Prijem
9K32 "Strela-2" (NATO naziv SA-7 Grail) je lako-prijenosni protu-zračni sustav s infracrvenim navođenjem dizajniran u SSSR-u.
SA-7 je toplinski navođena raketa, te je njezina efektivnost ovisila o sposobnosti da se navodi prema toplinskom izvoru mete, najčešće motoru. Jednostavni infracrveni sustav navođenja rakete se lako može zavarati primjenom toplinskih mamaca te čak oblacima koji reflektiraju njezine infracrvene zrake.
Raketa je smještena u višekratnom lanseru iz kojeg se lansira i u kojem se transportira.
Strijelac postavlja cijev sa raketom na lanser, cilja i pritiska okidač do prvog stupnja. Nakon 4-6 sekundi, aktivira se infra-crveni sustav navođenja, odbacuje se poklopac sa lansera, a na optici lansera se pali crveno svjetlo. Kada IC tragač zahvati cilj pali se zeleno svijetlo i aktivira se zvučni alarm. Strijelac tada pritiskom okidača do kraja aktivira raketu i ona nastavlja let samostalno (po principu "ispali i zaboravi"). Raketa se lansira iz stojećeg ili klečećeg položaja.
Projektil iz lansera izbacuje startni motor koji ga za 0,05 sekundi rada ubrzava do 28 m/s (brzina na vrhu cijevi). Nakon napuštanja lansirne cijevi na prednjem dijelu rakete se otvaraju dva krila za upravljanje, a na zadnjem četiri nepokretna stabilizatora. Na 6 metara od vrha lansera aktivira se glavni motor, a nakon 45 metara leta aktivira se upaljač. Glavni motor radi 1,6 sekundi i na kraju njegovog rada raketa ima maksimalnu brzinu od 580 m/s (1,7 Maha). Ukoliko nakon 15 sekundi leta cilj ne bude pogođen upaljač se automatski aktivira te uništava raketu.
Karakteristike:
Tip Lako-prijesnosni PZO sustav
Proizvođač KBM
Uveden u uporabu 1968.
Status Aktivna
Prvotni korisnik SSSR
Namjena Obaranje niskoletećih ciljeva
Osobine:
Brzina 430 m/s
Promjer 0,072 m
Dužina 1.438 m
Motor Raketni motor s čvrstim gorivom
Navođenje Infracrveno pasivno
SA-7 je toplinski navođena raketa, te je njezina efektivnost ovisila o sposobnosti da se navodi prema toplinskom izvoru mete, najčešće motoru. Jednostavni infracrveni sustav navođenja rakete se lako može zavarati primjenom toplinskih mamaca te čak oblacima koji reflektiraju njezine infracrvene zrake.
Raketa je smještena u višekratnom lanseru iz kojeg se lansira i u kojem se transportira.
Strijelac postavlja cijev sa raketom na lanser, cilja i pritiska okidač do prvog stupnja. Nakon 4-6 sekundi, aktivira se infra-crveni sustav navođenja, odbacuje se poklopac sa lansera, a na optici lansera se pali crveno svjetlo. Kada IC tragač zahvati cilj pali se zeleno svijetlo i aktivira se zvučni alarm. Strijelac tada pritiskom okidača do kraja aktivira raketu i ona nastavlja let samostalno (po principu "ispali i zaboravi"). Raketa se lansira iz stojećeg ili klečećeg položaja.
Projektil iz lansera izbacuje startni motor koji ga za 0,05 sekundi rada ubrzava do 28 m/s (brzina na vrhu cijevi). Nakon napuštanja lansirne cijevi na prednjem dijelu rakete se otvaraju dva krila za upravljanje, a na zadnjem četiri nepokretna stabilizatora. Na 6 metara od vrha lansera aktivira se glavni motor, a nakon 45 metara leta aktivira se upaljač. Glavni motor radi 1,6 sekundi i na kraju njegovog rada raketa ima maksimalnu brzinu od 580 m/s (1,7 Maha). Ukoliko nakon 15 sekundi leta cilj ne bude pogođen upaljač se automatski aktivira te uništava raketu.
Karakteristike:
Tip Lako-prijesnosni PZO sustav
Proizvođač KBM
Uveden u uporabu 1968.
Status Aktivna
Prvotni korisnik SSSR
Namjena Obaranje niskoletećih ciljeva
Osobine:
Brzina 430 m/s
Promjer 0,072 m
Dužina 1.438 m
Motor Raketni motor s čvrstim gorivom
Navođenje Infracrveno pasivno