[img]Savet Ministara SSSRa je doneo odluku 1960. god. da se razvije avion, koji će zameniti postojeće Il-12 i Il-14. Prema tome zadatku je razrađen projekat takvog aviona u OKB Jakovljeva do 1964.god. Tako se došlo do definicije prvog posleratnog aviona u SSSRu za lokalni putnički saobraćaj s turbo-mlaznim pogonom i to u konstrukcionom birou proslavljenog konstruktora lovačkih aviona, u toku Drugog svetskog rata, Jakovljeva (Jakovljev). Prototip aviona Jak-40 je završen u 1965, a njegova ispitivanja u letu u 1966. godinini.[2] Serijska proizvodnja je započela u 1967. god. u fabrici aviona u Saratovu (Fabrika aviona u Saratovu). Do 1981.god. je ukupno proizvedeno 1011 aviona Jak-40, od toga je 125 isporučeno drugim zemljama, izvan SSSRa. Prva definicija je bila s poletnom masom od 14700 kg, 27 mesta za putnike i s doletom od 710 km. Druga serijska partija otpočela da se proizvodi 1969.god. s ugradnjom delova za okretanje smera vektora sile potiska (riversa) na sva tri motora. Glavne noge stajnog trapa su ojačane. Rezervoari su povećani na ukupno 3910 litara goriva. Treća serija je otpočela 1973. god., u kojoj je znatno povećana težina aviona na 16100 kg, obezbeđen je smeštaj 32 putnika. Skinuta je platforma za izbacivanje baklji (IC mamaca) za pasivnu zaštitu od raketnog napada. Nije ovaj uređaj kasniju ugrađivan ni u jednoj varijanti. Četvrta i poslednja serija, uvedena je 1975. god. Nosivost joj je mase od 3200 kg. Ova varijanta ima dva reda sedišta za putničku, a može se brzo prepraviti i u kargo verziju. U toku eksploatacije ovog kvalitetnog aviona je bilo dosta ideja za njegovu modernizaciju, kroz integraciju ekonomičnijih motora s većim potiskom i uvođenje nove sofisticirane opreme. Konkretan predlog je razrađen za ugradnju dva motora tipa Tekstrom Laikoming LF507/1N. [3] [4] Jak-40 u prilazu za sletanje. Konačno je uspostavljen program za modernizaciju opremanja aviona Jak-40 sa savremenom opremom, s poreklom iz zapadnih zemalja. [5[/img][img]Avion Jak-40 je putnički avion za lokalni saobraćaj kratkih i srednjih dužina linija, s mogućnošću prevoza do 27 putnika. Koncepiran je po aerodinamičkoj šemi niskokrilca, s tri turbomlazna motora ugrađenim na zadnjem delu trupa i horizontalnim i vertikalnim repom međusobno postavljenim u vidu slova »T«. Motor AI-25, primenjen na Jak-40. Krilo je trapeznog oblika u planu, velike vitkosti, s malim suženjem i bez ugla strele. Klasične je aerodinamike projektovano za manje brzine, bez uticaja stišljivosti vazduha u toku njegovog opstrujavanja. Dvoramenjačna je strukura krila. Za zadnju ramenjaču su vezane tri sekcije zakrilaca i dve krilaca. Između ramenjača su raspoređene uzdužnice. Poprečno, duž razmaha, su raspoređena 34 rebra. Oplata krila je od dural-aluminijuma. Između ramenjača, u kesonima su ugrađeni rezervoari s 3800 litara goriva. Stajni trap je uvlačeći, tipa tricikl. Glavne noge se uvlače u delove kesona krila, a nosna u prednji deo trupa Ilustracija principa dvoprotočnosti turbo-mlaznog motora. Dva turbo mlazna motora su ugrađeni u motorske gondale, bočno postavljene na zadnji deo trupa. Treći turbomlazni motor je ugrađen u završni deo tripa. Na njemu je ugrađen dodatak za rivers, koji se uključuje posle sletanja za poboljšanje usporenja aviona i smanjenje staze sletanja. Kasnije je taj doatak ugrađen na sva tri motora. Pri radu samo jednog motora je obezbeđen horizontalni let, bez gubitka visine. Ta osobina je poseban kvalitet aviona, s aspekta pouzdanosti. Mali potisak i njihova neekonomičnost su limitirali mogućnosti i vrednost aviona Jak-40. Na komercijalnim avionima se koriste dvoprotočni ekonomični motori.[3] Princip dvopročnosti turbomlaznog motora je ilustrovan na slici desno[/img]