Nije moguće jaro da sam zaboravio da ti kažem?
A ako stvarno jesam, izvini.
Mlogo.
U ostalom vidio si i sam kakav je pakleni dan bio kada smo Vošta i ja stigli do tebe.Haos.
Skuvali smo se kao rakovi, a kući smo stigli tek oko pola tri.
Uglavnom, spremam se da napišem posebnu priču o susretu nas klasića, sa Vama klasićima.
Meni je neopisivo drago da smo se upoznali i lično a biće valjda prilike da se sretnemo u uslovima kada ti, a i ja ne budemo žurili.
Malo je tupavo poređenje ali neka je led probijen po takvoj vrelini, posle ćemo laganice...
Pozdrav drug za porodicu i tebe i čujemo se.
Tvoj jaran,
Vojo.