Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Chengdu J-7 Airguard

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Chengdu J-7 Airguard Empty Chengdu J-7 Airguard Ned Apr 01, 2012 11:22 pm

ljubasav

ljubasav

Danko Borojević
Dragi Ivić
Đorđe Milić




Chengdu J-7 Airguard

K I N A
Chengdu J-7 Airguard Wvdenjhswe15xposeej3
Chengdu J-7 Airguard


Proizvođač: Chengdu Aircraft Corporation.

Namena: Jednomotorni mlazni lovački avion, jednosed.

Verzije: - borbeni jednosedi: J-7, J-7I, J-7IM, J-7II, J-7IIA, J-7IIM, J-7H (J-7IIH), J-7IIK, J-7III, J-7B, J-7BS, J-7E, J-7EB, J-7EH, J-7FS, J-7G, J-7G2, J-7GB, J-7M, J-7MF, J-7MG, J-7MP, J-7PG.
- dvosedi za obuku: JJ-7, JJ-7I, JJ-7II.
- izviđački avion: JZ-7.
- izvozne verzije, jednosedi: F-7IIA, F-7IIN, F-7III, F-7IIIA, F-7A, F-7B, F-7BG, F-7BS, F-7D, F-7M, F-7MB, F-7MF, F-7MG, F-7MP, F-7N, F-7P, F-7PG, F-7W.
- izvozne verzije, dvosedi za obuku: FT-7, FT-7A, FT-7B, FT-7M, FT-7P, FT-7PG.

Pogonska grupa: - Jedan turbomlazni motor Liyang Wopen WP-7B (BM), potiska bez dopunskog sagorevanja 43,15 kN, a sa dopunskim sagorevanjem 59,82 kN.
- Jedan turbomlazni motor Liyang Wopen WP-13F, potiska bez dopunskog sagorevanja 44,1 kN, a sa dopunskim sagorevanjem 65,17 kN.
U unutrašnjim rezervoarima do 2385 litara goriva (J-7E 4165 litara). U spoljnim dopunskim rezervoarima do 2160 litara goriva (3 x 720 l ili 1 x 720 l i 2 x 480 l ili 3 x 480 l).
Dimenzije: Razmah krila 7,154 m (J-7, J-7I, J-7II), 8,32 m (J-7E, F-7MG); dužina 13,46 m (J-7, J-7I), 14855 m (J-7II), 14,885 m (J-7E, F-7MG); visina 4,10 m; površina krila 23,00 m2 (J-7, J-7I, J-7II), 24,88 m2 (J-7E, F-7MG); m.pr. 5068 kg (J-7I), 5292 kg (J-7E, F-7MG); masa normalna u poletanju 7370 kg (J-7II), 7680 kg (J-7E, F-7MG); m.maks. 7850 kg (J-7I), 9100 kg (J-7E, F-7MG).
Karakteristike: Brzina – maksimalna na visini 2175 km/h (2,04 maha). Brzina – maksimalna na nivou mora 1200 km/h. Početna brzina penjanja 155 m/s (J-7, J-7I), 180 m/s (J-7II), 195 m/s (J-7E, F-7MG). Operativni vrhunac leta 17800 m (J-7I, J-7II), 18200 m (J-7E, F-7MG). Borbeni radijus dejstva kao lovca 650 km (J-7II). Borbeni radijus dejstva u režimu leta ni-ni-ni 370 km (J-7II). Borbeni radijus dejstva sa teretom od dve rakete AIM-9P i tri rezervoara od po 480 litara 850 km (J-7E, F-7MG). Borbeni radijus dejstva sa dve bombe Mk-82 mase po 227 kg i dva rezervoara od po 480 litara 550 km. Maksimalni dolet 1500 km (J-7I), 2200 km (J-7E, F-7MG).
Naoružanje: Ugrađena dva topa Type 30-1 sa po 60 granata (J-7E - ugrađen top kalibra 30 mm Type 30-1 sa 60 granata u donjem desnom delu trupa). Kao lovac nosi dve ili četiri rakete vazduh-vazduh PL-2, PL-5, PL-7, PL-8, PL-9, Matra R-550 Magic ili AIM-9P Sidewinder. Kao lovac-bombarder nosi do 2000 kg ubojnog tereta na četiri nosača na krilima i jednim nosačem pod trupom. Najčešće nosi dve do četiri bombe od 50 kg ili 100 kg ili 250 kg ili 500 kg ili dva lansera sa po 18 NRZ kalibra 55 mm ili dva lansera sa po sedam NRZ kalibra 90 mm.

Razvoj: Prvi let prototipa izvršen je 17. januara 1966. godine. Serijska proizvodnja započinje juna 1967. godine. Razvoj poboljšane verzije J-7II započinje 1975. godine. Prvi let verzije J-7II izvršen je 30. decembra 1978. godine, a serijska proizvodnja započinje septembra 1979. godine. Razvoj izvozne verzije F-7M Airguard započinje 1981. godine, a proizvodnja započinje decembra 1984. godine. Unapređena verzija J-7E sa modifikovanim krilom prvi let je izvela aprila 1990. godine, a prve isporuke RV Kine započinju krajem 1993. godine. Ukupno je proizvedeno više od 2400 aviona J-7 u 54 verzije.

Korisnici: Albanija, Bangladeš, Egipat, Iran, Irak, Kina, Mijanmar, Pakistan, Severna Koreja, Sudan, Šri Lanka, Tanzanija, Zimbabve.
Korisnici (2010.): Bangladeš, Egipat, Iran, Kina, Mijanmar, Namibija, Nigerija, Pakistan, Severna Koreja, Sudan, Šri Lanka,Tanzanija, Zimbabve.


Priča o kineskom lovcu MiG-21 prilično je zamršena. Naime, Kina je već 1959. godine podnela zahtev za isporuku određenog broja lovaca MiG-21F-13, a imala je i nameru za njegovu licencnu proizvodnju. Krajem 1959. godine iz Sovjetskog Saveza su isporučena tri aviona MiG-21F-13. U martu 1961. godine NR Kina i SSSR potpisali su zvanični sporazum o licencnoj proizvodnji aviona, uz transfer tehnologije za mlazni motor Tumanski R-11F-300 i IC vođene rakete R-3S. Sovjetski Savez je maja 1962. godine isporučio Kini 20 rastavljenih lovaca MiG-21. Avioni su sastavljeni u fabrici broj 112. Ovi avioni poneli su serijske brojeve RV Kine od 1601-1620. Međutim, tehnička dokumentacija nije kompletno isporučena zbog pogoršanja odnosa između Moskve i Pekinga. Osim toga, isporučena dokumentacija sadržavala je veliki broj grešaka. U ono vreme lovac MiG-21 bio je prilično sofisticirana mašina za mladu vazduhoplovnu industriju kakva je bila kineska. I pored svih teškoća, Kinezi su odlučili da krenu u razvoj sopstvenog lovca MiG-21. Koristeći se postojećom pristiglom dokumentacijom, uz uvid u konstrukciju već isporučenih aviona, Kinezi započinju razvoj svog lovca J-7. Značajna istraživanja i testiranja su morala biti sprovedena na već isporučenim avionima, što je prilično usporilo razvoj kineskog lovca. Naime, kineski inženjeri su morali da u potpunosti shvate napredni dizajn lovca MiG-21, što je bio uslov za moguće buduće izmene i poboljšanja na samom dizajnu. Kineska kopija lovaca MiG-21F-13 prvobitno je nazvana Type-62, i tek kasnije je promenjena u oznaku J-7. Ispitivanja na zemlji izvršena su novembra 1965. godine i bila su uspešna. Prvi J-7 (serijski broj „0002“) koji je bio 100% kineski proizvod, izvešće svoj prvi let 17. januara 1966. godine. Avion je pokretan motorom WP-7, koji je u stvari kineska kopija sovjetskog motora Tumanski R-11F-300. Motor WP-7 uspešno je bio testiran oktobra 1965. godine. Motor je dobio dozvolu za serijsku proizvodnju decembra 1966. godine. Turbomlazni motor WP-7 razvijao je potisak u režimu dopunskog sagorevanja od 56,39 kN. Lovac J-7 dobio je dozvolu za serijsku proizvodnju juna 1967. godine.
Tokom 1966. i 1968. godine, kineski lovci J-7 su oborili šest američkih izviđačkih bespilotnih letelica (upotrebom topova kalibra 30 mm), koje su korišćene za izviđanje kineske teritorije. U istom periodu lovci J-7 su lansirali i rakete vazduh-vazduh PL-2 prema američkim bespilotnim letelicama, ali nijedna raketa nije pogodila cilj.

Sredinom šezdesetih godina XX veka, kineska vlada je naredila da se razvoj lovca J-7 kao i proizvodni kapaciteti izmeste u udaljeni jugozapadni region. Proizvodnja lovca J-7 započinje u novoizgrađenoj fabrici Chengdu Aircraft Corporation u provinciji Sečuan. U fabrici Chengdu izmenjen je dizajn lovca J-7, što je dovelo do nastanka verzije J-7I. Dalji razvoj lovca J-7I ozbiljno je narušen tokom „kineske kulturne revolucije“. Verzija J-7I uvedena je u naoružanje RV Kine u junu 1976. godine. Do trenutka kad je ova verzija ušla u naoružanje, dizajn lovca J-7 već je bio zastareo. Pored toga, J-7I je patio od nekoliko ozbiljnih nedostataka u konstrukciji i lošem kvalitetu završnih radova. Kao rezultat toga, J-7I je uveden u veoma malom broju primeraka u naoružanje RV Kine. U odnosu na prethodnu verziju, J-7I se razlikovao od nje po dodavanju levog topa, tako da je ovaj lovac imao dva topa kalibra 30 mm. Osim toga bio je naoružan i sa dve IC vođene rakete vazduh-vazduh PL-2, koje su u osnovi kopije sovjetskih rakete R-3S. Svi avioni J-7I povučeni su iz aktivne službe RV Kine početkom devedesetih godina XX veka.
Chengdu J-7 Airguard Fds0tsy53lrk6h12w0a
Lovci J-7E Airguard RV Kine u letu


Izvozna varijanta aviona J-7I označena je kao F-7A. Ovu verziju pokretao je poboljšani motor WP-7B koji je razvijao potisak od 58,8 kN u režimu dopunskog sagorevanja. Motor je takođe imao veći vremenski interval između dva remonta. Padobran za kočenje je takođe poboljšan, čime je skraćena dužina sletanja. Ova verzija isporučena je prvo Albaniji, a zatim Egiptu i Tanzaniji.
Razvoj poboljšane verzije J-7II započinje 1975. godine. Prvi let ove verzije izveden je 30. decembra 1978. godine, a serijska proizvodnja započinje septembra 1979. godine. Ova verzija je imala četiri važna poboljšanja u odnosu na prethodni avion. Prvo avion je dobio bolje katapult sedište tipa HTY-2 (starije verzije su imale katapult sedište koje je bilo kopija sovjetskog sedišta sa lovca MiG-21F-13). Da bi se novo sedište uklopilo zamenjeno je fiksno vetrobransko staklo, kao i poklopac kabine. Zatim, ugrađen je poboljšani motor WP-7B čiji je vremenski interval između dva remonta iznosio 200 časova. Podtrupni dopunski rezervoar od 480 litara, zamenjen je novim unapređenim dopunskim rezervoarom čiji je kapacitet iznosio 720 litara goriva. Čime je povećan taktički radijus dejstva. Ugrađen je novi padobran za kočenje, čime je smanjena dužina sletanja na 800 metara. Izvozna verzija ovog aviona ponela je oznaku F-7B. Svoj prvi let F-7B obavio je 16. maja 1982. godine. Izvozni model imao je unapređeno katapult sedište i poboljšanu avioniku. Pored toga, moga je biti naoružan sa dve rakete vazduh-vazduh PL-2 ili Matra R-550 Magic. Ova verzija isporučena je vazduhoplovstvima Iraka, Severne Koreje, Šri Lanke i Sudana.

Verzija J-7IIA dobila je novu avioniku zapadnog porekla. Pito cev je pomerena sa mesta ispod nosa, na mesto na vrh nosa s desne strane. J-7H (J-7IIH) je poboljšana verzija aviona J-7IIA. Prvi let ove verzije obavljen je marta 1985. godine. Ova verzija je dobila četiri potkrilna nosača koja su mogla nositi rakete vazduh-vazduh PL-8 i bombe. J-7H imao je unapređen stajni trap, a dobio je i novi motor WP-7BM.

Tokom dobrih odnosa sa Zapadom u ranim osamdesetim godinama XX veka, kinesko Ministarstvo za aeronautiku odlučilo je da uveze 100 kompleta avionike britanske kompanije GEC-Marconi, za nadogradnju postojeće flote kinskih lovaca J-7II. Ovaj projekat je doveo do nastanka izvozne verzije označene kao F-7M Airguard. Oprema je obuhvatala radar Type 226 Skyranger dometa 15 km, HUD i kompjuter naoružanja Type 956 HUDAWAC, digitalizovani air data kompjuter Type 50-048-02, top kameru Type 2032, altimetar Type 0101-HRA/2, radio AD-3400 dometa 400 km, air data senzor CW-1002. Pored toga kupac je mogao da bira između motora WP-7B i WP-7BM. Avion je imao opciono naoružanje koje se sastojalo od kineskih raketa vazduh-vazduh PL-7 i francuskih raketa Matra R-550 Magic. Avion je raspolagao i sa katapult sedištem Martin-Baker Mk-10P, ojačanim stajnim trapom i ojačanim vetrobranskim staklom. Kasnije je urađena i poboljšana verzija F-7MP. J-7IIM je verzija F-7M namenjena RV Kine koja pored ostalog ima ugrađeno i katapult sedište HTY-4. Verzija F-7M je postigla lep izvozni uspeh na svetskom tržištu. Za ovaj avion odlučila su se vazduhoplovstva Bangladeša, Mijanmara, Irana i Zimbabvea.

Za RV Pakistana izrađena je modifikovana verzija F-7MP, koja je označena kao F-7P Skybolt. Ova verzija imala je radar Type 226 Skyranger, koji će kasnije biti zamenjen boljim radarom FIAR Grifo-Mk-II, katapult sedište Martin-Baker Mk-10P i bila je naoružana sa četiri rakete vazduh-vazduh AIM-9P Sidewinder.
Treća generacija lovaca J-7 namenjena RV Kine bili su lovci J-7E. Ovaj lovac je imao sva poboljšanja verzije F-7M uz još neka poboljšanja. Međutim, glavnina poboljšanja usmerena su na aerodinamičke performanse i avioniku novog lovca. Avion je dobio dupla delta krila, a samim tim povećan je razmah krila kao i površina krila, što je dovelo do poboljšanja pokretljivosti. Pored toga, povećan je i kapacitet unutrašnjeg rezervoara na 4165 litara goriva, što je automatski dovelo do povećanja doleta na 2200 kilometara. U avion je ugrađen i poboljšani motor WP-13F koji razvija potisak bez dopunskog sagorevanja od 44,1 kN, a sa dopunskim sagorevanjem 65,17 kN. Početna brzina penjanja sa 155 m/s, povećana je na 195 m/s. U poređenju sa J-7B/F-7M, ukupne aerodinamičke performanse kod J-7E su poboljšane za 43%, a borbena efikasnost je povećana za 84%. Fiksno naoružanje ove verzije čini top kalibra 30 mm Type 30-1 sa 60 granata koji je smešten u donji desni deo trupa. Na četiri nosač ispod krila nosi do 2000 kg ubojnog tereta. Svaki nosač je nosivosti po 500 kg. Za lovačke zadatke avion nosi rakete vazduh-vazduh kratkog dometa PL-5 ili PL-8, a može da nosi i bombe od 50 kg, 100 kg, 250 kg ili 500 kg. Umesto toga, može biti naoružan sa lanserima NRZ kalibra 55 mm ili 90 mm. Centralni nosač ispod trupa predviđen je da nosi jedan spoljni dopunski rezervoar kapaciteta od 720 litara. Izvozna verzija označena je kao F-7MG. Pakistan je nabavio verziju F-7MG, označenu kao F-7PG Skybolt. Ova verzija opremljena je radarom FIAR Grifo-7 dometa 37 km, kao i raketama vazduh-vazduh AIM-9P Sidewinder.


Захваљујем Данку, и његовим сарадницима на уступљеном тексту за објављивање на нашем форуму
Љуба



Poslednji izmenio ljubasav dana Ned Apr 01, 2012 11:39 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

2Chengdu J-7 Airguard Empty Re: Chengdu J-7 Airguard Ned Apr 01, 2012 11:32 pm

ljubasav

ljubasav

Chengdu J-7 Airguard Prke4w6ie8ae8utjzopl

3Chengdu J-7 Airguard Empty Re: Chengdu J-7 Airguard Ned Apr 01, 2012 11:34 pm

ljubasav

ljubasav

Chengdu J-7 Airguard Ubrl6foh3oe9hlbwjzpv

да би слику видели у пуној величини, ископирајте је на диск
Љуба

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu