, izvrši prvi borbeni zadatak ove eskadrile, 18. avgusta 1944. godine. Od tada s aerodroma Kana u Italiji, Kluz je izvršio više borbenih letova, hrabro napadajući neprijatelja u Dalmaciji i delovima Bosne i Hercegovine, i obezbeđujući lovačku zaštitu partizanskim i savezničkim avionima.
Poginuo je 14. septembra 1944. godine, kada je, kao vođa četvorke "spitfajera", oboren od neprijateljske protivavionske artiljerije, prilikom napada luke u Omišu.
Za narodnog heroja proglašen je 18. maja 1948. godine.
Sahranjen- posmrtni ostaci preneseni u Beograd