Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Promotion...

2 posters

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Promotion...   Empty Promotion... Ned Avg 08, 2010 1:06 am

eskic

eskic


Konto’ da sam svoju najljepšu već odavno izguro.
Prije dosta godina.Il’ sam blećak, zaboravio.
Nisam, nisam.
Još dobro pamtim sunčano, julsko prepodne, na stajanci Zemunika.Nas doterane, sa belim rukavicama, modrim uniformama, sa žuti dugmići, crnim, sjajnim opasačima, nasmejane i mlade.Plavetnilo svuda okolo, dokle ti pogled dopire, i sreća tu, na dohvat ruke.
,,Kvočke,, ( letački znakovi – prim. aut.) konačno i napokon, naše, se presijavaju na prepunim grudima, ponosnim do pucanja, u odblescima predivnog dana i tako mu nekako na zemlji valjda izgledaju snovi.Ili bi tako po pravdi i trebalo biti.
Pa, kako obično u važnim momentima, citiram Đoleta, on bi verovatno rekao po ovoj temi ,,A snovi najčešće vrede, tek kad s’ tobom osede, kad s’ tobom ostare...,,
Taj ja, ovako sijed, još uvek budan sanjam.A prošlo je tek, dvaes’ i jedna.

No, neću ja u ovoj priči o toj promociji.O jednoj ću drugoj, friškijoj.Sličnoj.
Prošlo dosta godina pa osjećaji bezbeli kao na toj, prvoj, ,,premiminarnoj,, (kako bi lepo reko’ Srećko Šojić...).
Kako je sve počelo?A ko bi to znao?Kako uopšte počinje slava?
Valjda slučajno.Ništa bez sreće.More bit’ bidne da je i dosada malo kriva.Želja za pišanjem uz vjetar i ispravljanje krivih vodotokova, Drine i resto nešto malo...
Uglavnom eto, saučesnici ste svi u udruženom zločinačkom poduhvatu u nastanku ,,Janjičara...,, pa ne moram samo ja nosit’ terete krivnje i slave.Pomozite.
Ajd vi uzmite barem krivicu a sa slavom ću nekako i sam izdurati...
A ‘vako je krenulo, ovo zadnje.
Ima jedno tri, četiri hefte...
Vozim ja ljutu zverku centralnim gradskim bulevarom kad ono mobilni zvoni.Onaj bezručni uređaj mi daleka budućnos’ a po novom zakonu, ako te ,,uvatu da razglabaš sa mobilan u vožnju,, bolje im pokloni osobno prometalo, doplati još malo, i nadaj se uslovnoj robiji.
Stanem u žutu traku ( i to je kažnjivo...) uzmem ovu Nokiu što je ćerki dojadila pa meni slavodobitno ka’ sinjskom alkaru pripala, kojoj baterija drži petnaest sekundi i prekinem zvonjavu onom malom, zelenom slušalicom.Ćer mi podesila da mi telefon zvoni poznatom, iliti’ čuvenom replikom Duška Dugouška ,,Ooo moji obožavaoci, kako me samo obožavaju...,,.
Javim se, a ono umalo ovoga puta stvarno.U autu vruće, kuvam i dinstam salce ali kad mi čovjek objasni ko je i šta ‘oće, bi mi godra, ono pravo.
Predstavi se kulturno, objasni da je direktor Kulturnog centra Opštine Čelinac i reče da bi povodom predstojeće Slave opštine željeli da rade promociju moje knjige.
Opa, vide mene, ko Hemingvej...
Ja još ono i ne kontam.Bi mi malo poslije i krivo.Dobro reko’ jarane jel’ imamo mi uopšte to?Koje to?Pa Kulturni centar.Poslije sam vidio.Ne da imamo, no svaka im čast.Ali to ću kasnije.Ima zeita.Langsam.
Upitam je li pročitao knjigu, i koliko je ista prikladna prigodnom slavlju jer ja dokazani ateista idem na slave i slavlja uglavnom zbog sarme i rizlinga...Ajd dobro, more i zbog ladnog Nektara, nekih dragih ljudi i još par sitnica, nemojte cjepidlačiti.
Gospodin Dubravac Željko se na to samo nasmijao objasnio mi da je u toku Kulturno ljeto da još nije stigao pročitati knjigu ali po preporuci uvaženog profesra Spasojevića bila bi im čast da promovišu prvu knjigu svog sugrađanina.
E moj Želja, mislim ja u sebi, kakva je tek meni čast, nemaš pojma.
Dogovorimo se da se čujemo nekog narednog dana, a ja se uredno i lepo zahvalim na pozivu.Nećete verovati ali znam ja biti i fini kad oću ili kad mi nešto treba.Licemjer, izvježbani.
Tada još nisam poznavao profesora Momčila Spasojevića a on je na jedan lepi način i nekako glavni ,,krivac,, za događaje koji će uslediti.Kakva je to ljudina, braćo draga.Čast mi je da sam upoznao takvog genijalnog entuzijastu pa ovu priču pored i osim svih ostalih dragih ljudi posvećujem profesoru.Hvala profesore.
I tako.Krenem ja u zavičaj.Ostanem par dana kod klasića u BGD.Odgledam finale SP, sretnem puno dragih ljudi (između ostalog i generala Miku Pavlovića koji je mene i Voštu dočekao u svom domu kao najrođenije, tj. kako on reče ,,kao svoje mlade kolege...,, ali i to moram u posebnu priču) i stignem kod mojih negde polovinom jula.
Počinje uživancija narednih dana.
Kupanje u nikada čistijoj Vrbanji (eto kako poplava more i valjati za nešto ...), jutarnja i večernja pecanja sa ocem i braćom, tablića sa Baćom i Mićom Stojnićem uveče, susreti sa rodbinom i prijateljima...Letnji raspust ofucanog penzoša, šta da Vam velim.
Već posle dva, tri dana odem da se upoznam sa Željkom i profesorom.I sa oduševljenjem ustanovim da svim detaljima oko pripreme samog događaja ljudi pristupaju savršeno studiozno i više nego ozbiljno.Plakati su već štampani i celi grad je oblepljen njima.I pozvinice spremne a mene najviše impresionirao profesor Spasojević.
Kakav čovek?Kakva ljudina, legenda.
Naučni radnik u malom mestu.Težak put ali profesor ga svojski gazi.Književne prtine na kojima bi i mnogi velikani mogli samo da mu zavide.Bojim se čitaće i on ovo pa će me kao izrazito skroman čovek kao nekog lošeg đaka izgrditi ali ja odavno rekoh, sve za istinu a istinu ni za šta.
Za detalje smo se lako dogovorili.Odmah.
Računajući i sitan honorar koliko je tanak opštinski budžet mogao podnijeti a meni poslužio za pečeno krme, sitnu mezu i ladan alkohol kojim sam poslije promocije dočekao klasiće i familiju.Da ne teretim roditelje, penzionere, mojom slavom.
Narenih dana sam upoznao i Jelenu, konferensijea same promocije, inače ćerku jedne od junakinja moje knjige (komšinica padobranka - prim.aut....) i ostale divne ljude iz same organizacije.
Ima tu mnogo posla ali ljudi to savršeno rade.Ništa ne prepuštaju slučaju.Od medija do koktela poslije.
Ja čisto ne mogu vjerovati šta mi se dešava.Ovo je moj prvi dolazak u Čelinac nakon izlaska knjige pa mi je skroz neobično što me po gradu susreću poznanici, prijatelji ali i ljudi koje prvi puta vidim.
Komplimenti samo pršte.Neki su čitajući plakali, neki se smejali a meni je neobično godilo kada je profesor knjigu uporedio sa ,,Do poslednjeg daha,, Rade Šerbedžije i Mihizovom,,Autobiografija o ...,, Jooooj, drago mi pravo.Fala Vam svima.
Dobio sam od profesora par njegovih knjiga, i Šerbedžijinu knjigu koju sam narednih noći naprosto gutao.Moraću se i ovde učlaniti u bibilioteku.Red je.Moraću nešto i osim ovih foruma pročitati...
Kontam, možda me hvale što sam njihov, ali izgleda da ipak tu ima nešto. kad sam mislio da je iznenađenjima kraj, navratim kod braće od strica.Momci imaju kompjuter i internet i ja na brzaka da provjerim mail i malo forume, ajd sramota, strina već čeka sa kafom ali samo da zvirnem i imam šta vidjeti.
Toliku sreću ne mogu sam osvojiti, a da ne podijelim.Dobio sam mail iz na neki način i mog grada, Mostara, pa pošto ne znam ono obilježiti sa Quote evo kopiraću ga ovde u originalu.
Ne znam čoveka ali hvala ti neznani druže.Ni ja ni ti nemamo nikakav interes ovim povodom pa je onda to najčistije što se u pririodi može naći.Hebo dijamant.
Evo pročitajte i sami...

,, ... neki dan. ja u knjižari (ulični sajam.. stavili su štandove kod hotela "ruža", kad se ide od cernice) gledam šta ima, uhvatim za jedan naslov. kaze čova - ovih je 10 doslo, samo ta ostala. okrenem je i , slušajući njega, čitam ono sa korica odzada. u oci mi upadaju "rodoč" i "jasenica". drago mi vidjet i čut za svoje.. kupim!

gospodine eskiću, to je bila vaša knjiga, jučer sam "janjičare" dovršio i ovakvih ste poručica vjerojatno primili da je to bruka jedna, ali primite i moje kratko "hvala" i "čestitam" . dok sam čitao izmotavo sam se od smijeha na mjestima, a kod onog poglavlja o kumu su mi i oči zasuzile i koža se naježila. primarna poveznica je bio moj grad, ali kad stigoh do one pričice o košulji zadovoljnog čovjeka i onoj poslije nje (čitaj "zadnje"), vidim da sam kroz one stranice "proletio" ponovo i ove svoje momačke i studentske dane.

"dobrovoljno janjičari" me obasjala! živ mi bio!

p.s. - ala razvukoh, izvinite!

Mostarac s Panjevine!... ,,

Hvala ti moj braca (brato od milja...) a kako ću strini objasniti onu suzu prije kafe, još ni sam ne znam.
Radosnicu, jašta.

I tako ja uslovno rečeno spreman dočekah dan promocije.Trema skoro ko pred prvi samostalni.Ili onu prvu promociju.Došao mi srećom moj Vošta sa familijom iz Beograda da prvi puta vidi Čelinac i uveliča mi slavlje.Doći će i Janko, obećao je.Ostali na moru, ne mogu stići.Žao mi malo ali eto, nezgodno, u sred ljeta.No biće.
Možda Vama zvuči čudno ali u mom mjestu pilote još uvijek gledaju kao hodajuća božanstva.Valjda prodajemo finoću.I dobro nam ide.Za sada.
Sve spremno, skičetina pečena, pićance ‘ladno, meza narezana.Stolovi postavljeni ranije ispod zgrade do Vrbanje.Niko neće da ostane kući, da ne propusti događaj.Jedino, taj dan, pakleno vruće.Sto stepeni, koliko mu to dođe onih Farenhajtova, ne mogu sad računati ali ne bi se ni on postidio.Gori zemlja.
U novom impresivnom prostoru, uz našu opštinsku zgradu, namenjenom upravo za takve prigode, sve spremno.Stigle i novonaručene stolice, kamere i osveženje.I sjajna devojka Milica, uslovni domaćin priredbe, iz kulturnog centra je već tu.Da ponudi mesto za sedenje i osveženje gostima.
Jedino nema klime.Nova zgrada pa još nisu stigli montirati.Al’ dok ja doguram do Nobela, stići će.Uvukla se vrućina u zgradu.Biće ovo, po tom osnovu, veselo veče.
Mijenjam već treću košulju, a sve mi se sviđaju.Što zbog treme a što zbog temperature u sali.
I dok ja dajem izjavu za televiziju i ne primećujem da se iza mojih leđa sala puni.Šalim se malo sa voditeljem i kamermanom a kada konačno bacim pogled preko ramena vidim da je sala puna a i moje srce.Puno ljudi, mojih ljudi, došlo.Nema više mesta za sedenje.Puno i sve okolo.Hajde da počnemo.
Sednem u čelo stola, govor sam već spremio.Samo da, kao Boško Buha, ne zamucam...
Neobična mi pozicija.Zvezda večeri.Čini mi se da bi mi bilo manje nezgodno da igram oko one štange.
I šta da Vam pričam.Bilo je to moje veče.U potpunosti.
Prošlo je savršeno.Ako nekada uspijem, pridodaću ovde i ono što sam ja rekao.Još kad bi znao na yuotube bi postavio i snimak same svečanosti.Na Vašu sreću, još ne znam.
Ali ono što zasigurno znam i obećavam, gde god išao, šta god radio i šta god mi se u budućnosti bude dešavalo ovo veče neću nikada zaboraviti.Svakome bi mogao poželiti jedan ovakav događaj.Lepo kažu da je najteže biti vladika u svom selu.
Nit’ je Čelinac selo a nit’ ja ...
Ipak ne verujem da ću ikada više u životu o sebi čuti toliko lepog u tako kratkom vremenu...

Kasnije sam potpisivao knjige.
Pisao razne, drage posvete.Gosti me čekali i Nektar me čekao a svi nekako hteli da se pozdrave sa mnom i čestitaju mi.
Ako to nije slava onda je ja i ne mogu drugačije definisati.Jer ja se ni u Stokholmu neću bolje osećati.
Veče se nastavilo u prijatnoj hladovini, konačno, iza naše zgrade do duboko u noć.Rodbina, prijatelji i moji sjajni klasići su dali glazuru mojoj večeri sjaja i glamura.Ostali smo do kasno ili bolje, do rano, uz brdo hrane i Vrbanju pića.
I brdo smešnih priča, iz knjige i onih drugih, kojima smo Vošta, Janko i ja do sitnih sati, urnisali raju u našem delu hastala.
U neko, gluvo, doba zazvoni moj mobilni onom čudnom melodijom koja izazva buru smeha za stolom.Nepoznat broj sa čudnim prefiksom.Zove moj prijatelj, par godina stariji od nas, sada visoki budža u generalštabu MNE da mi čestita, pozdravi ostale drugare i naredi mi da mu obavezno sačuvam dvije knjige za sledeće viđenje.
Savršen kraj, savršenog dana.Ne zbog prodaje knjiga, no zbog toga što se nismo čuli skoro dvadeset godina.A povod ne može biti bolji.
Hvala Živko.
Ti dani su bili toliko lepi da sam mogao ove stranice popuniti i samo sa hvala, hvala, hvala...Ono kao nekadašnje kazne u školi.Kad ono ne slušaš, a učitelj ti uvali da napišeš sto puta isto.Bolje je od klečanja na kukuruzu.Ne bih ja imao ovde dovoljno prostora za toliko puta hvala.
Ni posle toliko dana emocije nisam sasvim složio.Pitanje je hoću li ikada uspeti.
Bilo je toliko lepo da zaslužuje doživotna sećanja.Ne verujem da ću se tako radovati nekoj sledećoj knjizi.Ko ona Andrea, što je napisala isto neke ,,knjige,,.Kad su je pitali koliko se ljubavnika seća, sa osmehom je odgovorila da žene pamte samo prvog i poslednjeg.
Ja ću ovu, prvu književnu, promociju pamtiti doživotno a do poslednje ću nadam se još malo pričekati.
Nadam se da nemate ništa protiv?

Izuzetno sam počastvovan što sam upoznao profesora Momčila Spasojevića kome se od srca zahvaljujem na svemu.Zahvaljujem se takođe od sveg srca svim izuzetnim ljudima iz mog okruženja koji su omogućili da doživim jedno ovakvo veče.Svima Vama želim da ostvarite ovako nešto a ja se eto nadam da se neću preterano iskvariti.
Srećom ili nesrećom književnike slabo prati lova pa sam tu, a i Vi sa mnom, za sada sasvim serbez.

Hvala i Vama puno što čitate ove priče.I popravljate ih svojim komentarima.
Ko zna, možda i one budu jednoga dana kockice mozaika do nezasluženog Pulicera ili Nobela.
Neka smo zdravo.Sve najbolje do tada...
Ili još bolje, do još jedne ovakve promocije, u mom Čelincu.

Pozdrav raja,

Vaš ,,promovisani,, Cvetko. Rolling Eyes

2Promotion...   Empty Re: Promotion... Ned Avg 08, 2010 3:41 pm

cyber fulkrum

cyber fulkrum
Admin

Prijatelju Vojo,

Kada smo se onomad sreli precutao si ovu promociju,no ne zameram ti jer sam samom knjigom odusevljen.To je pravi literarni doprinos istoriji stvaranja coveka.Raznih napisa ali vrlo kratkih o nasoj gimnaziji je bilo kroz njenu istoriju i iznosili su veoma sture podatke,bili su namenjeni aktuelnoj politici a ponekad i propagandi.Tvoje pisanje je namenjeno dusi.Sve si nas podsetio na jedno davno proslo lepo vreme,na ljude i dogadjaje koji su se uglavnom smenjivali iz generacije u generaciju.Bile su to generacije mladih ljudi zeljnih stvaranja i dokazivanja. Mnogi su poklekli na tom putu,ali se i danas secaju svojih pokusaja.
I danas se ponekad cujem sa Brankom Preradovicem koji je napustio po zavrsetku gimnazije zbog zdravstvenog stanja i nemogucnosti skolovanja u VVA.Kontakt smo uspostavili pred dvije godine a nismo se videli od 1964.
Za prijatelja i dobrog druga Halusku Stjepana negde iz okoline Vinkovaca program skolovanja je bio prenaporan i uz sve napore nije uspeo da ga savlada.

No da se mi vratimo tvojoj knjizi o ovoj promociji koju prenosim sa sajta http://www.opstina-celinac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=266:promovisana-knjiga-dobrovoljno-janjiari&catid=2:vijesti&Itemid=40

Promovisana knjiga „Dobrovoljno janjičari“

U Kulturnom centru u Čelincu u četvrtak 24. jula promovisana je knjiga Vojislava Eskića "Dobrovoljno janjičari", koja predstavlja autobiografsko djelo pilota.
Govoreći na ovoj promociji, književnik Momčilo Spasojević je istakao da je ova knjiga svojevrsni spomenar jednoj generaciji avijatičara borbenih aviona, ali i stručna literatura budućim pilotima koja objašnjava šta sve mora da se savlada da bi se ostvario san mnogih dječaka da se sa zemlje vinu u nebo.
"Malo je knjiga ove vrste tako da je njena pojava dobrodošla. Prožeta je brojnim anegdotama, zanimljivim komentarima i stručnim objašnjenjima. Jasno je da autor ima književničkog dara", rekao je Spasojević ocjenivši da knjiga ima i beletrističku i stručnu vrijednost koja bi mogla da ima podnaslov "Autobiografija o sebi i drugima".
Profesor književnosti Snježana Tešić rekla je da će čitaoci čitajući ovu knjigu doživjeti svojevrsnu avanturu, sličnu onoj kroz koju je prošao autor.
"Ova knjiga je put od snova jednog dječaka iz provincije do pilota borbene avijacije, ali i vrijedno svjedočanstvo o ljudima koje je na tom putu sretao i i događajima kroz koje je prolazio", rekla je Tešićeva.
Eskić, autor knjige, je istakao da u knjizi nema ni krvi ni mirisa baruta, čak ni gorčine što su, kako je rekao, država i društvo na izvjestan način ponizili jednu elitnu profesiju kao što je avijacija koja je cijenjena na svim meridijanima.
"Nakon onog kroz šta sam prošao kao pilot i kao autor prve knjige stekao sam utisak da je unosnije i lakše izdati državu nego knjigu", rekao je u Eskić obraćajući se publici.
Četrdesettrogodišnji Vojislav Eskić je nakon završetka osnovne škole u Čelincu, upisao vojnu gimnaziju u Mostaru, a potom završio Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru kao pilot borbenog aviona. Nažalost, 2000. godine njegova letačka služba je naprečac prekinuta nakon teže saobraćajne nesreće i danas je penzionisani pilot i živi u Nišu.

Promotion...   Promocija



Neka secanja ostanu zapisana.

https://otpisani.niceboard.com

Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu