Gloster E.28/39 "Gloster Whittle"
Gloster E.28/39 , (spominju ga kao "Gloster Whittle"," Gloster Pioner ", ili "Gloster G.40") bio je to prvi britanski avion na mlazni pogon. Razvijen kako bi se testirali novi mlazni motori i pogon kao takav. Njegov razvoj je presudno uticao na realizaciju projekta lovca, Gloster Meteor.
Projektovanje i razvoj
Nastanak mlazne avijacije bio je obeležen, raznim projektima, kod velikih sila, razume se. Tada nije bilo industrijske špijunaže u današnjem smislu, pa su projekti po zemljama bili vrlo različiti. Reklo bi se, bili su autohtoni. U ovom delu da se podsetimo, kako je taj razvoj tekao u Velikoj Britaniji.
Sir Frank Whittle, (1.jun 1907. – 9.avgust 1996.)
Početkom WW2, u septembru 1939, Ministarstvo vazduhoplovstva (Air Ministry) izdalo je Glosteru specifikaciju za izradu aviona, koji bi testirao novi mlazni pogon, motor konstruktora Frank Whittle. Specifikacija je nosila oznaku E.28/39, a ime dolazi od projekta pod rednim brojem 28. po specifikacijama izdanim od strane Air Ministarstva u toku 1939. Iako je to bio eksperimentalni projekat, sa osnovnom namenom testiranja motora, ipak je E.28/39 u projektu bila predviđena ugradnja dva Browninga .303 mitraljeza u svakom krilu, što nikad nije bilo realizovano.
Motor W2/700 ,ili W.2B/23 kako ga je vodilo Air Ministry. Ovaj W2/700 bio je prvi Britanski mlazni motor
Inžinjeri kompanije Gloster, na čelu sa glavnim dizajnerom George Carter, usko saražaujući sa Sir Frank Whittle napravili su avion malih dimenzija konvencionalne konfiguracije. Bio je to niskokrilac sa mlaznim motorom kome je usisnik vazduha bio u nosnom delu trupa.
Izduvnik motora se protezao celim trupom, a iznad njega se nalazile repne površine. Odmah su naručena dva prototipa radi testiranja. Ugovor je potpisan 3.februara 1940. a prvi od njih je kompletiran već u aprilu 1941. Proizvodnja se odvijala u Hucclecote kod Gloucestera, ali je kasnije preseljena u Regent Motors u Cheltenham High St (sada Regent Arcade), smatralo se kao mesto sigurnije od bombardiranja u odnosu na predhodno.
Wilfred George Carter (1889 –27.februar 1969.), konstruktor "Gloster Whittle"
Ispitivanje
Iako su se Britanci trudili, ipak su bili u velikom zaostatku za svojim direktnim protivnicima. Nemačka je svoje prve mlazne avione Heinkel He 178 testirali još 27.avgusta 1939.
Avion je dostavljen u Brockworth za ispitivanja na tlu počevši od 7.aprila 1941 pomoću ne-funkcionalnog mlaznog motora verzije Power Jet W.1. Ovaj motor je zapravo obezbedio zaletanje i kratke skokove od po nekoliko metara, tek da se uoči stabilnost konstrukcije. Kako je uspela verifikacija zmaja aviona, pristupilo se ugradnji namenskog mlaznog pogona, sa kojim je izvršeno naknadno testiranje. Avion je prebačen u Cranwell gde je postojala duža pista. Dana 15.maja 1941, Glosterov glavni probni pilot, poručnik Edward Gerald Sayer izvršio je prvo poletanje sa avionom pogonjenim mlaznim motorom. Nastavio je let oko baze RAF Cranwell , u blizini Sleaford u Lincolnshire . Let je trajao 17 minuta i ostvaren je potpuni uspeh.
Flight Lieutenant Phillip Edward Gerald Sayer (5.februar 1905. – 21.oktobar 1942.),
prvi je Britanac, koji je leteo na mlaznom avionu
Sayer prima čestitke nakon uspešnog leta
Testovi su nastavljeni, narednih meseci sa sve većim poboljšanjima na motoru. Kasnije u ispitnom programu, dodata su mala, pomoćna peraja u blizini vrhova zadnjih repnih površina, kako bi obezbedila dodatnu stabilnost kod ostvarenja velikih brzina.
Tokom nastavka testova glavnog probnog pilota Sayer, nasledio je njegov pomoćnik, s obzirom da je Sayer stradao prilikom testiranja aviona Hawker Typhoon sa kojim je poleteo 21.oktobra 1942. i nikad se nije vratio.
Drugi prototip ( Serial W4046 ) pridružio se test programu 1.marta 1943, u početku pogonjen sa Rover W2B motorom. Ispitivanja su pokazala da postoje izvesni problemi sa podmazivanjem sklopova motora. Letenje sa W4046 obavio je John Grierson i John Crosbyeve Warrena, (također Glosterovi piloti) kao i Michael Daunt koji je sarađivao na projektu F.9/40. U aprilu, W4046 je odletio u Hatfield za potrebe demonstracionog leta ispred premijera i članova Ratnog kabineta. Potom je bio odvežen u Farnborough i opremljen sa W2.B potiska 6,7 kN. Tu je postigao brzinu od 466 mph. Međutim ovaj prototip je bio uništen 30.jula 1943, prilikom testa na velikoj visini leta. Najverovatniji pad je uzrokovan pogrešnim upravljanjem eleronima. Pilot se uspeo spasiti iskakanjem sa 33.000 fita
Nastavak testova preusmeren je na prvi prototip, koji dobija novi motor potiska 7,6 kN, bio je to W2/500. Avion se uspešno popeo na visinu od 42.000 ft, ali nije nastvaio let na toj visini, jer nije bilo dovoljno goriva. Takođe, pilot se u svom izveštaju požalio na problem sa malom količinom goriva, ali i veoma niskom temperaturom i potrebom grejanja kabine.
Prvi prototip je nastavio probne letove sve do 1944. Do tog vremena, napredniji turbomlazni motori su već bili gotovi, ali nisu ugrađivani u model Gloster E.28/39. Iako nije bio u mogućnosti da postigne velike brzine, pokazalo se da može poslužiti kao eksperimentalna platform za ostale sklopove novog aviona Gloster Meteora. Tako da je, iskustvo sa E.28/39 utrlo put u razvoj prvog britanskog operativnog mlaznog borbenog lovca “Gloster Meteor” .
]Specifikacije (Gloster E.28/39)
Opšte karakteristike
Posada: jedan
Dužina: 7,74 m
Raspon krila : 8,84 m
Visina: 2,70 m
Površina krila: 13,6 m²
Aerodinamički profil : GW2 presjek
Masa : 1.309 kg
Težina u poletanju: 1.700 kg
Pogonska grupa : 1 × W.1 turbomlazni motor, potiska 3,8 kN
Nosi goriva: 306,6 litara
Performanse
Maksimalna brzina : 338 mph (544 km / h) na 10.000 ft (3.050 m)
Dolet: 410 km (656 km)
Vreme leta: 56 minuta
Operativni vrhunac leta: 32.000 ft (9.755 m)
Brzina penjanja: 1063 ft / min (5,9 m / s)
Potisak / težina : 0,21
Naoružanje
Mitraljez: Nije opremljen, ali rezervsana mesta za 4 x 0.303 (7,7 mm) Browning mitraljezi
Projektovanje i razvoj
Nastanak mlazne avijacije bio je obeležen, raznim projektima, kod velikih sila, razume se. Tada nije bilo industrijske špijunaže u današnjem smislu, pa su projekti po zemljama bili vrlo različiti. Reklo bi se, bili su autohtoni. U ovom delu da se podsetimo, kako je taj razvoj tekao u Velikoj Britaniji.
Sir Frank Whittle, (1.jun 1907. – 9.avgust 1996.)
Početkom WW2, u septembru 1939, Ministarstvo vazduhoplovstva (Air Ministry) izdalo je Glosteru specifikaciju za izradu aviona, koji bi testirao novi mlazni pogon, motor konstruktora Frank Whittle. Specifikacija je nosila oznaku E.28/39, a ime dolazi od projekta pod rednim brojem 28. po specifikacijama izdanim od strane Air Ministarstva u toku 1939. Iako je to bio eksperimentalni projekat, sa osnovnom namenom testiranja motora, ipak je E.28/39 u projektu bila predviđena ugradnja dva Browninga .303 mitraljeza u svakom krilu, što nikad nije bilo realizovano.
Motor W2/700 ,ili W.2B/23 kako ga je vodilo Air Ministry. Ovaj W2/700 bio je prvi Britanski mlazni motor
Inžinjeri kompanije Gloster, na čelu sa glavnim dizajnerom George Carter, usko saražaujući sa Sir Frank Whittle napravili su avion malih dimenzija konvencionalne konfiguracije. Bio je to niskokrilac sa mlaznim motorom kome je usisnik vazduha bio u nosnom delu trupa.
Izduvnik motora se protezao celim trupom, a iznad njega se nalazile repne površine. Odmah su naručena dva prototipa radi testiranja. Ugovor je potpisan 3.februara 1940. a prvi od njih je kompletiran već u aprilu 1941. Proizvodnja se odvijala u Hucclecote kod Gloucestera, ali je kasnije preseljena u Regent Motors u Cheltenham High St (sada Regent Arcade), smatralo se kao mesto sigurnije od bombardiranja u odnosu na predhodno.
Wilfred George Carter (1889 –27.februar 1969.), konstruktor "Gloster Whittle"
Iako su se Britanci trudili, ipak su bili u velikom zaostatku za svojim direktnim protivnicima. Nemačka je svoje prve mlazne avione Heinkel He 178 testirali još 27.avgusta 1939.
Avion je dostavljen u Brockworth za ispitivanja na tlu počevši od 7.aprila 1941 pomoću ne-funkcionalnog mlaznog motora verzije Power Jet W.1. Ovaj motor je zapravo obezbedio zaletanje i kratke skokove od po nekoliko metara, tek da se uoči stabilnost konstrukcije. Kako je uspela verifikacija zmaja aviona, pristupilo se ugradnji namenskog mlaznog pogona, sa kojim je izvršeno naknadno testiranje. Avion je prebačen u Cranwell gde je postojala duža pista. Dana 15.maja 1941, Glosterov glavni probni pilot, poručnik Edward Gerald Sayer izvršio je prvo poletanje sa avionom pogonjenim mlaznim motorom. Nastavio je let oko baze RAF Cranwell , u blizini Sleaford u Lincolnshire . Let je trajao 17 minuta i ostvaren je potpuni uspeh.
Flight Lieutenant Phillip Edward Gerald Sayer (5.februar 1905. – 21.oktobar 1942.),
prvi je Britanac, koji je leteo na mlaznom avionu
Sayer prima čestitke nakon uspešnog leta
Testovi su nastavljeni, narednih meseci sa sve većim poboljšanjima na motoru. Kasnije u ispitnom programu, dodata su mala, pomoćna peraja u blizini vrhova zadnjih repnih površina, kako bi obezbedila dodatnu stabilnost kod ostvarenja velikih brzina.
Tokom nastavka testova glavnog probnog pilota Sayer, nasledio je njegov pomoćnik, s obzirom da je Sayer stradao prilikom testiranja aviona Hawker Typhoon sa kojim je poleteo 21.oktobra 1942. i nikad se nije vratio.
Drugi prototip ( Serial W4046 ) pridružio se test programu 1.marta 1943, u početku pogonjen sa Rover W2B motorom. Ispitivanja su pokazala da postoje izvesni problemi sa podmazivanjem sklopova motora. Letenje sa W4046 obavio je John Grierson i John Crosbyeve Warrena, (također Glosterovi piloti) kao i Michael Daunt koji je sarađivao na projektu F.9/40. U aprilu, W4046 je odletio u Hatfield za potrebe demonstracionog leta ispred premijera i članova Ratnog kabineta. Potom je bio odvežen u Farnborough i opremljen sa W2.B potiska 6,7 kN. Tu je postigao brzinu od 466 mph. Međutim ovaj prototip je bio uništen 30.jula 1943, prilikom testa na velikoj visini leta. Najverovatniji pad je uzrokovan pogrešnim upravljanjem eleronima. Pilot se uspeo spasiti iskakanjem sa 33.000 fita
Nastavak testova preusmeren je na prvi prototip, koji dobija novi motor potiska 7,6 kN, bio je to W2/500. Avion se uspešno popeo na visinu od 42.000 ft, ali nije nastvaio let na toj visini, jer nije bilo dovoljno goriva. Takođe, pilot se u svom izveštaju požalio na problem sa malom količinom goriva, ali i veoma niskom temperaturom i potrebom grejanja kabine.
Prvi prototip je nastavio probne letove sve do 1944. Do tog vremena, napredniji turbomlazni motori su već bili gotovi, ali nisu ugrađivani u model Gloster E.28/39. Iako nije bio u mogućnosti da postigne velike brzine, pokazalo se da može poslužiti kao eksperimentalna platform za ostale sklopove novog aviona Gloster Meteora. Tako da je, iskustvo sa E.28/39 utrlo put u razvoj prvog britanskog operativnog mlaznog borbenog lovca “Gloster Meteor” .
]Specifikacije (Gloster E.28/39)
Opšte karakteristike
Posada: jedan
Dužina: 7,74 m
Raspon krila : 8,84 m
Visina: 2,70 m
Površina krila: 13,6 m²
Aerodinamički profil : GW2 presjek
Masa : 1.309 kg
Težina u poletanju: 1.700 kg
Pogonska grupa : 1 × W.1 turbomlazni motor, potiska 3,8 kN
Nosi goriva: 306,6 litara
Performanse
Maksimalna brzina : 338 mph (544 km / h) na 10.000 ft (3.050 m)
Dolet: 410 km (656 km)
Vreme leta: 56 minuta
Operativni vrhunac leta: 32.000 ft (9.755 m)
Brzina penjanja: 1063 ft / min (5,9 m / s)
Potisak / težina : 0,21
Naoružanje
Mitraljez: Nije opremljen, ali rezervsana mesta za 4 x 0.303 (7,7 mm) Browning mitraljezi
Љуба