
http://www.pecat.co.rs/2017/02/djordje-anicic-rusili-smo-nevidljive-sada-ruse-nas/
Moram priznati, da posle proučavanja knjige „SMENA“ sa nestrpljenjem očekujem pojavu njegove pisane reči.
Objava nije u nekim našim „kompromitovanim“ glasilima, naprotiv, zauzela je vidno mesto u visoko tiražnom javnom glasilu (sa nacionalnom frekvencijom) koje se imenuje „PEČAT“ – sa odrednicom „List slobodne Srbije“. Dakle ostali su listovi, verovatno, neke okupirane Srbije. Lepo je saznanje da je Srbija slobodna, bože moj, neki pesimisti sigurno u to sumnjaju, pa eto prilike da se informišu. Sama reč „Pečat“, treba da asocira, ne nešto „overeno“, koje se ne može menjati, nešto ozakonjeno. Ima naš narod smisla da odabere ......
Dakle, taj intervju je, velika je poruka Srbima. Intervju je zapravo vojno-politički osvrt na istoriju sa porukama za budućnost našim mladim naraštajima.
Takođe, za one vojnički slabije potkovane, prilika je da nešto saznaju, nauče i prošire svoja znanja iz strateških poimanja odbrane srpstva.
Znam da deo čitalaštva, ima običaj da letimično pređe preko teksta, i da preskoči bitne sadržaje, zato sam žrtvovao sebe da vas uputim na eventualno preskočene delove. Krenimo redom:

Ali i da je postojala, zaslužila bi da se piše „Srpska Vojska“. Verovatno je lektor ovog glasila na odmoru (ili pauzi), pa je sam Đorđe izvršio lektorisanje i pustio u štampu ovaj intervju. Sećate se onog prosleđenja predloga za unapređenje u čin pukovnika. Neću da naglašavam štamparsku grešku „toka rata“, ipak je to tek četvrta reč po redu, težište je na sredini teksta.
Možda bi mu lektor i progledao na „NATO-u“. To bi dakle trebalo da nam kaže da se radi o „North Atlantic Treaty Organization”, kod nas je pojam “organizacija” ženskog roda, pa više priliči NATO-i, ali zašto se mučiti sa gramatičkim zavrzlamama, kad je lako i prosto moglo:
Da se “ona” suprotstavi NATO paktu, što bi bilo sasvim razumljivo širokim narodnim masama.
Po prirodi posla, službeno i privatno izučio sam mnoge vojne operacije, ali ovu “operacija Minhauzen”, priznajem nisam. Zato sam prelistao vojnu enciklopediju, potražio pomoć na internetu, kad ono tamo nema te operacije, ali ima ovo:
“Minhauzenov sindrom je uznemiravajući psihopatološki poremećaj, gde staratelj preuveličava, fabrikuje i indukuje bolest druge osobe kako bi dobio pohvale i divljenje kada žrtvi ukaže brigu i pomoć. Naziv je dobio po nemačkom baronu Minhauzenu koji je voleo fantazirati, preuveličavati i lagati.” – i setih se odmah, pa da neko je opterećen :


Eh te uspomene, tako su dirljive. Ipak da nastavimo sa analzom. Pominjanje Noama Čomskog, je u funkciji, da nam se sagovornik predstavi kao načitan, koji pored baratanja Uputstvom za gađanje RS „NEVA“ ima i šira znanja iz doktrina i strategija. Možda je ipak, zbog patriotizma trebalo da se pozove na Smilju Avramov, ali i ovo pali. Trenutno me vreme opterećuje da pretražujem taj epohalni citat. Polazim od toga da ga je pravilno prezentovao.

U tom grmu leži zec. To su ta epohalna saznanja koja su dugo čamila u tami. To je dakle taj krunski „dokumenat“ koji je skrivan od javnosti i koji nam Đorđe, konačno i neopozivo predstavlja. Nema tu nikakve hipoteze, sumnje, nagađanja. On je oboren i tačka. Ali to bi možda i izazvalo sumnju. Znamo da jedinice poseduju i nastvana-vežbovna sredstva. Da neko ne bi posumnjao ide veoma konkretno obaveštenje:

Pošto se od njega polazi, kao „aksiom“, da se upoznamo sa posledicama te činjenice:

Da se ne opterećujemo time što nas profesor (nastavnik) taktike uči da se Vizuelne osmatračke stanice (VOSt) pretvaraju u vizuelne osmtrače (VO), to je odrednica iz ovih novih neobjavljenih knjiga dragog nam autora, već i podatak da je ta „zločesta“ lovačka avijacija počela dejstvo po raketnom položaju. Da je dozvolio mogućnost za dejstvo lovačko-bombarderske avijacije, pa da razumem, ali decidno, bez mogućnosti za sumnju, njih je napala upravo „lovačka avijacija“ verovatno kao odmazda za uništenje tog strategijskog bombardera.
Jedno iskreno pitanje novinarke, me je baš zaintrigiralo da se sa još većom pažnjom usredotočim na praćenje intervjua


Lepo je saznanje da se sa ne radi o „Operativnom dnevniku“, već o njegovim zapisaima kao zamenika komandanta, mada se takvi zapisi vode u „Ratnom dnevniku“, koji upravo i vodi jedan zamenik, ali pored ovih napred navedenih sadržaja ima tu i


I ja mislim da se ovde radi o namerama, koje nisu dobre, jer, ako je zapisano:

U tu „zvaničnu službenu beležnicu“, da je sex bio ovakav, jedinstven, neponovljiv, za pamćenje, ko sme da se drzne da ospori te istorijske činjenice. Dozvolite, to je istorija, to je za pokolenje, a kako to, lepo Đorđe potencira:

Pa iskreno Đole, ako ste eksplodirali u tren, to je svakako uspeh i mogu samo da ti zavide. Pa makar bilo konstatovano i u radnoj beležnici tog 20.juna 1999. Možda bi se i sam Donatien Alphonse François Markiz de Sade, postideo svoje površnosti u erotskom izražavanju.

Đole, presuđeno je, ostavio si sasvim jasan trag. Ipak ti ova problematika bolje leži, nego ubeđivanje o onome što sledi. Mada, ruku na srce, ono ti baš nije za pukovnički čin ili neki jači orden, istina, ti prema ordenju odavno imaš odbojan stav:

Poslednji izmenio ljubasav dana Sre Feb 15, 2017 1:32 pm, izmenjeno ukupno 1 puta