Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Empty Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Čet Apr 12, 2012 5:41 pm

ljubasav

ljubasav

Sa wikipedie
Vergeltungswaffe 1
leteća bomba - Fau 1


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Vxnkyimsd84s97sxmnye
V-1 (leteća bomba) (Fau 1) (nem. Vergeltungswaffe 1), bilo je nemačko „oružje odmazde“, u Drugom svetskom ratu. U suštini, bila je to bespilotna letelica, napunjena sa ekslozivom, po principu bombe. Pogonjena je sa mlaznim pulsirajućim motorom Argus As 014. Može se smatrati da je to, u svetskoj istoriji ratovanja, prva izgrađena i operativno korišćena krstareća raketa. Glavni projektant, bio je Robert Laser (nem. Robert Lasser), 1942. godine. Koncepcija joj se zasniva na bazi konstruktivnih rešenja za avione, a ukupno su proizvedena 32.000 primeraka. Sa V-1, iz prve serije, prvi put je bombardovan London, 13. juna 1944. godine. Tada su krilate bombe Fau 1 lansirane (ispaljene) sa lansera, instaliranih duž francuske obale, u pravcu Londona. To je bila odmazda za preduzetu savezničku „Operaciju Overlord“, u okviru Bitke za Normandiju, koja je počela samo nedelju dana ranije. Na jugoistočnu Englesku, dejstvovano je sa Fau 1, ukupno preko stotinu dana. Za to vreme, dejstvovano je sa 9.521 bombom. Dejstvo je prekinuto u oktobru 1944. godine, kada su savezničke snage zauzele sve lokacije njihovog lansiranja prema Engleskoj. Tada je nastavljeno bombardovanje ciljeva u Belgiji. Njihova aktivnost je potpuno prekinuta, po zauzimanju poslednje lansirne rampe, 29. marta 1945. godine. Posledice bombardovanja sa Fau 1 su 22.892 žrtve, uglavnom civilna lica.

Ime i kategorija


V-1 je kao propagandni naziv „skovao“ Jozef Gebels, od početne nemačke reči za osvetu (nem. Veigeltung), uzeo je slovo V. Fiseler Fi 103 (nem. Fieseler Fi 103), je vojna oznaka na osnovu nomenklature nemačkog ratnog vazduhoplovstva,Luftvafe.

U Velikoj Britaniji, neslužben naziv za V-1 bio je „rašlje“, zbog karakteristične buke (od pulsiranja) pogona sa pulsirajućim mlaznim motorom.
Sa nazivom da je raketa V-1, a faktički je projektovana kao avion. Struktura i aerodinamika krila, trupa i repnih površina su projektovani po avionskim standardima i tehnologiji. Motor je protočni pulsirajući mlazni, sa nepovratnim ventilima za ulazni vazduh, ispred komore sagorevanja. Trup je isključivo iskorišćen za smeštaj eksploziva, autonomne navigacione opreme i komandi leta, i akumuliranog pogonskog vazduha pod pritiskom od 150 atmosfera. Praktično je to bila bespilotna letelica napunjena sa eksplozivom. To je ustvari krstareća raketa, koja je sa savremenom opremom za upravljanje i navigaciju, posle nekoliko decenija postalo efikasno i masovno oružje.

Projektovanje i razvoj

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Pmcsnwlobnpc3t2bprq2
Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Mgp0o9fb22t9nv6lcy
1. Magnetni kompas
2. Napadni system
3. Detonator
4. Bojeva glava
5. Merenje φ
6. Gorivo
7. Vazduh pod 150 at
8. Vazdušni podaci o letu
9. Regulator goriva
10. Autopilot

U jesen 1936. godine, počeo rad na razvoju letelice, sa daljinskim upravljanjem. Razvijeni sistem za daljinsko upravljanje i nadzor letelice je imao oznaku AS 292 (vojna oznaka FZG 43).
Predloženo je komandi Luftvafe, 9. novembra 1939, godine, da se izgradi bespilotna letelica sa daljinskim upravljanjem, nosivosti od 1.000 kg, sa doletom preko 500 km. Vazduhoplovne firme su zajednički razradile projekat kao privatnu inicijativu, a u aprilu 1940. godine, finaliziran je i predstavljen poboljšani projekat P 35 "Erfurt" (nem. Erfurt).

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 752xnaykuomu49sbsyz

Projekat je razmotren i analiziran, sa zaključkom da se ne vidi realnost primenljivosti koncepta za borbenu upotrebu. Glavno nepoverenje je izraženo prema sistemu za daljinsko upravljanje. Praktično, tom je prilikom projekat odbijen kao ne primenljiv program razvoja i proizvodnje.
Uprkos tome, proizvođači motora i aviona su bili ubeđeni u primenljivost projekta i nastavili su rad na njegovoj razradi i usavršavanju. Proizvođač motora Argus i aviona Henkel, udruženi su ažurirali projekat sa pogonom sa jednim mlaznim pulsirajućim motorom. Robert Luser (engl. Robert Lusser), glavni projektant i tehnički direktor Henkela, preuzeo je vazduhoplovnu kompaniju Fisler (engl. Fiesler), 22. januara 1942. Tada je ujedno postao i glavni projektant V-1.

Konačan predlog projekta je podnet nadležnim organima Luftvafe 5. juna i projekat je preimenovan u Fi 103, pošto je određena firma nem. Fiesler za glavnog izvođača i za finalistu proizvoda. Dana 19. juna 1941. godine, odlučeno je za Fi 103, da je program razvoja i proizvodnje visokog prioriteta, a da razvoj preuzima opitni centar Luftvafe, u Karlšegenu (nem.Karlshagen).
Do 30. avgusta, proizveden je prvi „zmaj“ letelice, a prvi probni let Fi 103, održan je 10. decembra, na poligonu uPenemindeu, kada se letelica srušila posle 200 m leta.
Bilo je neophodno da se letelica stabilizuje u letu, tako da je dodatno opremljena sa sistemom sa žiroskopskom stabilizacijom, na putanji leta. U toku operativnog razvoja Fi 103, na njoj je napravljeno preko 150 izmena i modifikacija.[1][4]

O p i s

Letelica V-1 je projektovana za jednokratnu upotrebu, te je bio prioritetni kriterijum jeftina, laka i brza proizvodnja, sa dostupnim materijalima za masovnost. Krilo i repne površine su jednostavnog pravougaonog oblika, čija se struktura sastoji iz istih ponavljajućih rebara, povezanih sa uzdužnicama. Materijali su kombinovani, lim i drvena iverica. Trup je od čeličnog lima, sa međusobnim spajanjem, pomoću tehnologije varenja. Pogon je Pulsirajući mlazni motor. Pulsiranje motora je 50 puta u sekundi, što je pravilo karakterističnu buku jakog zujanja bumbara (insekta). Motor samostalno pogoni letelicu, nakon postizanja dovoljne početne brzine na lansirnoj rampi.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 6fafr9fvgb34y4fmpv9z
V-1 na lansirnoj rampi


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Riddp3fewmvplwuqkd7
Centar za istraživanje Peneminde-West


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 4nynbtvptafx8sxvjv6g
Jedno neuspešno lansiranje tokom ispitivanja motora

Uspešno je realizovan razvoj i proizvodnja bespilotne letelice, leteće bombe, sa autonomnim vođenjem. Dobijen je jednostavan koncept, ali veoma radikalan, po svojim efektima i tehničkim rešenjima. Prvenstveno je korišćen u odmazdi na ciljeve južne Engleske, sa razarajućim dejstvom 2.000 kg eksploziva.

Početni problemi navigacije i stabilizacije letelice, na putanji prema cilju, prevaziđeni su. Izvršavani su zadaci sa usmeravanjem lansirnih rampi i sa automatskim vođenjem letelice posle njenog napuštanja pravca šine. Nakon potrošnje goriva, "leteća bomba" je balističi usmeravana na cilj u strmom obrušavanju na isti (pod 60o).

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Qgy7e77y1kz8eemvqhd
Učesnici projekta Fi103 u bazi Penemunde-west, snimljeni 16.aprila 1943. Nakon uspešne demonstracije.
Čestitke, za uspešan posao uručuje Generalluftzeugmeister Erhard Milch. Rukuje se sa Hermann Kroger(E2). Skroz desno u belom mantilu Dr-ing.Fritz Gosslau(Argus), do njega Dr-ing.Robert Lusser (Fieseler). Levo od Krogera je Arthur Schafer (E3)


nastvalja se

ljubasav

ljubasav

U p r a v l j a n j e

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 U9d2ebbowonme038os6c
Davači napadnog ugla α, ugla klizanja β (na kraju trupa) i
ugla nagiba φ. (na krilu)
Sistem upravljanja sa V-1, zasniva se na jednostavnom autopilotu za regulisanje visine, nagiba i pravca leta. Pored magnetnog kompasa, barometarskog pritiska, postojali su i davači (senzori) za napadni ugao α, ugao bočnog klizanja β i poprečni nagib φ. Oni su bili mehaničko električnog principa (libele i klatno, vidi sliku desno), a za signale trenutnog skretanja oko sve tri ose aviona, koristio se žiroskop, sa tri stepena slobode. Na prvoj slici desno (crtežu) prikazano je, da na repnom delu letelica vuče malu „kobasicu“, koja je uvek u pravcu strujanja vazduha. Svako odstupanje toga pravca od pravca ose letelice, u ravni simetrije i u normalnoj ravni na nju, pretvara se u signal o α i β, za ulaz u autopilot. Poprečni nagib φ, pokazuje se sa sistemom „libele“, postavljene duž razmaha krila. Energetski pogon žiroskopa, za kontrolu leta, je sa komprimovanim vazduhom, iz dva velika sferna rezervoara, koji je takođe održavao pod pritiskom i rezervoar sa gorivom. Ovi rezervoari sa vazduhom, napunjeni su pod pritiskom od 150 atmosfera, pre pokretanja motora za let. Za merenje kursa leta koristio se i magnetni kompas, a za promenu visine barometarski pritisak. Sistem automatskog upravljanja sa letom, bio je za to vreme, iznenađujuće sofisticiran. Primenjene supovratne sprege, u funkciji upoređenja izmerenih sa željenim komponentama vektora stanja leta, sa logičkom tendencijom korekcije dobijene razlike prema nuli. Autopilot je oformljavao odgovarajuće komandne signale i slao ih na krmila vertikalnog i horizontalnog repa letelice, u funkciji korekcije njenog položaja. To je bilo veoma teško postići sa tadašnjim nivoom računarske tehnologije. U cilju istraživanja pravog rešenja, u početku je pokušavano merenje pravca leta i sa malim radio odašiljačem, u odnosu na poznate lokacije emitovanja radio signala. Kasnije se prešlo na održavanje pravca leta na osnovu signala sa magnetnog kompasa i žiroskopa pravca. U početku je bio i veliki problem sa uticajem pulsiranja motora na ispravan rad magnetnog kompasa.

Uzdužno upravljanje, bilo je zasnovano na signalima za napadni ugao α, barometarski pritisak i žiroskopski signal propinjanja. Izvršna komanda se odvijala preko krmila horizontalnog repa. Poprečno smerno kretanje (koje je međusobno "kuplovano", kao kod svih letelica, sa postojanjem ravni simetrije), na osnovu signala o uglu klizanja β, uglu nagiba φ, pravcu leta sa magnetnog kompasa i signala žiroskopa o skretanju i valjanju letelice. Obrađeni izvršni signal, autopilot je slao na krmilo pravca, sa kojim je odgovaraluće i otklanjan. Za letelicu ove namene nije bilo potrebe za komandom sa krilcima. Izvršne radnje krmila su energetski bile obezbeđene sa komprimovanim vazduhom iz istih rezervoara, kao žiroskop i gorivni sistem.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Bk2mv6v8ibjzbb8vbm9j
Napadni sistem

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Yoy9yleiq0nwggbo35z
Trup je izgrađen uglavnom od zavarenih čeličnih limova.

Za određivanje trenutka za napad na cilj, koristio se anemometar sa malom elisom, koji je bio ugrađen na nosnom delu trupa. Sa njim je dosta tačno određivano područje i trenutak bombardovanja, praktično je određivana dužina doleta, u nivou tačnosti od km± 6. Šematski je taj sistem prikazan na slici desno.

Pre lansiranja, brojač se postavi na brojnu vrednost željenog doleta, prema predviđenim uslovima leta i sa proračunom uticaja vetra. U toku leta, za svakih 30 obrtaja male elise anemometra, smanji se postavljeni broj za jedan, na komandnoj tabli. Kada je letelica iznad cilja, pri brojnom prikazivanju nule, ispale su dva detonatorska zavrtnja. Jedan aktivira kablove sa vazduhom za otklon dva „spojlera“ za smanjenje uzgona, koji naglo padne, a drugi aktivira presecanje kablova komandi krmilo visine, koje se postavi u neutralan položaj (sečivo je naznačeno na slici napadnog sistema). Sa ovim radnjama "spojlera" i horizontalnog krmila, letelica V-1, je prelazila u strmo obrušavanje, pod uglom od 600. Zbog prestanka dovoda goriva u tome položaju letelice, motor je prestajao da radi (rezervovar goriva, po vertikalnom rastojanju, spusti se ispod na manju visinu od motora, napajanje goriva prestane na toj visinskoj razlici). Nastajala je tišina, posle velike pulsirajuće buke motora, sve do eksplozije bombe. Taj problem sa dovodom goriva, u obrušavanju, kasnije je tehnički razrešen.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 D2d6svi9ivmdluq59c93
V-1 neposredno pre udara u zemlju

Posle proračuna vremena dužine leta, prema trenutnim i pretpostavljenim uslovima, bilo je dovoljno samo da se V-1 pokrene sa rampe, koja je bila okrenuta u pravcu cilja, a autopilot je dalje upravljao sa letelicom.


P r o i z v o d n j a

Proizvodnja projektila je otpočela krajem 1942. godine, na ostrvu Usedom, koncetracioni logor Mitelbau-Dora (u Baltičkom moru). Tokom Drugog svetskog rata ostrvo je korišćeno kao koncentracioni logor, pa su zarobljenici korišćeni kao radna snaga za proizvodnju Fau 1. Prve informacije, o tome šta se tamo dešava stigle su u jesen 1942. i u martu 1943. u London, kroz detaljan izveštaj. Ovo je omogućilo britancima da 17. i 18. avgusta 1943. godine, izvrše masovno bombardovanje i da zaustave proizvodnju "čudnog oružja" za nekoliko meseci.

U proizvodnji V-1 je učestvovalo oko 50 fabrika, ukupno je proizvedeno 32.000 primeraka.
Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Rzg0gorx6pbbhibwq774

ljubasav

ljubasav

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 3mn12xntdhjdopwalgte

V-4, pod nazivom Fieseler Fi 103R.

Bila je varijanta V-4 sa ljudskom posadom, pod nazivom nem. Fieseler Fi 103R. Namenjena je bila za upotrebu protiv savezničkihbombardera. Pilot je bio u zadnjem delu trupa, ispred usisnika motora, morao je da usmeri avion na cilj i zatim da iskoči sa padobranom. Do 1944. je izgrađeno 175 takvih primeraka. U suštini, V-4 je bilo oružje „bombaša samoubice“. Da bi se to realizovalo, morala se oformiti vojna jedinica pilota bombaša samoubica, za što je i izvršena posebna obuka, 200 pripadnika Luftvafe. Pošto avion, kao što je bio V-4, nije mogao da priđe bombarderima, piloti ovog programa su korišćeni na drugim zadacima Luftvafe

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 C3b9yk6oinemz6qedeel
Tri projekcije siluete pilotirane bombe sa pogonom.



Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Wsht76qn2v5lzwuho
i dame su zainteresovane za ovu letilicu


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Rho7oii2vt1f4l22b

Fieseler Fi 103, FZG 76 and its later manned version the Fi 103R
tehnički prikaz Fi 103R


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Wnayn2ko9cyr9kknicih


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 00trkjdjaxxgs95le9oj
uporedni izgled "obične" i bombe sa "posadom"

ljubasav

ljubasav

Upotreba i efikasnost


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 881g9agiag54sby025yl


Prva bomba V-1, pogodila je zgradu u Londonu, pored železničkog mosta, 13. juna 1944. godine. Osam civila je poginulo u eksploziji bombe, to je zabeleženo na ovoj ploči, na tome mestu.


Prva kompletna letelica V-1, dostavljen je 30. avgusta 1942. godine, i nakon kompletiranja sa motorom, isporučena je useptembru. Prvi probni let bez rada motora, realizovan je 28. oktobra 1942. godine, sa podvešavanjem ispod aviona Foke Vulf Fw 200. To je bio informativni let o opštim karakteristikama letelice u bezmotornom "planiranju#, snimanje finese. Prvi let sa pogonom, izveden je 10. decembra.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 23kvkoomcg2jsc52ddbm


Izmišljena je priča, da je prvo ispitivanje obavljeno na modificiranoj verziji sa pilotom. To nema veze sa istinom, letelica V-1 je od početka ispitivana, doterivana i razvijana samo sa iskustvima iz autonomnog bezpilotnog letenja.
Konvencionalnim načinima lansiranja teorijski je bilo moguće pokrenuti do 15 letelica dnevno sa jedne rampe. Ova dinamika, bila je realna u ratnim uslovima, maksimum je postignut sa 18 lansiranja. Znači da je u realnim uslovima bio broj lansiranja limitiran. Od lansiranih, uspelo je samo oko 25% letelica da bombarduje predviđene ciljeve, većina je izgubljeno (uništeno), sa kombinovanim preduzetim odbrambenim merama branioca, ili zbog tehničke nepouzdanosti letelice i greške u postavci zadatka.

Namenjena operativna visina, prvobitno je određena da bude 2.750 m. Međutim, zbog problema sa gorivnom instalacijom na tome barometarskom pritisku, došlo je do zamene visine leta, u maju 1944. godine. Određena je nova upola manja operativna visina, sa čime su letelice postale ranjivije, dovedene su u povoljnije polje savezničkog dejstva sa topovima Bofors.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Y3hbu2wu935tye0wcz2v
razmere rušilačkog dejstva u Londonu.

V-1 su lansirane iz prve probne verzije, prvenstveno sa stacionarnih lansera, sa kopna. U periodu od jula 1944. godine, do januara 1945. godine, Luftvafe ih je lansiralo, u broju oko 1.176 sa modifikovanih aviona Henkel He-111, iz vazdušnog prostora iznad Severnog mora. Očigledan razlog bio u tome što su lansirne rampe na francuskoj obali zauzete od saveznika. Ovi avioni su izvodili komplikovanu maršutu u ekstremno niskom letu iznad mora, da bi izbegli britansku protivvazdušnu odbranu. Pri približavanju mestu lansiranja V-1, avioni nosači, naglo su se penjali na potrebnu visinu, izvršili lansiranje, ponovo se spustili iznad mora i u niskom letu su se vraćali u svoje baze. Istraživanjem, nakon rata, zaključeno je da je oko 40% bilo neuspešnih lansiranja. Pošto su avioni Henkel He-111, u toj ulozi bili veoma ranjivi na napade noćnih lovačkih aviona, pogotovo što se lansiranje V-1 izvršavalo noću, a zapuštanje motora je osvetljavalo širi prostor oko sebe, u vremenskom periodu od nekoliko sekundi, što je bilo dovoljno za orjentaciju i napad britanskih Spitfajera.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Tgbhx9zrzch5q4i99l0i
Podignuta je letelica V-1, ubrzana i otkačena sa aviona He-111.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Lmxwhon0t468la1kknqc

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Zbfwnc1fwqozvjsx4m0

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Bhxmf8zcv89hhvqsybqx
prikaz upotrebe Fau 1 sa He-111 kao nosača i lansera

Prvo lansiranje je izvršeno 13. juna 1944. godine, kada je osmoro poginulih civila. Sve u svemu, na Englesku je lansirano oko 10.000 oružja ovog tipa i to na London, a pogodili su 2.419 puta. Posledica su žrtve, 6.184 poginulih i 17.981 ranjenih ljudi. Najveća gustina pogodaka V-1 bila je u jugoistočnom Londonu. Međutim, neposredna opasnost za Englesku od V-1 bila je privremeno prekinuta sa gubitkom lansirnih rampi na francuskoj obalni. Iz tog razloga, napadi V-1, prenuti su na strateške ciljeve u Belgiji, u periodu od oktobra 1944. do marta 1945. godine, a ukupno je postignuto 2.448 pogodaka

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Razf4rp81wbl84zohmk
ova je pala negde u Belgiji, srećom nije eksplodirala

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Gkdfly4lpaxamhm7u7vv
ova je pala negde u polju Engleske


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Qu7emmsbjhzpeax8x9r9

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 2r852jeky4ldpyi3k2js
Odbrana sa zemlje i iz vazduha

ljubasav

ljubasav

Eksperimenat sa varijantom velikog doleta

Pošto je dolet bio tangentan, posebno posle gubitka položaja lansera na francuskoj obali, razmišljalo se o varijantama za njegovo uvećanje. Letelica V-1 je imala manju brzinu od tadašnjih lovačkih aviona i bila je lak njihov plen. Svaki zadatak je lovačka avijacija rešavala posle otkrivanja letelice i to bez dejstva svoga oružja. Dovoljno je bilo da „gurne“ krilo V-1 u valjanje. Zbog te situacije razmišljalo se o opcijama bržeg i bližeg prilaza cilju. Nemački najveći problem je bilo vreme, koje im je već bilo na izmaku, a svaki uspešan razvoj traži razuman vremenski period.

Razmišljalo se o korišćenju bombardera Arado Ar 234 Blic, kao nosača, ali se nije ništa praktično uradilo na tome zadatku. Takođe je postojala ideja da se adaptira Meseršmit Me 262, sa velikom količinom goriva u trupu, a sa V-1 da se skine motor, gorivo i sve ostalo što je korišćeno za let do početka poniranja. Mnoga ispitivanja su preduzeta, sa iskrslim elementarnim problemima, na tome zadatku. Iz aerodinamike, stabilnosti i razdvajanja letelica. Problemi nisu prevaziđeni prvenstveno zbog povećanog otpora i ne postizanja prednosti u brzini leta.
Kao realnija varijanta, bila je ideja smanjenje mase postojećoj letelici i povećanje kapaciteta goriva. Razmišljalo se o umanjenju bojeve glave i izrade nosnog dela trupa od drveta. Na račun smanjenja te mase da se poveća količina goriva i tak da se poveća dolet. Ni ova varijanta nije stigla da zaživi, do kraja rata.


Mere zaštite

Protivavionski topovi





Britanski odbrana, od napada iz vazdušnog prostora od nemačkog oružja dugog dometa, u okviru operacije „strela“, bila je pažljivo organizovana na osnovu iskustva i saznanja o pravcima napada i potelcijalnim koridorima dolaska letelica. Protivavionski topovi, raspoređeni su u očekivanim pravcima napada, a nekoliko puta je menjan njihov raspored. Prvi je uspostavljen sredinom juna 1944. godine, na položaje kod Severnog Dounsa na južnoj obali Engleske, a onda zatvaranje koridora ušća Temze, za odbranu od napada sa istoka. U septembru 1944. godine, formirana je nova neprekidna linija odbrane na obali Est Anglia, i konačno u decembru došlo je do dodatnog rasporeda duž obale od Linkolnšira do Jorkšira. Promene su bile izazvane sa promenom maršuta dolaska i napada V-1, kao sa ispadanjem iz upotrebe zauzetih položaja lansirnih rampi, od strane saveznika.

U prvoj noći bombardovanja, protivavionske topovske posade, bile su ushićene sa utiscima o postignutim rezultatima velikog broja „oboreni nemačkih aviona“, pošto se većina njihovih ciljeva zapalilo i palo, kada su im motori prestali raditi. Kada su saznali istinu, o čemu se zapravo radi, bili su silno razočarani. Zapravo nisu bili avioni bombarderi, već male letelice bombe V-1 na visini leta i to ispod optimalne visine efektivnog dejstva teških protivavionskih topova. Motori nisu prestali da rade zato što su bili onesposobljeni sa pogotcima, već su ostali bez napajanja sa gorivom u trenutku početka poniranja. Morali su se brzo preorjentisati na lakše i efikasnije oružje za ove ciljeve, praktično preći na statička „mitraljeska gnezda“.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 R4pq4qtadr7cjeezcjuv Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 161ufgkwhbunhpyfl2hq
SPAA 90 mm u odbrani Londona od V-1

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Zyu7t0jpuk2zdtcm0xky Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Ruz3qrgsl1fub4lgqtml
SPAA 94 mm u borvi sa V-1

Sa razvojem novog tipa radara, sa 3 giga herca učestanosti, povećana je efikasnost pri dejstvu protiv V-1 i pri letu na maloj visini. Firma Bel Labs (engl. Bell Labs), počela je 1944. godine, sa isporukom protivavionskih sistema sa upravljanjem vatrom, podržanog sa analognim računarom, baš u vreme savezničke invazije.
Ovi elektronski sistemi, stigli su zajedno sa oružjem, na vatrene položaje na obali, u dovoljno velikoj količini od juna 1944. godine. Sedamnaest procenata, svih letećih bombi ulazilo je kroz primorski branjeni pojas, a veliki broj ih je uništeno sa protivavionskim topovima. Uspešno obaranje je poraslo sa 60% do 23. avgusta, na 74% u poslednjoj nedelji toga meseca, kada je u jednom danu bilo oboreno čak 82%, od nadošlih. Poboljšana je stopa uništenja V-1, sa utroškom 2.500 ispaljenih granata na početku, na samo 100 granata, po uništenoj jednoj letelici pri kraju kampanje. Napadi su nastavljani sve do zauzimanja svih lokacija za lansiranje i poletanje V-1, od strane saveznika.

Zaprečni baloni

Na pravcima dolaska V-1, raspoređeno je oko 2.000 zaprečnih (baražnih) balona, u očekivanju da će letelice biti poremećene u letu i uništene, kada se sudare sa nekim od njih, ili kada zakače za neki od kanapa za njihovo pričvršćenje. Da bi to sprečili Nemci su postavili duž napadnih ivica krila „noževe“ za sečenje prepreka (posebno kanapa). Sve u svemu, na ovaj način je onemogućeno manje od 300 letelica V-1, da dođu do željenog cilja.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Kigtjwho14m0pmmhadvx
U funkciji fizičkog zaprečavanja korišćeno je oko 2 000 stacionarnih balona

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 1f453eu4079b8djluwfw

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Yb6ltxbhzfz8m5ew4q
British barrage balloons are safely tucked away in their hangar for the night. W.A.A.F.


P r e s r e t a n j e


Spitfajer, sa svojim krilom „gurne“ krilo V-1 u veliko valjanje, koje njegov autopilot ne može ispraviti.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 P5v7fraw0nt3juzu9kt
The Doodle-Bug Dance

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 U262w7ignx22ur4b27le
Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Zby2d3g0h0qjz2snedif
Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 C1dl046ufgzecdjbt2s

Hawker Tempest vs V-1

V-1 imala je, brzinu leta od 630 km/h, što je bilo iznad mogućnosti većine lovaca toga vremena, u horizontalnom stacionarnom letu. Tu brzinu su lovački avioni mogli postići i prevazići, samo ako su imali prednost u visini, pa da obrušavaju prema V-1. U početku, dovoljnu brzinu je imalo samo nekoliko aviona kao što je Hoker Tempist (engl. Hawker Tempest). Pored direktnog uništavanja, koje je moglo biti fatalno za pilota aviona, zbog moguće eksplozije velike bojeve glave, na malom rastojanju i sudara sa delovima V-1. Alternativno je razvijen metod uništavanja bez upotrebe vatrenog i drugog oružja. Sastojao se u tome, da avion priđe letelici V-1, krilo uz krilo. Uticaj vrtložog strujanja oko kraja krila aviona, bio je dovoljan za stvaranje skoka uzgona na tome delu krila V-1 i generisanja njenog momenta valjanja, što nije bilo moguće njegovom autopilotu da ispravi, pošto nije bilo komande krilaca. To nekontrolisano valjanje, dovodilo je V-1 u katastrofu. To isto je rađeno i sa fizičkim kontaktom, guranje krila u valjanje V-1. Posebno je aktivno korišćen lovački avion Spitfajer u ovoj nameni lova V-1 u poniranju. Spitfajer je bio naoružan sa topom, kalibra od 20 mm, tako da je često uništavao V-1 i sa vatrom na bezbednoj distanci. Prvo noćno presretanje RAF-a, bilo je sa avionima 605. puka u između 14. i 15. juna 1944.godine. Pored dosta rezervi na taktički prilaz lova V-1, sa lovačkim avionima, ova kampanja je nastavljena.

Organizovane su službe osmatranja, javljanja i vođenja akcije odbrane od napada V-1, sa lovačkom avijacijom RAF-a. To je zahtevalo besprekornu koordinaciju za postizanje uspeha.
Letelice V-1 nisu imale posebno kritične tačke ranjivosti, nije bilo pilota i motor je bio bez pokretnih mehanizama, imao je visoku žilavost u preživljavanju oštećenja i nastavak leta, za razliku od klasičnih borbenih aviona sa pilotom. V-1 je mogao onesposobiti, jedino direktan pogodak u jedan od dva detonatora bojeve glave, rezervoar goriva, napadni sistem, autopilot i u bojevu glavu. Međutim to su mali ciljevi razmešteni duboko u trupu letelice, što je dopunski smanjivalo verovatnoću direktnog pogotka. Svakako, bilo je najefikasnije pogoditi sa topovskom granatom u bojevu glavu, sa dovoljno bezbedne distance.
Kada su napadi V-1 počeli, sredinom juna 1944. godine, dostupni su bili samo avioni za dejstvo sa velikom brzinom na maloj visini, tipa Hoker Tempist. Ovih 30 raspoloživih aviona, dodeljeni su 150. puku RAF-a. Prvi pokušaji da presretnu i unište V-1 često nisu uspevali, ali sa poboljšanom taktikom i tehnikom ubrzo su popravljeni rezultati. Tim poboljšanjima posebno je doprineo sistem „podizanje krila“ i izazivanje snažnog valjanja V-1. Taj metod je bio s vremena na vreme zaista efikasan i dokazao se iznad južnog dela Holandije, kada je korišćen za obaranje V-1, iznad bezbedne zone za obaranje, izvan naselja.


Odbranbena flota aviona, povećana je na preko 100 aviona, do septembra. Takođe, P-51 Mustang i Supermarin Spitfajer, podešeni su za ove zadatke, a tokom kratkih letnjih noći u odbrani su zajednički učestvovali i De Heviland DH.98 Moskitosi. Nije bilo potrebe za avionske radare, noću se motor V-1 mogao dobro čuti i do 16 km udaljenosti, a i izduvni oblak je bio vidljiv iz velike udaljenosti. Komandant puka, na svome avionu je imao top od 20 mm, prilagođen za dejstvo na 300 m. Toliko je bio uspešan da su svi ostali avioni u puku bili tako podešeni, sa sprovedenim modifikacijama.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 2q8217ibzlmo7075i3s2
P-51 Mustang vs V-1

Po dnevnoj svetlosti, V-1, dolazili su haotično i često neuspešno, posebno kada je proglašena odbrambena zona između Londona i obale, u kojoj je bilo dozvoljeno da dejstvuju samo najbrži lovački avioni. Između juna i 5. septembra 1944. godine, 150 lovački puk, oborio je 638 V-1. Od toga je samo 3 eskadrila RAF-a oborila 305. Jedan pilot eskadrile, sam je oborio 59 V-1, а комаndant puka 31 bombu.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 2zkoicsemv0rzb5f0pb
Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 7hxn1pqjsc3ipx0503jk
Spitfire vs V-1


Najuspešniji avioni bili su De Heviland DH.98 Moskitosi (623 pobede, po nekim podacima samo 430 ), Supermarin Spitfajer (303), i P-51 Mustang (232). Svi ostali tipovi aviona zajedno su oborili 158 V-1. Gloster Meteor je tek operativno uvođen u naoružanje u 616 eskadrilu RAF-a, za borbu protiv V-1. Imao je dovoljnu brzinu, ali su mu topovi bili skloni otkazima, a oborio je samo 13 V-1. Ovo su bile prve letelice, međusobno suprostavljene u svetskoj vazduhoplovnoj istoriji, sa mlaznim motorima. Mada se to obično pripisuje borbama između aviona sa posadom, za vreme rata u Koreji, u jesen 1950. godine.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 J8b1dcueoe4qrjkb8suk
De Heviland DH.98 Moskitosi je tip aviona sa najvi[e oborenih V-1

Krajem 1944. godine, opremljen Vikers Velington sa radarom, specijalno je modifikovan za upotrebu od strane RAF-a za rano upozorenje i obaveštavanje lovačke avijacije za presretanje na visinama leta oko 4.000 metara. Obaveštavao je i navodio lovačke avione na V-1, preko Severnog mora, koji su na vreme bili spremni da ih sačekaju i unište.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Gt9u4vm2b1dfugxfe68r
P-51B-1-NA "Short-Fuse Sallee"
356th FS, 354th FG, 9th AF, USAAF
Serial: AJ-T (43-12434)
Pilot - Cpt.R.E.Turner (he claimed 11 victories plus 2 against V-1). The plane is entirely in olive drab with neutral grey bottom surface. This aircraft was built for RAF as Mustang Mk.III FX906. Returned to USAAF on January 1st, 1944, no RAF service.


Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Lt1uctrc0c0gi1molwu

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 Qwk3xo6bjr3a4cnakb

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 04ctec5geute4kzrdu2
Gloster Meteor vs V-1

O b m a n e

Za ispravna podešavanja sistema navođenja u V-1, Nemcima je bilo potrebno da znaju tačnu lokaciju poniranja i udara „leteće bombe“. Dakle, od nemačke obaveštajne službe je zatraženo da pripremaju ove podatke i šalju iz Britanije. Međutim, svi nemački agenti u Britaniji, bili su vrbovani, kao dvostruki agenti i bili su pod britanskom kontrolom.
Dana 16. juna 1944. godine, od britanskog dvostrukog agenata, zatražili su nemački nadležnici informacije o lokacijama i vremenskim prilikama u Britaniji (London), zbog njihovog uticaja na let V-1. Izveštaji su davani za bliska manje važna područja, tako Nemci nisu imali osnove za podvalu, već su smatrali da je bio promašaj letelica u okviru dozvoljenih grešaka. Sa druge strane izveštaji o efektima su preuveličavani, o velikim žrtvama i napravljenim pustošem u Londonu, što Nemci nisu mogli proveravati sa izviđanjem. Tako da su Britanci bili u situaciji da dvostruko obmanjuju Nemce.
Određeni broj V-1, bio je opremljen sa radio predajnikom, koji su imali tendenciju da navedu letelicu pre cilja (kraći domet). To je bio rezultat, prvenstveno podmetnutih pogrešnih podataka obaveštajaca o lokacijama britanskih odašiljača, „orjentira“. Nemačka komanda je zaključila, da postoji nesklad između dva skupa podataka, da mora da postojati greška u radio predajnicima, pošto su bili uvereni da su agenti potpuno pouzdani. Kasnije je izračunato, da nije bilo te prevare o podacima unetim u radio odašiljače i da su V-1 ispravno podešeni, žrtve bi bile uvećan za više od 50%.
Bio je cilj preusmeravanje dejstva V-1, što dalje od centra Londona, što je bilo jako delikatno pošto je značilo izabrati druge žrtve. Ratni kabinet odbio da odobri takvu meru, koja će povećati stradanja u drugim oblastima, čak i pod uslovom da će to smanjiti ukupne gubitke. Ipak je donešena takva odluka, na najvišem državnom nivou, uz saglasnost i Čerčila.

Kraj napada V-1

Do septembra 1944. godine, pretila je opasnost Engleskoj od napada V-1. Tada su napadi privremeno zaustavljeni, kada su zauzeti lanseri na francuskoj obali, od strane savezničke vojske. Ukupno je uništeno sa lovcima, protivavionskim topovima i sa baražnim balonima 4.261 V-1.
Poslednja neprijateljska akcija, bilo koje vrste, izvršena na britansku teritoriju dogodila se 29. marta 1945. godine, kada je V-1 pogodila cilj.


Zaključna procena

Vojni analitičari nisu baš jedinstveni u oceni efekata bombardovanja V-1, u odnosu na klasično. Krajem decembra1944. godine, američki general Klejton Bisel ( Clayton Bissell), predstavio je studiju, u kojoj je prikazao značajne prednosti u odnosu na klasično bombardovanje. To je sažeto u tabeli dole.

Vergeltungswaffe 1 / leteća bomba - Fau 1 3ek9h2eiiweenw3jopj

Sa druge strane, sa vrlo ozbiljnom argumentacijom se malo drugojačije ocenjuju efekti bombardovanja sa V-1. Smatra se da upotreba V-1 nije taktički uspela. Ni u jednom trenutku kampanja bombardovanja sa V-1, nije mogla oslabiti ratne sposobnosti Engleske. Strateški, to je bio prividan i privremen uspeh. Savezničko rukovodstvo se preterano plašilo negativnog uticaja V-1, na moral svojih snaga, pa je u odbrani angažovano mnogo više osoblja i ostalog ratnog resursa, nego što je to zasluživalo relativno jeftino nemačko oružje, ipak sa limitiranim borbenim mogućnostima.

Za vreme napada V-1, od jula do avgusta 1944. godine, isti su činjeni sa po desetak letelica u grupama. Efekat dejstva, na moral stanovništva u Londonu, bio je poražavajući. Svaki dan, do 14.000 stanovnika vozom je napuštalo grad, što se nastavilo tokom celog leta. Smatra se da je tokom leta napustilo grad do dva miliona ljudi.

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu