Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Života Đurić, potpukovnik, pilot,k-dant 241. lbae/98.lbap

3 posters

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

ljubasav

ljubasav


Potpukovnik Života Đurić, pilot RV i PVO Vojske Jugoslavije

Života Đurić, potpukovnik, pilot,k-dant 241. lbae/98.lbap Edv8qtt8w1gat8ioo22


Potpukovnik Života Đurić rođen je 11.aprila 1963, Davidovac – poginuo 25.marta 1999. (rejon Glogovca-Čičavica) Kosovo i Metohija, SRJ .

Na stotinak metara od njegovog doma je mali sportski aerodrom sa koga su često poletali stariji momci, članovi kluba “Naša krila”, i verovatno je to uticalo na njega da se posle završene osnovne škole uputi u Mostar u Vojnu vazduhoplovnu školu, a onda školovanje nastavi na Akademiji u "Zemuniku" kraj Zadra i zadnje dve godine u Podgorici.

Službu vojnog pilota je započeo 1986. godine na aerodromu "Petrovec" kraj Skoplja. Tu se i oženio Biljanom koja je iz okoline Paraćina. Šest godina su bili u Skoplju, onda je eskadrila premeštena u Kraljevo.


Rat ga je zatekao na mestu komandanta "Tigrova", 241. Lovačko-bombarderske eskadrile, ratnih aviona “orlova” u 98. lovačko-bombarderskom avijacijskom puku. jedinici koja je bila bazirana na aerodromu u Lađevcima kod Kraljeva.
Tog marta 1999. godine svima je bilo jasno da će NATO napasti Srbiju.

Avijacijski puk u Lađevcima imao je ratne planove, izviđački „orlovi” snimili su položaje OVK na Kosmetu, i moguće ciljeve. Vazduhoplovci su pristupili dislokaciji ljudstva i tehnike, avioni su sklanjani sa aerodroma i maskirani u njihovoj okolini.
Prve ratne noći pista u Lađevcima nije pogođena, bombe su pale između nje i stajanke.

"Ujutru smo krenuli u napad na komande, kampove i kasarne OVK. U našim kopnenim jedinicama bili su vazduhoplovni oficiri za navođenje, takođe piloti, dok se u komandi u Prištini nalazio vazduhoplovni oficir za vezu. Odlučeno je da se radio-veza, zbog prikrivenosti leta, koristi samo u krajnjoj nuždi ili ako oficir na zemlji proceni da napad ugrožava naše jedinice" – pričao je kasnije general Sreto Malinović, u vreme rata 1999. godine komandant 98. puka.

Letelo se u brišućem letu, brzinom od 800 kilometara na sat, avioni su pratili konfiguraciju terena. Grupu od dva ili četiri „Orla” obično je predvodila verzija ove letelice sa dva sedišta – na drugom sedištu sedeo je navigator čiji je zadatak bio da avione precizno dovede do ciljeva. Letovi, koji su predstavljali veliko fizičko naprezanje za pilote, trajali su oko pola sata, pa čak i 50 minuta kada su bili u pitanju najudaljeniji položaji OVK prema Albaniji.

I Života Đurić poleteo je na zadatak 25. marta 1999. godine. Dok je preletao područje Glogovca primetio je bazu OVK, komandno mesto i skladište, koje je uništio sa dve bombe. Nastavio je let prema unapred određenom cilju i u jednom trenutku, kada je zbog konfiguracije terena morao da okrene avion na bok, pogođen je vatrom sa zemlje.

Pilot Slobodan Dimovski, Životin drug iz generacije, "klasić", koji ga je tada pratio na zadatku, ispričao je: – "Leteli smo iznad ispresecanog terena, u uslovima otežane navigacije na samo pedesetak metara relativne visine. Sunce je bilo na zalasku. Planine na granici s Albanijom već su pravile senke. Đurić je već izvršio dejstvo, bio je u manevru na gore kada je pogođen. Video sam da je pao na položaj terorista, koji su imali podršku NATO avijacije iz vazduha" – rekao je Dimovski.

Pao je na "ničiju" teritoriju, ali su naše regularne snage uspele da stignu prve do mesta pada.

Prema ne službenim podacima, nakon tog pogodka sa zemlje, Đurićev "Orao" je pod relativno malim uglom udario u zemlju. Pretpostavlja se da je pogođen paljbom iz teških mitraljeza DšKM 12,7mm i da je odmah izgubio svest, zbog čega je avion pao bez manevrisanja. Telo poginulog pilota je izvučeno.

- “Dva dana se vodio kao nestao” – ispričala je njegova supruga Biljana novinarima kasnije. U trenutku Životine pogibije njihov sin Aleksandar imao je deset godina, a ćerka Ana devet.
Sahranjen je u rodnom Paraćinu.

Posmrtno je odlikovan i unapređen. Nikad nije proglašen za heroja.

Sublimacija objavljenih članaka na internetu

Boris p



A bio bi red.

http://vrhunskinozevi.blogspot.com/    http://www.ipas.rs/

ljubasav

ljubasav

Није велики проблем што није проглашен за хероја. Много је већи проблем што није предложен, бар не од оних меродавних на највишем нивоу.

Од колега и сарадника, пријатеља и познаника, заљубљеника у авијацију и патриота ове земље било је небројено иницијатива. Ето и ово подсећање, као и подсећање предходних година, нека је подстицај надлежнима да се херојско дело примерено награди.


Љуба

Boris p



Ništa političari neće pozlatiti.

Čovek je čista srca poleteo, borio se i poginuo za svoju zemlju.

I šta sad dalje, NARAVNO NIŠTA.

Po koji put ?

http://vrhunskinozevi.blogspot.com/    http://www.ipas.rs/

RAJKO LUKIĆ



Sećam se tog vremena. Bio je jedna od prvih žrtava NATO bombardovanja. Slava velikom junaku.

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu