Prijem
Rođen je u Zagrebu, osnovnu školu pohađao je u Karlovcu i nastavio u Beogradu, a gimnaziju završio u Beogradu. Jedno vrijeme je živio i u Đakovu, o čemu svjedoči spomen-ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je pravni fakultet u Beogradu i političku ekonomiju u Ženevi. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te 1937. vodi omladinsku komisiju CK KPJ, a od 1937. je sekretar CK SKOJ-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti. Kao član CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju partizanskog pokreta. Bio je blizak suradnik Josipa Broza, a u listopadu 1943. određen je za šefa prve partizanske vojne misije u stožeru savezničkog zapovjedništva za Sredozemlje, ali je poginuo netom prije polijetanja zrakoplova za Ka[/img]![ivo lola ribar Poslije fašističke okupacije Jugoslavije, Lola preuzima najodgovornije dužnosti u pripremama za ustanak. U svibnju sudjeluje na Majskom savjetovanju KPJ-a u Zagrebu, rukovodi sastankom Centralnog komiteta SKOJ-a krajem lipnja u Beogradu, a bio je i jedan od šestorice članova CK KPJ koji su nakon povijesne sjednice 4. srpnja 1941. u Beogradu narodima Jugoslavije uputili poziv na oružanu borbu i ustanak. U srpnju i kolovozu 1941., Lola neposredno rukovodi akcijama skojevaca u okupiranom Beogradu, a u rujnu iste godine prelazi na slobodnu teritoriju, u Užice. Iste godine 26. rujna sudjeluje na vojnom savjetovanju u Stolicama, gdje je, uz ostalo, odlučeno da se u svim krajevima Jugoslavije formiraju štabovi partizanske borbe, a da se Glavni štab preimenuje u Vrhovni štab. Jedan od članova Vrhovnog štaba bio je i Lola. Zbog uspješnijeg organiziranja narodnooslobodilačkog pokreta putuje po svim krajevima okupirane Jugoslavije. Kao lični izaslanik Tita, na specijalnim misijama nekoliko puta odlazi i u okupirani Zagreb, gdje sa Edvardom Kardeljom radi na organiziranju NOP-a u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Makedoniji. I pored svih tih obaveza koje mu je nametalo članstvo u CK KPJi Vrhovnom štabu, Lola i sada najviše vremena posvećuje radu sa mladima. On je pokretač i glavni urednik "Omladinske borbe" i istodobno član redakcijskog kolegija partizanskih novina "Borbe"; ovi listovi izlaze već 1941. godine u oslobođenom Užicu. Titovoj zamisli o stvaranju široke platforme na kojoj bi se u narodnooslobodilačkom pokretu okupili svi projugoslavenski i antifašistički raspoloženi mladi ljudi, Lola daje i organizacijski temelj. Od prvih narodnooslobodilačkih saveza omladine, koji su u različitim krajevima zemlje dobijali različite nazive, stvara se, krajem 1942., na I zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću, masovni jedinstveni Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Kroz USAOJ je stotine hiljada mladih pristupilo narodnooslobodilačkom pokretu, i time je Lolina zasluga u širenju narodnooslobodilačke borbe neprocjenjiva](Poslije fašističke okupacije Jugoslavije, Lola preuzima najodgovornije dužnosti u pripremama za ustanak. U svibnju sudjeluje na Majskom savjetovanju KPJ-a u Zagrebu, rukovodi sastankom Centralnog komiteta SKOJ-a krajem lipnja u Beogradu, a bio je i jedan od šestorice članova CK KPJ koji su nakon povijesne sjednice 4. srpnja 1941. u Beogradu narodima Jugoslavije uputili poziv na oružanu borbu i ustanak. U srpnju i kolovozu 1941., Lola neposredno rukovodi akcijama skojevaca u okupiranom Beogradu, a u rujnu iste godine prelazi na slobodnu teritoriju, u Užice. Iste godine 26. rujna sudjeluje na vojnom savjetovanju u Stolicama, gdje je, uz ostalo, odlučeno da se u svim krajevima Jugoslavije formiraju štabovi partizanske borbe, a da se Glavni štab preimenuje u Vrhovni štab. Jedan od članova Vrhovnog štaba bio je i Lola. Zbog uspješnijeg organiziranja narodnooslobodilačkog pokreta putuje po svim krajevima okupirane Jugoslavije. Kao lični izaslanik Tita, na specijalnim misijama nekoliko puta odlazi i u okupirani Zagreb, gdje sa Edvardom Kardeljom radi na organiziranju NOP-a u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Makedoniji. I pored svih tih obaveza koje mu je nametalo članstvo u CK KPJi Vrhovnom štabu, Lola i sada najviše vremena posvećuje radu sa mladima. On je pokretač i glavni urednik "Omladinske borbe" i istodobno član redakcijskog kolegija partizanskih novina "Borbe"; ovi listovi izlaze već 1941. godine u oslobođenom Užicu. Titovoj zamisli o stvaranju široke platforme na kojoj bi se u narodnooslobodilačkom pokretu okupili svi projugoslavenski i antifašistički raspoloženi mladi ljudi, Lola daje i organizacijski temelj. Od prvih narodnooslobodilačkih saveza omladine, koji su u različitim krajevima zemlje dobijali različite nazive, stvara se, krajem 1942., na I zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću, masovni jedinstveni Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Kroz USAOJ je stotine hiljada mladih pristupilo narodnooslobodilačkom pokretu, i time je Lolina zasluga u širenju narodnooslobodilačke borbe neprocjenjiva.)
[img]U trenutku kada se spremao da poleti avionom u Kairo, kao prvi izvanredni i opunomoćeni predstavnik Vrhovnog štaba i Tita, odnosno nove Jugoslavije, poginuo je na Glamočkom polju pogođen bombom iz neprijateljskog aviona neposredno prije polijetanja, 27. studenog 1943. godine. Narodnim herojem proglašen je 18. studenog 1944. godine. Poslije pogibije sahranjen je na Glamočkom polju, a 27. ožujka 1948. godine, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Grobnicu narodnih heroja ispod Kalemegdanske tvrđave u Beogradu. U Glamočkom polju sagrađen mu je memorijalni muzej koji je danas u zapuštenom stanju. Čitava Lolina obitelj sudjelovala je u narodnooslobodilačkoj borbi. Otac Ivan je bio predsjednik AVNOJ-a; mlađi brat Jurica poginuo je u listopadu 1943. kod Kolašina; majka Tonica ubijena je u srpnju 1944. godine u sremskom selu Kupinovu; setra po majci Božena i djevojka Sloboda bile su zatvorene u logoru na Banjici u Beogradu.
Znatižejno su ga obišli vječnici koji su išli u Jajce[/img]
Ivo Lola sa Britanskim šefom misije
