Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Operacija Velveta

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Operacija Velveta Empty Operacija Velveta Sre Mar 12, 2008 5:27 pm

bosancero



Zanimljiv povijesni dogadjaj u kojem je znacajnu ulogu imala Jugoslavija. Tekst je dio feljtona koji izlazi u dnevnim novinama Danas.
Jednog dana Šajkea je Ehud Avriel pozvao da hitno dođe u Ženevu, kuda je i inače rado odlazio. U pitanju je bila veoma krupna stvar. Trebalo je prebaciti lovačke avione u Izrael, koji je imao 28 aviona, ali nijednog lovca. U Čehoslovačkoj je kupljeno nekoliko meseršmita, koji su tamo za vreme rata proizvođeni za nemačku Luftwaffe, i više spitfajera iz američkih i britanskih viškova. Tražena je mogućnost da se na vreme pošalju, ali u celoj Evropi nije nađena. Otpala je mogućnost rastavljanja na delove i slanja brodovima, jer bi to trajalo predugo. Setili su se Šajkeovih dobrih veza u Jugoslaviji i odlučili da se tamo pokuša pronaći pogodan teren za aerodrom.
Objašnjeno mu je šta je sve potrebno pored piste: avionsko gorivo, rezervni delovi, džipovi, šatori, mehaničari, radio oprema i operateri, kombinezoni, hrana... Bilo je jasno da se sve to ne može sakriti. Vratio se u Beograd i Stefanu rekao šta traži. Ovaj je ostao bez reči. Kad se pribrao počeo je Šajkea ispitivati o svim detaljima i dobio iscrpne odgovore: o tipovima aviona, pošto su bili, ko bi bili piloti. Rečeno mu je da se traži aerodrom u blizini Jadrana, kako bi avioni brzo stizali iznad otvorenog mora, ali relativno skriveni od pogleda. Šajke je očekivao odbijanje, no Stefan je počeo da nabraja teškoće, kao blizinu albanske granice i mnoge druge. Bilo je jasno da odluku ne može da donese on i da je to stvar vrha. Odobrenje je bilo neizvesno. Stoga je, iako je bio upozoren da ne dolazi u Bugarsku, ipak otišao. Rekao je šta traži i Bugari su to odmah prihvatili. Međutim, za svako sletanje, a pod tim se podrazumevalo i tankovanje goriva, zamena guma, popravke itd, tražili su po deset hiljada dolara, što je bio ogroman iznos. Iako je Alija bet bila u stanju da nabavi velika sredstva, to je prevazilazilo njene mogućnosti. Neobavljena posla vratio se u Beograd i sve ispričao "Prijatelju". Posle nekoliko dana ovaj ga je pozvao i rekao kako je doneta odluka da se Izraelcima stavi na raspolaganje jedan aerodrom udaljen od većih centara. Odmah je to javio u Ženevu i Prag. Obavestili su ga da u Beograd iz Ženeve dolazi pilot Geda Šohet, s pasošem na ime Čarls Foks, kao ekspert za aerodrome. "Prijateljev" čovek major Mojović određen je za vezu s njim i iste večeri kad je stigao rekao mu kako će u šest sati sledećeg jutra u jednom dvosedu poleteti da izviđaju terene. Posle tri dana vratili su se. Šohet je obavestio Šajkea da su nadleteli dosta mesta, uključujući aerodrome onesposobljene tokom rata, i najzad našli pogodan teren, koji je Šohet opisao ne kao aerodrom već poletno-sletnu stazu pogodnu za lake avione. Sastavio je listu potrepština, koju je Šajke poslao u Ženevu.Cela operacija dobila je kodirano ime Velveta. Šohet i Šajke Dan bili su na aerodromu s kodiranim imenom Alabama (tj. Kapino polje) kada je posle nekoliko dana doleteo veliki transportni avion sa svom traženom opremom, plus hranom i cigaretama. Stigli su i radio operateri i aviomehaničar, dobrovoljac iz Amerike. Komandant je bio Šohet, dok je Šajke bio zadužen za veze s vlastima. Sletelo je još nekoliko transportnih aviona, što je izazvalo raznorazne priče u tom kraju. Javili su se i Albanci, a potom Sovjeti, tvrdeći kako su Amerikanci počeli da snabdevaju Tita oružjem. Kao velik problem pojavilo se snabdevnje gorivom. U Jugoslaviji nije bilo pogodnog goriva za te avione. Pokušana je nabavka u Rumuniji, ali nije uspelo. Konačno je problem rešen tako što je brod Shiu dopremio burad sa 200 tona prvoklasnog goriva, koja su iz luke prevezena do aerodroma. Za letove je bio zadužen Sem Pomeranc (Sam Pomerantz), američki pilotski as. On je našao tehničko rešenje za dodavanje još jednog rezervoara goriva na spitfajere, kako bi mogli non stop leteti od Alabame do Izraela. U Čehoslovačkoj je nastao problem obeležavanja aviona. Nisu prihvatali jugoslovensku petokraku zvezdu. Jugosloveni su predložili oznaku izraelske avijacije, šestokraki Davidov štit, koji je ličio na nju. Prvih šest spitfajera poletelo je iz Čehoslovačke za Jugoslaviju 24. septembra 1948, čime je započela Velveta I. Pet aviona sletelo je na aerodrom Alabama uz aplauze prisutnih. Šesti nije mogao da izvuče točkove, pa je kružio iznad njega i najzad sleteo na "trbuh". Avion je oštećen, ali je pilot prošao samo s ogrebotinama. Kasnije su delovi aviona poslati u Izrael. Posle tri dana pet spitfajera je po mraku uzletelo put Izraela. Tri su stigla, a dvojica pilota su iz nekih razloga ostala bez goriva i sletela na Rodos. Bili su uhapšeni, isleđivani i na jedvite jade, uz intervencije, pušteni, dok su avioni zaplenjeni.
Velvetu je zadesila nova nevolja. Dva transportna aviona tipa "northland" poletela su iz Čehoslovačke za Alabamu, noseći tehničku opremu za lakše točenje goriva u avione. Jedan od njih se zbog greške u navigaciji prisilno prizemljio u crnogorskim planinama. Posadu su pohvatali jugoslovenski vojnici, misleći da je reč o špijunima. "Prijatelj" ga je pozvao i očitao vakelu kako ga je upozoravao na opasnosti, pre svega da će cela svetska štampa pisati o tome. Nije bilo prijatno, ali se na tome svršilo. Piloti aviona koji su dolazili bili su uglavnom Jevreji, saveznički ratni veterani, većinom američki, kojima su njihove vlasti to zabranjivale i pretile da će im oduzeti državljanstvo, što se, izgleda, nekima desilo. Kad bi se avioni približili Albaniji, ponekad se na njih i pucalo. Budući da se zima približavala, ali ne samo zbog toga, Stefan je rekao kako se letovi moraju obustaviti, jer u zimskim ulovima Alabama ne može raditi. Šajke se nije pomirio s tim i tražio je aerodrom sa betonskom ili asfaltnom pistom. Konačno je data dozvola da se koristi aerodrom u Titogradu, pod uslovom da se niko ne pojavljuje u gradu i ne udaljuje s aerodroma. Iz Izraela i Praga dopremljena je kuhinja i specijalni kran za dizanje aviona na kojima su otklanjani kvarovi. Kad je sve bilo spremno, u Prag je javljeno da spitfajeri mogu krenuti. Vreme je bilo loše, ali je Sem Pomeranc odlučio da se ipak ide, pa je poletelo šest aviona, a jednim je on lično pilotirao. Četiri su na vreme sletela u Titograd, dok se za dva nije znalo gde su. Uskoro je javljeno da se pilot Bil Pomeranc prinudno spustio na zadarsku plažu, jer su mu zbog oluje otkazali sistemi, dok se o njegovom prezimenjaku Semu ni dalje nije čulo ništa. Tek dva dana kasnije saznalo se da se u blizini jednog sela u Bosni srušio neki avion, eksplodirao i zapalio. Tako je završio Sem Pomoranc. Telo mu je preneto u Izrael, a Šajke je tek godinama kasnije uspeo da sazna gde je sahranjen.
Operacija Velveta završena je krajem decembra 1948. Tada je poslednjih 11 spitfajera i dva C-46 natovarena opremom i avionskom municijom odletelo u Izrael. U Čehoslovačkoj su ostala dva meseršmita, koja nisu mogla preleteti od Titograda do Izraela. Rastavljeni su i spakovani u sanduke, pa su Dunavom stigli u Jugoslaviju i natovareni na vagone radi prevoza do luke. Ispostavilo se da su sanduci suviše visoki da prođu kroz neke tunele. I tu je "Prijatelj" pomogao: iz JŽ dopremljene su niske platforme i sanduci pretovareni na njih.

Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu