EVO PRIMERA KAKO JE PREDSTAVLJEN AVION U ENCIKLOPEDIJI
Suhoj SU-35 Flanker-E Konstruktor: Avion je konstruisan u konstruktorskom birou koji nosi ime konstruktora Pavela Osipoviča Suhoja.
Namena: Dvomotorni mlazni višenamenski borbeni avion, jednosed.
Verzije: T-10M (prototip aviona. Proizvedeno je 11 prototipova označenih od T-10M-1 do T-10M-11), SU-35 (jednosedi lovac, prethodna oznaka bila je SU-27M), SU-35UB (dvosed za obuku i lovac. Poseduje više vertikalne stabilizatore i trup sličan avionu SU-30), SU-35BM (jednosedi lovac sa nadograđenom avionikom i drugim modifikacijama. SU-35BM je neslužbena oznaka), SU-35S (serijski višenamenski borbeni avion namenjen RV Rusije, razvijen na osnovu aviona SU-35BM,), SU-37 (avion demonstrator sa vektorisanim potiskom).
Pogonska grupa: Dva turboventilatorska motora Saturn AL-41F-1S (Saturn 117S), potiska bez dopunskog sagorevanja 86,3 kN, a sa dopunskim sagorevanjem 142,0 kN.
U unutrašnjim rezervoarima maksimalno do 11500 kg goriva. Dva spoljna dopunska rezervoara PTB-2000 kapaciteta od po 2000 litara goriva. Ima mogućnost punjenja gorivom u letu.
Dimenzije: Razmah krila 15,3 m; dužina 21,9 m; visina 5,9 m; površina krila 62,00 m2; m.pr. 19000 kg; masa normalna u poletanju 25300 m; m.maks. 34500 kg.
Karakteristike: Brzina – maksimalna na visini od 11000 m 2400 km/h (2,25 maha). Brzina – maksimalna na nivou mora 1400 km/h (1,2 maha). Brzina penjanja veća od 280 m/s. Operativni vrhunac leta 18000 m. Dolet pri letu na maloj visini 1580 km. Dolet pri letu na velikoj visini 3600 km. Maksimalni dolet 4500 km. Maksimalni dolet pri jednom punjenju gorivom u letu 6500 km. Dužina staze za poletanje 400-450 m. Dužina staze za sletanje 650 m.
Naoružanje: Ugrađen top kalibra 30 mm GŠ-301 sa 150 granata. Kao lovac nosi do 12 raketa vazduh-vazduh R-27, R-73 i R-77. Kao lovac-bombarder nosi do 8000 kg ubojnog tereta na 12 nosača na krilima i trupu.
Razvoj: Prvi prototip svoj prvi let izveo je 28. juna 1988. godine. SU-35UB svoj prvi let izveo je 7. avgusta 2000. godine. SU-37 svoj prvi let izveo je 2. aprila 1996. godine. SU-35BM svoj prvi let izveo je 19. februara 2008. godine. Avion SU-35BM srušio se tokom testiranja 14. aprila 2009. godine. Ministarstvo odbrane Ruske Federacije 18. avgusta 2009. godine objavilo je da je naručilo 48 aviona SU-35S sa završetkom isporuke do 2015. godine. U novembru 2009. godine OKB Suhoj je započeo proizvodnju serijskih aviona SU-35S. Prvi serijski SU-35S završen je 14. oktobra 2010. godine, a isporučen je RV Rusije krajem iste godine. Prvi serijski SU-35S svoj prvi let izveo je maja 2011. godine. Planirano je da će se SU-35S proizvoditi sa tempom od 24 do 30 aviona godišnje od 2011. do 2020. godine. Do marta 2012. godine isporučena su četiri aviona SU-35S RV Rusije. Rusija treba da primi 48 aviona SU-35S u periodu od 2011. do 2015. godine.
Korisnik: Rusija.
Rešenjem komisije Saveta ministara Sovjetskog Saveza od 29. decembra 1983. godine zatraženo je od OKB Suhoj da napravi lovac SU-27M. Prvi prototip T-10M-1 sagrađen je prepravkom iz serijskog primerka aviona. Nos aviona je postao duži i veći zbog ugradnje novog radara N011 koji u odnosu na stariji N001, montiran na SU-27P, ima veći domet i proširenu zonu pretraživanja u horizontalnom i vertikalnom polju. Raspadom Sovjetskog Saveza razvoj je bio usporen.

Sl. 149. Prvi serijski avion SU-35S u naoružanju RV Rusije
Sve promene su postepeno primenjene i ispitane na jedanaest prototipova SU-27M označenih kao T-10M, i to od T-10M-1 do T-10M-11. Vodeći čovek OKB Suhoj Mihail Simonov, iz komercijalnih i propagandnih razloga je oznaku aviona SU-27M promenio u SU-35.
Impresivni SU-35S je najnovija reinkarnacija lovačkih aviona iz familije SU-27, i s pravom se može tvrditi da je ovaj avion vrhunac trenutnog konvencionalnog dizajna lovačkih aviona. Dizajn je mešavina odlične aerodinamičke osnove sa naprednim motorima, kontrolom leta i naprednom avionikom.
Oznaka SU-35 je primenjena na dve osnovne konfiguracije aviona od 1991. godine. Prvi avion koji je nosio oznaku SU-35 ranih devedesetih godina XX veka, bio je digitalni T-10M/SU-27M, koga je NATO označio kao Flanker-E, a bio je pogonjen motorima AL-31FM i imao je radar N011. Za izvoz kako je bilo u planu, bio je predviđen avion isto označen kao SU-35. Ovaj avion je korišćen kao osnova za razvoj demonstratora tehnologije aviona SU-37, koji je NATO označio kao Flanker-F. SU-37 se koristio kao platforma za ispitivanje modernog kokpita, radara N011M, za proveru uređaja za promenu vektora potiska i HOTAS komandi leta. Veliki deo tehnologije ispitane na avionu SU-37, našla je svoju primenu na avionima SU-30MKI/MKM.
Trenutni SU-35S naručilo je Ministarstvo odbrane Ruske Federacije 18. avgusta 2009. godine, a bio je rezultat niza dizajnerskih studija sa dubokom modernizacijom dizajna aviona SU-27M. Ovo je zapravo duboki reinženjering osnovnog dizajna aviona na način na koji je izvršena izmena dizajna kod aviona F-15C i na osnovu kojeg je nastao avion F-15E, tokom osamdesetih godina XX veka. Novi SU-35S zadržao je osnovni aerodinamički dizajn i veći deo strukture aviona SU-27, ali se vide značajna aerodinamička poboljšanja sa potpuno novim motorima i digitalnom avionikom. Značajne promene uključuju uklanjanje leđnog dorsala, povećanje kapaciteta unutrašnjeg goriva i postavljanje novih odbacivih dopunskih spoljnih rezervoara za gorivo. Za pogon su izabrana dva turboventilatorska motora Saturn AL-41F-1S (Saturn 117S) sa mogućnošću superkrstarenja, koji ovom avionu daju veliku prednost u odnosu na potencijalne protivnike u režimu vazdušne borbe.
Avionika je potpuno digitalna. U nosu se nalazi radar Tihomirov NIIP Irbis-E koji omogućava detekciju 30 ciljeva na udaljenosti od 400 km i simultano gađanje do osam ciljeva. U režimu vazduh-zemlja (more) radar obezbeđuje mapiranje terena, omogućuje istovremeno napad na četiri površinska cilja sa preciznim naoružanjem vazduh-zemlja (more) dok istovremeno skanira prostor u vazduhu u potrazi za pretnjom, na koju može da lansira aktivno radarski vođene rakete vazduh-vazduh. Cilj veličine 3 m2 detektuje na udaljenosti od 350-400 km, dok cilj veličine od 0,01 m2 detektuje na udaljenosti od 90 km. Osim toga u repnoj „žaoki“ se nalazi radar N012 koji je namenjen za pretraživanje zadnje polusfere. Taj uređaj nije namenjen samo za upozoravanje pilota na opasnost već i za upotrebu vođenih raketa vazduh-vazduh za odbranu iz zadnje polusfere. Naime, posle lansiranja rakete R-73 menjaju kurs za 180 stepeni i posle tog napadaju cilj koji avionu preti iz zadnje polusfere.
Avion je osposobljen za borbu protiv krstarećih raketa i bespilotnih letelica, kao i protiv najnovijih aviona kao što su F-22 i F-35. Osim toga avion nosi čitav spektar najmodernijeg ruskog naoružanja tipa vazduh-vazduh i vazduh-zemlja.
U strateškom pogledu SU-35S je u znatnoj prednosti u odnosu na konkurentske zapadne avione, osim u odnosu na F-22. Raspoređen u velikom broju sposoban je da promeni ravnotežu moći u bilo kom regionu u kojem se to desi. Ova realnost se ne shvata ozbiljno kod većine zapadnih vazduhoplovstava, pa čak i kod birokratije Ministarstva odbrane SAD.
Suhoj SU-35S u NATO nezvanično se označava i kao Super Flanker.