Iz časopisa AERO MAGAZIN 01/1998
Piše:
dipl. ing. Goran Memon
Poseta Kneza Pavla fabrici Rogožarski
Snimak kolektiva fabrike Rogožarski
Izbor slika Љуба
Piše:
dipl. ing. Goran Memon
Prva srpska fabrika aeroplana
Živojin Rogožarski
Živojin Rogožarski
Prema mišljenju mnogih vazduhoplovnih istoričara prelomnim trenutkom u rađanju vazduhoplovne industrije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca se smatra svečana predaja školskog aviona nazvanog ,ŠB-1 Mali Brandenburg“ predstavnicima Prvog vazduhoplovnog puka u Novom Sadu 28. marta 1924. godine. Simboličan čin predaje prvog vazduhoplova proizvedenog u fabrici ,,Ikarus“ nije značajan samo iz razloga što je to prvi avion proizveden kod nas, već što proizvodnja "ŠB-1" predstavlja i začetak domaće industrijske proizvodnje vazduhoplova. Ideje o samostalnom razvoju domaće vazduhoplovne industrije su nastale još početkom dvadesetih godina, kada je novoformirano vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije otpočelo da razmatra prve programe sopstvenog razvoda. Još tada je bilo jasno, da se samostalan razvoj nacionalnog vazduhoplovstva ne može ostvariti bez oslanjanja na sopstvenu vazduhoplovnu industriju i u razvoj letelica domaće konstrukcije. Jedan od glavnih zagovornika ovih idejaje bio i general Milan Uzelac, pilot, načelnik tadašnjeg Odeljenja za vazduhoplovstvo. U svom obraćanju ministarstvu vojske 1920. godine on je ove ideje prvi put javno izložio. Medutim, ekonomski uslovi su početkom tridesetih godina ovog veka bili veoma nepovoljni, tako da je tek polovinom 1923. Godine ministarstvo vojske i mornarice raspisalo konkurs za izbor domaćih preduzeća, kojima bi se uz odgovarajuću tehničku, materijalnu i organizacionu pomoć države poverila izrada aviona.
Na raspisani konkurs se prijavio neočekivano veliki broj državnih i privatnih firmi, što je još jedan prilog tezi da je još ranih dvadesetih godina značaj vazduhoplovne industrije bio veoma ozbiljno shvaćen. U oštroj konkurenciji ugovor su dobile dve male privatne firme: "Ikarus" u Novom Sadu i "Rogožarski" u Beogradu.
Firma ,,Ikarus“ se u stvari razvila iz malog preduzeća „Industrija motora Protić i drugovi“, dok je firma ,,Rogožarski“ prvobitno bila stolarska radionica Živojina Rogožarskog u Beogradu. To je tada bilo malo i neugledno preduzeće, ali je davalo nadu da će biti u mogućnosti da organizuje proizvodnju vazduhoplova, jer je sam Rogožarski u toku Prvog svetskog rata radio u Budimpešti kao majstor na izradi aviona. Firma Rogožarskog je formirana na osnovu odobrenja Industrijske komore u Beogradu 21. aprila 1924. godine. U cilju provere Odeljenje za vazduhoplovstvo je kod Rogožarskog naručilo izradu dvadeset i sedam krila za ,,ŠB-1“. Isporuka prvih fabrikovanih krila za ,,ŠB-1“ je otpočela avgusta 1924.godine. Nakon uspešnog probnog posla firma Rogožarskog je sklopila ugovor i za izradu 10 kompletnih aviona ,,SB-1“. ,,ŠB-1“ je u osnovi bio laki školski avion konfiguracije dvokrilca (,,biplan“) sa jednim motorom ,,Dajmler“ snage 100 KS. Probni let prvog serijskog "ŠB-1" izrađenog kod Rogožarskog je izvršen na Banjici 10. maja 1925.godine.
Prvi školski avion „ŠB-I" nazvan "Mali Brandenburg". Ovaj tip aviona se proizvodio u fabrikama
Ikarus i Rogožarski
Do kraja 1928. godine kod Rogožarskog je osim proizvodnje "ŠB-1", proizvedeno i preko 60 aviona tipa "ŠB-1" nazvanog „Srednji Brandenburg“ sa motorima Dajmler snage 160 KS i 185 KS. Ohrabrena ovim napretkom fabrika Rogožarskog ugovara nove poslove.
Krajem 1927. godine Komanda vazduhoplovstva na čelu sa generalom Stanojlovićem naručuje 12 izviđačkih aviona „Fizir-majbah“ sa motorima "majbah" od 260 KS. Pilotirajući ovim avionom probni pilot Vladimir Striževski je septembra 1927. godine pobedio na takmičenju država Male Antante i Poljske. Osim serije od 12 „Fizir-majbahau, u fabrici Rogožarskog je na osnovu iste koncepcije izrađeno više prototipova, od kojih su značajniji : jednomotorni „Fizir-rajt” sa motorom snage 220 KS, jednomotorni „Fizir-loren“ sa motorom snage 450 KS i „Fizir-hispano“ sa motorom snage 500 KS. Međutim, u serijsku proizvodnju je ušao samo prototip “Fizir-rajt“. Kompletnu proizvodnju vazduhoplova tipa "Fizir" je kasnije u potpunosti preuzela firma "Ikarus".
Izviđački avion "Fizir-majbah" proizvođač je fabrika Rogožarski
Potreba da se osim licencne proizvodnje počne razmišljati i o realizaciji domaćih projekata navela je firmu Rogožarskog da pokrene izradu sopstvenog trenažnog aviona "A.Ž.R" sa motorom Valter Kastor snage 240 KS. Iako je ovaj avion u horizontalnom letu mogao da postigne brzinu od 215 km/h i iako je imao vreme penjanja 38 minuta na visinu od 5.000 m, zbog mnogih primedbi na upravljivost aviona Komanda vazduhoplovstva nije dozvolila njegovu serijsku proizvodnju. U to vreme je Rogožarski prilično novca investirao u razvoj novih proizvodnih pogona. Međutim, i pored toga firma je dospela pod stečaj zbog izostajanja novih porudžbina i neotplaćenih dugova.
Firma je početkom 1934. godine ponovno aktivirana, ali sada kao akcionarsko društvo pod imenoni “Prva srpska fabrika aeroplana Zivojin Rogožarski A.D.“
Rukovođenje fabrikom je preuzeo tada već poznati konstruktor Sima Milutinović, i uz pomoć mlade i sposobne ekipe stručnjaka počinje izradu prototipa trenažnog aviona "P.V.T." sa motorom „gnom ron“ snage 450 KS. Po letnotehničkim osobinama ovaj avion je bio ravnopravan takmičar s inostranim avionima iste kategorije, po mnogim karakteristikama i letnim osobinama i ispred njih. Avion je bio naročito pogodan za let u manevru i za izvođenje akrobacija. Iz tog razloga "P.V.T.“ je uveden u naoružanje kao osnovni trenažni avion za potrebe ratnog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. U fabrici Rogožarskog je ukupno proizveden 61 avion ovog tipa.
Trenažini P.V.T. sa motorom K-7 od 450 KS
Poseban period u radu fabrike zauzima period od 1935. godine pa sve do početka Drugog svetskog rata. Ovo vreme se poklapa sa oživljavanjem industrijske proizvodnje, kao i same vazduhoplovne industrije u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji.
Uoči Drugog svetskog rata firma Rogožarskog je brojala oko 1.000 radnika. U tom periodu fabrika je proizvela 20 primeraka varijante "P.V.T." jednoseda (pod nazivom ,,R-100“), 40 školskih aviona ,,Fizir-FN“ i 13 primeraka našeg poznatog lovca ,,lK-3“. U trenutku izbijanja rata u fabričkim halama se po licenci izrađivao čak i poznati britanski lovački avion "Hoker-Hariken".
Na raspisani konkurs se prijavio neočekivano veliki broj državnih i privatnih firmi, što je još jedan prilog tezi da je još ranih dvadesetih godina značaj vazduhoplovne industrije bio veoma ozbiljno shvaćen. U oštroj konkurenciji ugovor su dobile dve male privatne firme: "Ikarus" u Novom Sadu i "Rogožarski" u Beogradu.
Firma ,,Ikarus“ se u stvari razvila iz malog preduzeća „Industrija motora Protić i drugovi“, dok je firma ,,Rogožarski“ prvobitno bila stolarska radionica Živojina Rogožarskog u Beogradu. To je tada bilo malo i neugledno preduzeće, ali je davalo nadu da će biti u mogućnosti da organizuje proizvodnju vazduhoplova, jer je sam Rogožarski u toku Prvog svetskog rata radio u Budimpešti kao majstor na izradi aviona. Firma Rogožarskog je formirana na osnovu odobrenja Industrijske komore u Beogradu 21. aprila 1924. godine. U cilju provere Odeljenje za vazduhoplovstvo je kod Rogožarskog naručilo izradu dvadeset i sedam krila za ,,ŠB-1“. Isporuka prvih fabrikovanih krila za ,,ŠB-1“ je otpočela avgusta 1924.godine. Nakon uspešnog probnog posla firma Rogožarskog je sklopila ugovor i za izradu 10 kompletnih aviona ,,SB-1“. ,,ŠB-1“ je u osnovi bio laki školski avion konfiguracije dvokrilca (,,biplan“) sa jednim motorom ,,Dajmler“ snage 100 KS. Probni let prvog serijskog "ŠB-1" izrađenog kod Rogožarskog je izvršen na Banjici 10. maja 1925.godine.
Prvi školski avion „ŠB-I" nazvan "Mali Brandenburg". Ovaj tip aviona se proizvodio u fabrikama
Ikarus i Rogožarski
Do kraja 1928. godine kod Rogožarskog je osim proizvodnje "ŠB-1", proizvedeno i preko 60 aviona tipa "ŠB-1" nazvanog „Srednji Brandenburg“ sa motorima Dajmler snage 160 KS i 185 KS. Ohrabrena ovim napretkom fabrika Rogožarskog ugovara nove poslove.
Krajem 1927. godine Komanda vazduhoplovstva na čelu sa generalom Stanojlovićem naručuje 12 izviđačkih aviona „Fizir-majbah“ sa motorima "majbah" od 260 KS. Pilotirajući ovim avionom probni pilot Vladimir Striževski je septembra 1927. godine pobedio na takmičenju država Male Antante i Poljske. Osim serije od 12 „Fizir-majbahau, u fabrici Rogožarskog je na osnovu iste koncepcije izrađeno više prototipova, od kojih su značajniji : jednomotorni „Fizir-rajt” sa motorom snage 220 KS, jednomotorni „Fizir-loren“ sa motorom snage 450 KS i „Fizir-hispano“ sa motorom snage 500 KS. Međutim, u serijsku proizvodnju je ušao samo prototip “Fizir-rajt“. Kompletnu proizvodnju vazduhoplova tipa "Fizir" je kasnije u potpunosti preuzela firma "Ikarus".
Izviđački avion "Fizir-majbah" proizvođač je fabrika Rogožarski
Potreba da se osim licencne proizvodnje počne razmišljati i o realizaciji domaćih projekata navela je firmu Rogožarskog da pokrene izradu sopstvenog trenažnog aviona "A.Ž.R" sa motorom Valter Kastor snage 240 KS. Iako je ovaj avion u horizontalnom letu mogao da postigne brzinu od 215 km/h i iako je imao vreme penjanja 38 minuta na visinu od 5.000 m, zbog mnogih primedbi na upravljivost aviona Komanda vazduhoplovstva nije dozvolila njegovu serijsku proizvodnju. U to vreme je Rogožarski prilično novca investirao u razvoj novih proizvodnih pogona. Međutim, i pored toga firma je dospela pod stečaj zbog izostajanja novih porudžbina i neotplaćenih dugova.
Firma je početkom 1934. godine ponovno aktivirana, ali sada kao akcionarsko društvo pod imenoni “Prva srpska fabrika aeroplana Zivojin Rogožarski A.D.“
Rukovođenje fabrikom je preuzeo tada već poznati konstruktor Sima Milutinović, i uz pomoć mlade i sposobne ekipe stručnjaka počinje izradu prototipa trenažnog aviona "P.V.T." sa motorom „gnom ron“ snage 450 KS. Po letnotehničkim osobinama ovaj avion je bio ravnopravan takmičar s inostranim avionima iste kategorije, po mnogim karakteristikama i letnim osobinama i ispred njih. Avion je bio naročito pogodan za let u manevru i za izvođenje akrobacija. Iz tog razloga "P.V.T.“ je uveden u naoružanje kao osnovni trenažni avion za potrebe ratnog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. U fabrici Rogožarskog je ukupno proizveden 61 avion ovog tipa.
Trenažini P.V.T. sa motorom K-7 od 450 KS
Poseban period u radu fabrike zauzima period od 1935. godine pa sve do početka Drugog svetskog rata. Ovo vreme se poklapa sa oživljavanjem industrijske proizvodnje, kao i same vazduhoplovne industrije u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji.
Uoči Drugog svetskog rata firma Rogožarskog je brojala oko 1.000 radnika. U tom periodu fabrika je proizvela 20 primeraka varijante "P.V.T." jednoseda (pod nazivom ,,R-100“), 40 školskih aviona ,,Fizir-FN“ i 13 primeraka našeg poznatog lovca ,,lK-3“. U trenutku izbijanja rata u fabričkim halama se po licenci izrađivao čak i poznati britanski lovački avion "Hoker-Hariken".
Poseta Kneza Pavla fabrici Rogožarski
Snimak kolektiva fabrike Rogožarski
Izbor slika Љуба