Josip Broz Tito
(Kumrovec 07.05.1892. – Ljubljana 04.05.1980.)
Djetinjstvo i mladost
Josip Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, rođene Javeršek. Mali "nesporazum" oko tog biografskog podatka – datuma rođenja – s obzirom da se Titov rođendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi činjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodišnjeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je rođen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944.) izvršen je i desant na Drvar. Rođendan je tako ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod već prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjećao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer između dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnogo vremena u toku svog djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te naučio odlično slovenski, zbog čega je poslije imao poteškoća kada je pohađao hrvatsku osnovnu školu.
Kada se rodio Josip Broz, život u kumrovačkoj dolini je bio težak i naporan, oskudan i jednoličan. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaštvo su pritiskali teški nameti, porezi i opšta oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparčani, a zemlja slabog kvaliteta. Godine 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku sveopšteg narodnog pokreta protiv mađarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromašnih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane. Osnovnu školu Josip Broz je pohađao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Zbog teškog ekonomskog stanja u porodici morao je, po završetku škole, odložiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme radio kod svog ujaka u Sloveniji.
Nakon toga radio je kratko vrijeme u jednoj sisačkoj kantini. Godine 1907. postaje šegrt mehaničarske radionice u Sisku, gdje se po prvi put susreće sa progresivnim radničkim pokretom i čita u to vrijeme dostupnu naprednu literaturu. Po završetku šegrtske škole 1910. prvi put stiže u Zagreb, postaje član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i aktivno učestvuje u radničkim demonstracijama.
Nakon kratkog "izleta" u Trst i bezuspješnog traženja posla, vraća se u Zagreb gdje 1911. i nastavlja sa aktivnim učešćem u radu radničkog pokreta. Nakon toga radio je u Kamniku u Sloveniji, Cenkovu u Češkoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozač. Naučio je njemački i češki jezik, usavršio svoj i izučio nove zanate
Prvi svjetski rat
Godine 1913. odlazi u vojsku. Početkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za šta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrđavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuđen nego je poslan na front u Galiciju, a zatim na Karpate.
Na frontu je bio sve do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo čita i uči ruski jezik. Nakon liječenja, Tito je, kao zarobljenik, poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za čitanje i razgovor sa seljacima. U to vrijeme se sve češće spominje ime Lenjin.
Krajem 1916. premješten je u Kungur gdje radi na održavanju željezničke pruge. U junu 1917. napušta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama, nakon čega ga proganjaju. Bježi u Finsku. Tamo je uhapšen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrđavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljeće 1918. zatražio je da bude primljen u Rusku komunističku partiju (boljševika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolčakovom vojskom među Kirgize, gdje je radio kao mehaničar u jednom mlinu. Po povratku boljševika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije.
Revolucionarni rad
U jesen 1920. vraća se u Zagreb gdje stupa u redove još uvijek mlade Komunističke partije Jugoslavije. Iste godine partija biva zabranjena. Tražeći posao 1921. godine zapošljava se u mlinu u mjestu Veliko Trojstvo, gdje je sa svojom suprugom živio do kasnog proljeća 1925. U to vrijeme doživljava pravu porodičnu tragediju. Tu mu se, naime, rodilo četvoro djece. Prvo dijete umrlo je u Zagrebu, a u Velikom Trojstvu su mu sahranjeni sinčić Hinko, koji je umro nekoliko dana nakon rođenja kćerkice Zlatice, čiji se život ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego što napušta Veliko Trojstvo, rođen je sin Žarko, koji je jedini ostao živ od četvoro njegove djece iz prvog braka.
Napušta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljeće 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraća u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuđen je na sedam mjeseci robije, uslovno na četiri mjeseca, zbog komunističke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje zagrebačku partijsku organizaciju, koja je bila podijeljena na različite frakcije.
Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. Uhapšen je 4. augusta 1928. i na čuvenom „bombaškom procesu“ osuđen na pet godina robije. Početkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Moša Pijade, tada već stari i iskusni komunist. Njih dvojica su počeli zajedno raditi na organizovanju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena sačuvan je i jedan od dva portreta Tita što ih je izradio Moša Pijade, koji je inače bio poznati slikar. Početkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na veoma lošem glasu u cijeloj Jugoslaviji. Tu je izdržao kaznu, ali ipak nije odmah pušten na slobodu.
Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleži još tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuđen. Tek krajem marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je određeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otići. Već u aprilu te godine napušta Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je ilegalac, a u to vrijeme se po prvi put se za njegovu ličnost veže ime Tito. Postojalo je više priča o tome kako je dobio to ime, ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje je u Zagorju dosta često.
Prešavši u ilegalu Tito je nastavio s još većom partijskom aktivnošću. Uključen je u Politički biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu. Krajem 1937. godine postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine.
(Kumrovec 07.05.1892. – Ljubljana 04.05.1980.)
Djetinjstvo i mladost
Josip Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, rođene Javeršek. Mali "nesporazum" oko tog biografskog podatka – datuma rođenja – s obzirom da se Titov rođendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi činjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodišnjeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je rođen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944.) izvršen je i desant na Drvar. Rođendan je tako ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod već prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjećao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer između dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnogo vremena u toku svog djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te naučio odlično slovenski, zbog čega je poslije imao poteškoća kada je pohađao hrvatsku osnovnu školu.
Kada se rodio Josip Broz, život u kumrovačkoj dolini je bio težak i naporan, oskudan i jednoličan. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaštvo su pritiskali teški nameti, porezi i opšta oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparčani, a zemlja slabog kvaliteta. Godine 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku sveopšteg narodnog pokreta protiv mađarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromašnih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane. Osnovnu školu Josip Broz je pohađao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Zbog teškog ekonomskog stanja u porodici morao je, po završetku škole, odložiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme radio kod svog ujaka u Sloveniji.
Nakon toga radio je kratko vrijeme u jednoj sisačkoj kantini. Godine 1907. postaje šegrt mehaničarske radionice u Sisku, gdje se po prvi put susreće sa progresivnim radničkim pokretom i čita u to vrijeme dostupnu naprednu literaturu. Po završetku šegrtske škole 1910. prvi put stiže u Zagreb, postaje član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i aktivno učestvuje u radničkim demonstracijama.
Nakon kratkog "izleta" u Trst i bezuspješnog traženja posla, vraća se u Zagreb gdje 1911. i nastavlja sa aktivnim učešćem u radu radničkog pokreta. Nakon toga radio je u Kamniku u Sloveniji, Cenkovu u Češkoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozač. Naučio je njemački i češki jezik, usavršio svoj i izučio nove zanate
Prvi svjetski rat
Godine 1913. odlazi u vojsku. Početkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za šta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrđavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuđen nego je poslan na front u Galiciju, a zatim na Karpate.
Na frontu je bio sve do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo čita i uči ruski jezik. Nakon liječenja, Tito je, kao zarobljenik, poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za čitanje i razgovor sa seljacima. U to vrijeme se sve češće spominje ime Lenjin.
Krajem 1916. premješten je u Kungur gdje radi na održavanju željezničke pruge. U junu 1917. napušta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama, nakon čega ga proganjaju. Bježi u Finsku. Tamo je uhapšen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrđavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljeće 1918. zatražio je da bude primljen u Rusku komunističku partiju (boljševika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolčakovom vojskom među Kirgize, gdje je radio kao mehaničar u jednom mlinu. Po povratku boljševika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije.
Revolucionarni rad
U jesen 1920. vraća se u Zagreb gdje stupa u redove još uvijek mlade Komunističke partije Jugoslavije. Iste godine partija biva zabranjena. Tražeći posao 1921. godine zapošljava se u mlinu u mjestu Veliko Trojstvo, gdje je sa svojom suprugom živio do kasnog proljeća 1925. U to vrijeme doživljava pravu porodičnu tragediju. Tu mu se, naime, rodilo četvoro djece. Prvo dijete umrlo je u Zagrebu, a u Velikom Trojstvu su mu sahranjeni sinčić Hinko, koji je umro nekoliko dana nakon rođenja kćerkice Zlatice, čiji se život ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego što napušta Veliko Trojstvo, rođen je sin Žarko, koji je jedini ostao živ od četvoro njegove djece iz prvog braka.
Napušta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljeće 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraća u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuđen je na sedam mjeseci robije, uslovno na četiri mjeseca, zbog komunističke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje zagrebačku partijsku organizaciju, koja je bila podijeljena na različite frakcije.
Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. Uhapšen je 4. augusta 1928. i na čuvenom „bombaškom procesu“ osuđen na pet godina robije. Početkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Moša Pijade, tada već stari i iskusni komunist. Njih dvojica su počeli zajedno raditi na organizovanju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena sačuvan je i jedan od dva portreta Tita što ih je izradio Moša Pijade, koji je inače bio poznati slikar. Početkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na veoma lošem glasu u cijeloj Jugoslaviji. Tu je izdržao kaznu, ali ipak nije odmah pušten na slobodu.
Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleži još tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuđen. Tek krajem marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je određeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otići. Već u aprilu te godine napušta Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je ilegalac, a u to vrijeme se po prvi put se za njegovu ličnost veže ime Tito. Postojalo je više priča o tome kako je dobio to ime, ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje je u Zagorju dosta često.
Prešavši u ilegalu Tito je nastavio s još većom partijskom aktivnošću. Uključen je u Politički biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu. Krajem 1937. godine postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine.
Poslednji izmenio cyber fulkrum dana Pet Dec 13, 2013 6:03 pm, izmenjeno ukupno 1 puta