Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Price Jožeta Jeriča

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Price Jožeta Jeriča Empty Price Jožeta Jeriča Pon Jan 07, 2008 12:10 am

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Pod naslovom Nastavnicke price na ABG Joze iznosi

Druga generacija mladog nastavnika; Mašić ko Mašić, veliki obožavalac Jimy Hendricka i naravno maksimalno frajer. Stalno mi ga ostali nastavnici letenja i komandne strukture kačili na nos: te provocira prilikom pozdravljanja(škljoca petama, naklanja se ...), loš mu lični primer -stalno zavrnutim rukavima itd.
E sad kakve veze imaju zavrnuti rukavi u ovoj štoriji?
Ne znajuči kako da Mašu dovedem u red upozoravao sam ga da u aviaciji sve ima svoj smisao, pa tako i to da je kombinezon uvek pravilno zakopčan jer se sa uvrnutim rukavima uvek može nešto nekontrolisano zakačiti u kabini...
Elem neki let u majsko dopodne na Zemuniku, Maša napred, ja pozadi, poletanje na N-60... uzlet, dobivanje potrebne brzine za ugao penjanja, Maša uvlači stajni trap i smanjuje snagu motora na 95%, ja se lepo uvalim u zadnje sedište, laktovi na ramu kabine glava sa kacigom poduprta rukama, pratim instrumente...
snaga motora pada. 98, 95, 92, 90%- "Mašo sram te bilo šta to radiš ofrljašu jedan" podviknem ljutit i gurnem ručicu snaga motora napred-kada ono ona stoji napred!!?!
Snaga i dalje pada 85, 80%!! Au dreknem:" Mašo j..te bog pa šta to radiš!?" Dok skinem snagu motora, prihvatim prekidač za zapuštanje motora i otvorim ZATVORENU?! slavinu visokog pritiska goriva, procenti odoše u božju mater, avion na minimalcu sa hvala bogu flapsovima na 20 preleče kraj piste i motor odlično prihvača a ja gledajuči samo termometar izduvnih gasova ne čekam puno zapuštanje več povečavam snagu što je brže moguče....
U kabini tajac, ne govorimo ništa više ni Mašo ni ja, odletim taj let do kraja.
Nitko ama baš nitko ne vidi taj naš manevar poletanja !!?!! A bilo je tamo prema Bokanjcu gadno, gadno nisko....
Izadjemo iz aviona, još uvek obojica mokri ko miševi, hvatam se cigarete-Maši dajem isto i pitam:"zašto Mašo?" I Mašo daje najludji moguči odgovor:"ma zakačio sam zavrnutim rukavom slavinu kada sam krenuo na ručicu stajnog trapa i onda odjednom mi blesne u glavi -jao slavina i ja je gurnem tamo gde je išla-unazad ionda jednostavno blokiram!"
Svaki komentar nepotreban ali do zadnjeg dana moje letačke kariere u poletanju moja leva ruka uvek je sedela na slavinama..... i to svim pilotima bez obzira na staž, čin ili kategoriju SBO!!!



Poslednji put izmenio cyber fulkrum dana Pon Feb 20, 2017 1:31 am, izmenio ukupno 2 puta

https://otpisani.niceboard.com

2Price Jožeta Jeriča Empty Re: Price Jožeta Jeriča Pon Jan 07, 2008 12:12 am

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Neke godine u Puli, ja več stariji iskusniji NL sada rezervni nastavnik, dan JNA, leti se skračeni letački zbog svečanog stroja i podele odlikovanja, pohvala itd(tada još nije bilo novčanih-kakve novačane kada je rodnina i čast u pitanju!!!).
Dopadne mi let sa Sretenovićem, koji je kasnije odpao zbog nesposobnosti za IFR i bio je pitomac dali Lakija ili Borka to se više ne sečam. Ne sečam se više ni kakav smo zadatak imali, važan je povratak..
Sve do izvlačenja stajnog trapa OK a tada desna noga ostaje na crveno, tražim od Srete da ponovi radnju i opet 2 zelene e sada več treba javiti jer se kasni sa zalaznim za sletanje, izdvojim se južno od PSS da oslobodim ostalima povrataka i sa Sretom ponavljamo radnje izvlačenja, klizanja sa povečanjem brzine i onu najglupliju postavku iz prinudnog postupka-"pumpaj ručnom pumpom do zabravljenja"..
Traži to rukovodioc letenja nonstop(valjda ko papagaj čitao iz podsetnika), tražim ja od Srete: "jer pumpaš Sreto?" a on potvrdjuje:"Pumpam druže kapetane!" I sve gledam; prvo ventil rasterečenja a potom i sigurnosni ventil rade besprekorno tako da ni sva snaga Srete nije uspela dovesti do pucanja osnovne sisteme hidroinstalacije...To naravno nije više imalo nikakve veze sa neizvučenom desnom nogom-kada si po povečanju pritiska video da je hidrosistema završila sa izvlačenjem stajnog trapa-izvučen, poluizvučen ili neizvučen bio ili ne bio....možeš posle toga i dubiti na glavi-ne pomaže!
Iz zadnje kabine nema šanse da vidiš u kakvom su stanju noge i zato pitam Sretu da pogleda levu i desni i kaže mi ima li razlike. Bogme lepo vidim i pored maske i kacige Sretino zajapureno lice (naradio se pumpanjem a i inače bio je više zdravo crvene boje u lice) i njegov raport da desnu nogu "vidi slabije" nego levu.
Več su svi sleteli, niski prelet slova "T" i pomočnik potvrdjuje da je desna noga u poluizvučenom stanju, sijalica niskog nivoa goriva več dodobra gori i krečem iz šireg zalaza na sletanje u 090 (prema Kavranu) nešto niže i sa više snage od uobičajene.
Odlučujem pokušati jačom traverzom prisiliti desnu nogu na poslušnost te u momentu dodira sa levom nogom i spuštanja nosnog točka isključujem AG, zatvaram obe slavine goriva i iz sve snage gurnem punu desnu nogu i nešto grublje puštam desno krilo da sedne. Čudna tišina, zbog gašenja radiostanice, IC i motora...Levo krilo pkušavam nakon toga palicom opteretiti što više a onda i levom kočnicom pokušam parirati skretanje aviona u desno. Avion ne seda na desni TT ali završava iznad jedno od sletnih sijalica iznad koje prije potpunog stajanja napravi pun okret za 420 st.i staje.Sve su tri noge zabravljene...
Brzo zabravljujem sedište, otvaram kabinu, iskačem i pogledam Sretu. Sedi ko mumija, gleda pravo i ne reagira na moje lupanje po pleksi poklopcu. Tek kada otvorim i njegovu kabinu, zabravim mu sedište i lupim po kacigi osvesti se i počinje izlaziti iz aviona.
U tom momentu pred avion iz pune brzine staje "tristač" iz kojeg iskače puk. Benić, kratko pogleda avion i uz :"odlično uradjeno" potrpa nas u kola i prebacuje u svoju kancelariju.
E sada poanta tog dogadjaja je što sam je več par dana pre stalno lupetao kako neču da idem u stroj, jer mi uvek nabiju kompleks niže vrednosti kada se čitaju i čitaju silni pohvaljeni, nagradjeni i odlikovani a mene nikada medju njima. I sada eto Jere našao načina kako da izbegne stroj-i još celi puk čeka više od pola sata u stroju da se skinem iz vazduha!!

PS: U duhu dobrih manira VTS pokušali me okriviti da sam prilikom voženja na poletanje izašao ili sa staze za voženje ili u poletanju sa PSS i oštetio kapotaž-vrataoca stajnog trapa pa se oni "posvadjali" prilikom uvlačenja ili izvlačenja!!Onaj veči kapotaž prošao je naime kroz manji(onaj na trupu) i zbog deformacija zabio se u gumu i tako blokirao ne samo potpuno izvlačenje do zabravljenja več i sam točak, guma je eksplodirala verovatno brzo nakon dodira.
No i ovaj put je bio Benić pravi i prekinuo je takve pokušaje naših tehničara-koji nikada nisu bili krivi.
Ovo iskustvo mi je pomoglo u jednom drugom težem slučaju desetak godina kasnije na istom tipu aviona ali noču, no o tome drugom prilikom, kada skužim kako se dodaju i fotosi koje posedujem o toj zgodi..

https://otpisani.niceboard.com

3Price Jožeta Jeriča Empty Re: Price Jožeta Jeriča Uto Apr 13, 2010 9:57 pm

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Evo da nastavim. Jučer sam nešto kopao po albumu i na poledjini zadnje stranice nalepljena koverta u kojoj stoji rukopis-svrakopis jednog vanrednog dogadjaja kao neki nastavak onog iz Pule-mene uvek neki stajni trapovi napadali...
Nema veze sa nastavničkim pozivom jer sam u to vreme, 29.09. 82.g. več bio komandir 351.iae u Cerklju.
Evo prepisujem doslovce:
"U vezi sa udesom-sletanjem sa uvučenom levom nogom stajnog trapa a na zahtev Komisije za ispitivanje udesa dajem sledeču izjavu:
Planom letenja planiran sam kao prvi u izlazu da 02.09. u 19.00 poletim po V-309 Programa letačke obuke za vizuelno izvidjanje-dejstvo SAB-om (svetleče avijo bombe) sa VI(vizuelnim izvidjanjem) na ŠTP-Mrlera.
Kako sam u voženju ka LP(liniji poletanja) sa IJ-21 evid.broj 427 otkrio otkaz VH(veštačkog horizonta) na oba pretvarača, vratio sam se na stajanku, javivši prethodno RL(rukovodiocu letenja) da me prebaci na kraj sva tri planirana izlaza eskadrile. Ponovno poletanje sam tako trebao izvršiti u 20.15 časova.
U 19.50 vratio sam se na stajanku, kratko razgovarao sa K-dirom vtč, k-dirom spec.voda i oružarima kako ide rad sa UBS(ubojnim sredstvima). Tada sam saznao da nema dovoljno ispravnih Jastrebova i da ču svoje letove izvršiti sa Galebom.

U 20.03 sam preuzeo N-60 evidentni broj 23131, izvršio pretpoletni pregled sa posebnom proverom zadnje kabine: veze, zabravljenost sedišta, radiostanica na uključeno 1.kanal, uključenje radiokompasa, proverio pobudu generatora, pored toga još i osigurače na SAB-ovkama i zazor kapotaža stajnog trapa.
Od zapuštanja do razlaza u povratku izvršio sam normalno po planu i bez značajnih odstupanja. Sve SAB-ovke su se normalno aktivirale i nakon pračenja njihovog leta sa RD(rukovodiocem dejstva) konstatirali smo nešto više istočnog vetra za korekciju budučim posadama te da je visina otkačivanja od planiranih 1700m mala-jer su sve baklje od SAB-ovki završile na zemlji u goručem stanju. Ovo je naravno moglo dovesti do paljenja korova i suhe trave (što nebi bio prvi slučaj) zato sam naredio da se imaju naredna otkačivanja vršiti sa visine 2000m.

Čitav let je bio u jakoj sumaglici sa vidljivošču povremeno i manjom od 3km. Kako sam u dolasku od Dobove ka Krškom od AKL dobio meteo podatke da je temperatura 18,6 i tačka rose 17,0 sa 94% vlage rekao sam meteorologu da stalno prati temperature i ako se slučajno počinju približavati da mi to javi i da prekidamo letene na vreme.
Oko 21.10 sam došao na razlaz na propisnoj brzini(320km/č) i 450m visine, izvršio razlaz i sa ručicom stajnog trapa na dole izvukao stajni trap. Pošto sam dobio indikaciju leve noge "zebra" javio sam da ponavljam radnju i nastavio po školskom krugu bez snižavanja. Ponavljanjem radnje uvlačenja-izvlačenja stajnog trapa situacija je bila sa levom nogom jednako na položaju "zebra", dok sam sa podtrupnim svetlom i krajnjim položajem glave u kabini uspeo videti da je leva noga stajnog trapa izašla iz gondole za širinu oboda gume , gde je bez promene ostajal zaglavljena i kod komande uvučenog, jednako i izvučenog položaja. Pošto je prilikom rada sa stajnim trapo pritisak osnovne i radne hidrosisteme korektno odradjivao, znao sam da ničim neču moči izvuči levu nogu do zabravljena.

Javio sam RL situaciju, zatražio odmah da prekine sa nastavkom letenja-poletanja i tražio da me upozna sa situacijom u vazduhu. Kako sam imao još 540kg goriva ostao sam iznad aerodroma na oko 1000m, čekajuči da se sve ostale posade vrate na sletanje i pri tome povremeno pokušao ponavljati radnje izvlačenja sa dodatnim klizanjem, no noga očito nije bila dovoljno u izvučenom položaju da bi ju traverzom potpomogao sa dinamičkim udarom.
Dok su pojedini avioni po planu sletali čekao sam da mi količina goriva padne na 260kg kad sam krenuo u manevar za sletanje. RL me upozorio na zabravljivanje sedišta i da po uputstvu pred ravnajem odbacim poklopac kabine i po potrebi uvučem stajni trap. Javio sam mu da niti ču odbaciti poklopac kabine niti ču uvlačiti stajni trap, jer za to nema potrebe i da me ostavi na miru da uradim svoje na sletanju. Jedino sam tražio da mi se svetla na pisti pojačaju na maksimum. U vazduhu su bila ostala još 3 aviona u povratku.


Ulaskom u 3.zaokret konstatovao sam 220kg goriva, uzeo sam ga nešto dalje i šire , zabravio sedište, ušao u PSS na oko 10m i sa 220km/č, zatvaranjem obe slavine za gorivo ugasio sam motor i kada sam ušao u svetla isključio i akumulator i generator.
Sporim ravnanjem prizemljio sam avion oko 300m posle preleta slova "T" na desnu nogu, polako spuštajuči nos i nastoječi da avion što duže trči na dve tačke, dok mi palica nije završila potpuno u desno i napred kada sam jednovremeno sa dodirom levog TT naglim kočenjem desnog točka pokušao skratiti trčanje po pisti i nekontrolisano skretanje aviona u levo. Kako sam dodir izvršio na desnoj ivici PSS do zaustavljanja aviona je došlo na levoj strani, kod čega je jedino desno krilo još bilo čitavo na sletnoj stazi a sam avijon jedva 30 stupnjeva van ose. Po zaustavljanju sam otvorio kabinu, odvojio crevo kiseonika i rst, oslobodio se veza i iskočio iz avijona i naglo se udaljio oko 30m i osmotrio situaciju. Sve je izgledalo u redu, zato sam trčao brže bolje u susret vatrogascima-koji su se očito spremali da mi Galeba poliju penom te jih sprečio u tom pokušaju.
Ono varničenje TT po pisti bilo je za njih malo previše. Nakon toga stvorila se prilična zbrka vozila i ljudi oko aviona te sam jih sve udaljio, jedino sam vtrogascima naredio da se postave "nizvodno" u pravcu sletanja a prema Galebu i osvetljavaju ga svim svojim svetlima dok sam se uputio na Slovo "T" gde sam pomočniku pomogao oko sletanja preostala tri Jastrebova uz upotrebu kočečih padobrana....."

Kasnijom analizom i ispitivanjem na oštečenom kapotažu leve noge stajnog trapa su otkriveni tragovi boje sa stabilizatora SAB-ovke. Tek sitna deformacija(koju nočnim pregledom) nisam primetio bila je dovoljna da se oba kapotažčića posvadjaju u redosledu kod izvlačenja i deformišu do te mere da potpuno blokiraju izvlačenje noge.

I šta još reči k tome? Možda če se neupučenom činiti hvalisavo-no one sekunde pred ulaskom u PSS neču nikada zaboraviti kada sam pomislio: Joža, jebiga sad se pokaži, toliko takvih sluačaja i podanu i ponoči je več bilo uspešnih i ako sada usereš onda...."

Četiri godine kasnije jedan je drugi potpukovnik na istoj pisti čak i u istom pravcu greškom sleteo noču bez stajnog trapa a da su na avionu jedino oštečene silom uvučene vazdušne kočnice!!! Ništa žalostnije od Jastreba na stomaku noču nasred piste ljudi moji!!!

PS: ni ovaj potpukovnik ni onaj nisu za svoje podvige dobili ni usmenu a kamoli pismenu pohvalu.

https://otpisani.niceboard.com

4Price Jožeta Jeriča Empty Re: Price Jožeta Jeriča Uto Apr 13, 2010 9:58 pm

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Eskic njemu odgovara:

Kako nisu...
Kako nisu dobili pohvalu...
Pa evo je sada.
Svaka čast legendo.Pravda je spora ali dostižna.
Đe ćeš bolje pohvale od ove sa ovog mjesta.Našeg vilajeta.

Lepo tebi Garda kaže ,,Plajvaz u šake...,,
Bilo je slučajeva za koje ja znam da se sleće bez trapa i znam da su se RL često znali naljutiti prilično na mlade nastavnike na ,,Startnoj,, kada se desi da mahinalno, bez provere daju odobrenje za sletanje, a pitomac nikako da ,,ugasi,, brzinu u finalu (nema trap...).

Odavno nisam pročitao neku priču o Galebu (ili Jastrebu...) koga toliko volim i smatram svojom životnom privilegijom što sam imao šansu da letim na njemu, sa izuzetnim ljudima i kada pročitam neku Lalinu i tvoju ovakvu priču kao da se vratim u kabinu.Sve je tu, i miris i pogled.
Svaka čast.
Postupak ko iz VTN-a, a situacija sa trošenjem goriva i dugačkog proračuna, je ako ne ostalo i drugo za svaki respekt.Razmišljanje i iskustvo.Dobitna kombinacija.
Inače moj klasić je na KNL sletio sa G4, bez trapa, srećom imao top ispod pa osim oguljene farbe nije bilo štete.Bilo toga i na An-u prije par godina.Ali ova tvoja situacija nije pilotska greška no očigledan otkaz pa se ne može nikako svrstati u tu kategoriju.
Ne znamo se lično, to i nije važno a i davno je bilo kad sam ja imao sreću da sjedim u Gaši, ali kada vidim ovakvo razmišljanje u vazduhu setim se reči i postupaka naših nastavnika i ljudi koji su nam dali hljeb u ruke pa na kraju još jednom evo bar od mene...
Evo ogromne pohvale od moje malenkosti druže potpukovniče ( lijepo zvuči ovo ,,druže,, jel' de?).Biće toga još puno i od ostalih jarana ovde a SMBeG je kao i obično u pravu...
Greota je da ovakve priče ostanu neispričane.

Pozdrav drug i svaka čast...Rokaj dalje.

Cvetko Điđimilovi

https://otpisani.niceboard.com

5Price Jožeta Jeriča Empty Re: Price Jožeta Jeriča Sre Apr 14, 2010 5:36 pm

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Joze nastavlja:

Hvala ti na pohvali-pismeni druže!
Nemoj me pogrešno shvatiti ovaj moj vanredni postupak stvarno nije baš nešto posebno. Ipak sam imao vremena i da se sredim i da se podsetim šta mi je sve za učiniti i kao što sam rekao največi mi je bio problem da nešto ne zaj...! Pa nije isto da se to desi nekom pporučniku ili (tadašnjem) majoru i komandiru eskadrile!! Sletao sam ja u normalnim prilikama i tvrdo i sa po kojim skokićem i sa traverzicom(škrip-škrip) i to nekada zbog popuštanja koncentracije posle teških minuta u vazduhu, ili zbog jednostavne nepažnje, ili zbog umora ili tek tako, no kada je trebalo sva sletanja su bila ono-jer se greškom nije smelo, kao taj slučaj. Ja sam u svojoj letačkoj karijeri imao sreče-da i brez nje se mislim ipak nije dalo baš sigurno preživeti. Uprkos svom znanju ili mogučim nadprosečnim letačkim veštinama!Jednostavno treba imati i sreče.
Moj Vojo nagledao sam se u životu svakakvih grešaka pilota i pogrešnih odluka i postupaka i znam kako to izgleda i da nikada ama baš nikada nebi smeli nijednog pilota olako optuživati-JER NISMO BILI TAMO TOG TRENUTKA SA NJIM!!
Do tog zaključka sam došao vrlo rano još kao pitomac na F-84G kada smo izgubili našeg klasiča Juru Kremeseca(koji mi je bio još posebno drag jer smo bili iz istog grada Maribora). Jedan običan letački dan, jedan običan istarski prolečni dana i onda šok. Dolazi Jure na svom "Thunderjetu" na razlaz u 270 okrene ga za 180, ulaskom u 3.zaokret izvlači zakrilca i avion u sledeče 4" izvrši okret za 180 stepeni oko uzdužne osi i pod negativnim uglom 30 stepeni u pravcu 060 udara u zemlju i eksplodira! Gotovo.... I onda komisija za ispitivanje duma li duma i ništa se ne slaže: avion na tim brzinama komandama nemože se za 4 sekunde okrenuti na ledja-jedino zakrilca svojim velikim površinama to mogu-ali u VTUP ne predvidja se takva mogučnost. Zakrilca se izvlače svako sa svojom hidropumpom i još su mehanički povezana, znači čak i kada jedan motor otkaže onaj drugi izvlači oba-sporije ali izvlači. I onda pronadju ručicu za isključenje eleronbusta na izvučeno!! Znači Jure je učinio sve što je postupak predvidjao u slučaju hidroudara, gde je avion bio mehanički teško upravljiv ali je bio upravljiv. No Jure nije imao hidroudar več nesimetrično izvlačenej zakrilaca(uputom tako nešto nije bilo predvidjeno) i niko ama baš niko na njegovom mestu nebi mogao uraditi ništa više no što je on uradio! I sve je bilo po uputu i Jure jednostavno nije imao sreču!! A imao je jedva desetak sati na tom avionu!
Jedini slučaj za koji ja znam da pilot jednostavno nije imao ni 1% šanse da preživi. Naš Jure...
Ili Andrej(jedan stariji kolega iz 18.kl. opet prijatelj iz Maribora) koji je kao rezervni nastavnik(nije djabe bio rezervni nastavnik stariji i iskusniji-Andrej to tada još nije bio) dozvolio pitomcu u maršrutnom letenju više nego bi dozvolio svome. Preletom neke kosine posle vrhova Velebita pitomac je naglo krenuo na dole i pri tome zakačio jele i eksplodirao! I tražili jih potom svugde po Kvarneru, svaka mrlja nafte bila moguče mesto pada i ništa. Otpisali jih. Tek posle duže vremena šumar primeti požuteli deo šume, uplaši se neka bolest, ode tamo i nadje ostatke...
To me podseti na več nekde pomenutog Radakovića-vrlo nezgodan čovek. Došao iz ŠRO (škole rezervni oficira, mi to u to vreme zvali-livadari) mlad ludo i pretenciozno ambiciozan. Žalili se svi, niko nije hteo sa njim da leti metodski jer je provocirao. OK idem ja sa njim i onda ti taj pilot tamo od Kanfanara prema Motovunu krene u snižavanje u brišuči i ne vadi!! Vadim ja i on se cereka!?! Provocira kao i one prije-on je bolji i hrabriji jer su svi vadili pre nego što bi on!!! Pazi sada ja ga ošinem svim bogatim srbskim rečnikom, prekinem zadatak, vratim se na aerodrom i pravo kod komandira eskadile. Kažem mu što se dogodilo i da taj balavac-koji nikada neče biti pilot kao što sam ja, ne zaslužuje da bude medju nama. I ništa Dabić to zataška. I nakon nekog vremena Celjar Krunoslav(Jelenov direktni suparnik za titulu Titovog pitomca) kao mladi NL sa tim istim tipom preseče dalekovod skoro na istom delu maršrute gde je meni izveo štos!! I ja dignem dreku i galamu- i kazne Krunu!!! Jebi ga, nek razumije ko može!!!!Pa Kruno je za tog tipa bio Pokriškin!!!I možeš misliti presekli dalekovod odozdo!!!

https://otpisani.niceboard.com

6Price Jožeta Jeriča Empty Evo još jedne iz gimnazijskih dana Pon Feb 20, 2017 1:30 am

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

»Kam s'm jaz prišo«


Idemo redom…daleko je letenje i avijoni.
Ortiješ. Izlazim sa još nekima iz »kornjače« ispred neke zgrade sa nekim klincima ispred. Svakakvi, neki i sa opancima na nogama(jedan bogme posle 40 godina i komandant RV!!).
Buduči klasići - nekima nebi dao 12 godina!
Ulazimo u prizemlje i uz dugački stol dobijamo radna odela i donji veš. Neki visoki zastavnik (Ramo šakom i bradom buduča legenda škole) deli nam prve nauke:« Slušaj vamo, ovo su ti gaće (podiže visoko iznad glave one vojnièke bar broj 58, sada bi tome rekli XXXL), a ovo ti je učkur da vežeš da ti ne spadnu, a ovo ti je otvor, da prostiš, da izvučeš kurac kada hočeš da pišaš!«


(Moj komentar: jebote Jože gde si ti to završio.)


Dobro nema veze odlazimo na zaprašivanje (onaj otrovni DDT-ništa nikome nije falilo a uvek nas pri povratku zaprašivali i kasnije) pa pod tuševe i u spavače sobe. Moja u prizemlju levo do kraja-desna vrata, 20 kreveta.. drugi krevet pod prozorom. Ležim na leđima i »sredjujem utiske« kad li neko levo od mene, na trečem krevetu progovara: »kam sam jaz prišo… kam s'm jaz prišo…« Ma ta mi je špraha prokleto poznata gurnem ga u lakat i pitam odakle si a on ko iz topa:«iz Maribora« Što ti je slučajnost nas 128, dvojica iz Maribora i krevet do kreveta! Desni, prvi krevet, Kole iz Beograda. Od prve se našli i narednih godina bili nerazdvojni drugari!
Nije da se hvalim ali od Martina nikada ništa da ga nisam držao pod kontrolom, zbrisao bi kod svoje mame bar jednom mesečno one prve godine. Kao Boro, njegova soba iznad nas i malo po malo pa puna jastučnica pored prozora »plap«, pogledaš kroz prozor kad ono Boro po oluku »zdravo Jože«, »zdravo Boro«. I onda posle desetak dana Boro u pratnji iz Kopra nazad, postrojavanje grdenje i pretnje-do prve prilike. Ma lako Bori, unuk prvog posleratnog komandanta RV i PVO i pod posebnim skrbstvom tadašnjeg gen.Ulepiča!! Martin nebi tako lako prošao.


Prva upoznavanja sa avijonom-nema veze sa onim epskim pašnjacima… Na aerodromskoj furdi neki krš(mislim da je bio 214) napadali smo ko crvi i skidali sve što se moglo skinuti. Najdragocenije su bile gumene cevi hidrosisteme, sa spojkama na svakoj strani bile su dužine 50-60cm i sjajno su pasale uz kajiš na pantalone. Ma što su bile strah i trepet na mostarskim sukobljavanjima mišljenja!! U to vreme najjači argument!!Eto ništa nije išlo u ništa!


I da ne duljim, neko iz 1.klase nas nekolicinu (Martina, Koleta i mene naravno) zarazio sa fotografijom. Zauzeli neki WC, ofarbali prozor u crno, nabavili rusku »Smenu-4(ili 6), kemikalije i foto papir iz ratnog plena: Kodak iz 1936.g. davno istekli rokovi upotrebe. Al imam zato neke slike koji nebi dao iz albuma ni za živu glavu. Grozne, više crno-smedje nego crnobele, kontrast bogse sačuvaj al su tu i govore, govore da poludiš!!
Eto onomad našao i jedan izgrebani zaostali film. I to su te slike…a uspomene nadiru li nadiru….


Price Jožeta Jeriča 00d656d52f63030383c1fd9bafb3d6dcd932cb20

Price Jožeta Jeriča 00d656d6b05bbe9e8e31192744b8a31f6e8246d8

Price Jožeta Jeriča 00d656d792909895232bf874f2ced41ddee90f5a

Price Jožeta Jeriča 00d656d8a8138b0d05e4ad51fecd8ae65a9a4f33

Price Jožeta Jeriča 00d656d95b38b7e8a24bdcb10149b80562e1ab73

Price Jožeta Jeriča 00d656da88a7a0b5e480b118099655e9d945b77d

Price Jožeta Jeriča 00d656dbcb3c124039a35a6aa4581f1c308387be

Price Jožeta Jeriča 00d656dc82d70ceac9a3c0b23e7a18376d66b7f7

Price Jožeta Jeriča 00d656ddf8892637ed8888c62e7ca1cfed0c6117

https://otpisani.niceboard.com

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Similar topics

-

» Vuckove price
» Price Voje Eskica

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu