Priče Coklja Ethema-Cole

LASIRANJE! (prvi samostalni let pitomca)

Zadar,1979
Napokon doso dan kad trebam lasirati i prvi put sam samcat poletjeti a nadam se i slijetiti.
Nakon ispitnog leta sa kontrolorem(inspektorom) koji je dao prolaznu ocjenu i dozvolu za lasiranje , nastavnik letenja (cijenjeni FIJAVZ DAMJAN) daje zadnje upute i savjete vidno nervozan a klasici grupici pokojni MILOSEV ZIVAN-LALA i FERJANCIC ANDREJ , koji su vec lasirali, pazljivo prate i jedva cekaju da mi cestitaju kad sletim. hmmmmmmmm....... znam na sta misle "zlobnici" hehehe.
Sjeo u avion, zapustio, taksirao do linije cekanja i dobio dozvolu za izlazak na pistu i liniju polijetanja.
Stao na liniju polijetanja, drzeci avion na kocnicama dajem pun gas i nakon provjere svih parametara koji su u redu trazim dozvolu za polijetanje:
- "JAHORINA"- Vrabac 69 - dozvolite polijetanje!
Cekam, cekam, cekam, cekam al nikakvog odgovora. Zbog treme i uzbudjenosti pocinjem zvizdati , pjevati , urlati svasta raditi samo da razbijem tremu dok mi ne dodje dozvola a noge su poceli drhtati na kocnicama. Al i dalje nikakvog odgovora od kontrole letenja!
Vec pocinjem bit nestrpljiv i onako malo na glas kazem :
- Hajde vise u PM -daj tu dozvolu!
Al i dalje nistaaaaaaaa.....
Krajickom oka primjetim neke pokrete sa strane aviona!!!! Kad ono Startna kontrola( Kapetan) krenuo prema meni, mase rukama i nesto objasnjava a meni nista nije jasno sta hoce!!! Na kraju mi pokazuje da obje ruke dignem uvis. Iako mi nije jasno zasto to trazi ja dignem ruke!
Kad tada cujem glas kontrole leta:
- VRABAC 69- napokon si pustio dugme predaje.Mogu ti reci da uzasno pjevas ali ali.... Dozvoljeno polijetanje i sretno momce! -kaze kontrolor.
Tada sam shvatio zasto sam morao toliko cekati!
Kada sam trazio dozvolu za polijetanje, pritisnuo sam dugme predaje radio stanice i DRZAO UKLJUCENO tako da je sve islo u eter i zvizdanje i pjevanje i urlanje pa i ono: U P.M. daj vise tu dozvolu!!!! i time blokirao svu vezu i predaju i prijem i sebi i kontroli i ostalim avionima!
Poletim ja, fin skolski krug, poprilicno grubo slijetanje al uspio se "ziv" vratiti na stajanku!
E sad ceka ono najgore nakon lasiranja -CESTITKA!
Tradicija je da prvi nastavnik cestita rukovanjem pa SUTIRANJEM U GUZU a nakon toga po rangu ili ti svi nastavnici letenja i svi klasici koju su prije tebe lasirali! Po tradiciji je: sto jace sutne to srdacnije cestita!
Vecina su "fino" cestitali al pojedini nastavnici su se tako "izzivljavali" i na taj nacin kaznjavali pojedine pitomce! Sutiranje SPICOM I TO IZ ZALETA i jos ti kaze: e to ti je iz SVEG SRCA!!! (nema ljutnje) hehehe
2-3 dana nisam mogao fino sjediti od bolova al sta ces-to je cijena lasiranja . To se nikad ne zaboravlja! I dan danas se sjecam toga ko da je to upravo sad bilo!

Kasnije su me i kontrolor letenja i startna ekipa i ostali koji su bili u zraku zezali zbog drzanja dugmeta jer sam kasnije saznao da su 3-4 aviona morali produziti u drugi skolski krug jer nisu mogli zbog mene slijeteti!
Sta ti je trema i uzbudjenje ai srecaaaaaaaaa..... heheh



SUZANA MANCIC-Folk pjevacica!

Tjentiste 1987.god, proslava bitke na Sutjesci!

U Divulje(Split) posada: vodja helikoptera MI-8 kikl AVDO TULEK, kopilot por.COLE i mehanicar svikl Nesa, dobijemo zadatak da prevezemo elitu: generale, cijenjene borce i folk pjevacice: Suzanu Mancic, Veru Matovic i Nadu Topcagic sa aerodroma Butmir(SA) na Tjentiste. Sve je proteklo po planu i prevezemo sve uvazene goste!
Prvo vece pjevacice pjevaju samo za uvazene goste izmedju ostalog i Gen ENVERA CEMALOVICA, penzionisanog K.-danta RV i PVO, koji je inace i te kako cijenio pilote i posadu (tj nas)pozove za svoj sto i cascava sve redom.
Pjevacice ispunjavaju sve muzicke zelje gostima al nikako nece ispuniti zelju AVDI-vodji posade!
Nakon pjevanja na fajrontu se Suzana toliko napila da je u hodniku vikala :
- Ko ce me Hebati!!!!!!!!
Ne znam ko je al nije sama spavala to vece-GARANTOVANO!!!!!

Sutradan -na sam dan proslave bitke na sutjesci, vrlo rano dobijemo naredjenje od jednog generala da prebacimo SUZANU u Sarajevo da nabavi novu garderobu!
AVDO kaze:
- E sad ce mi ona platiti za ono sinoc sto mi nije ispunila muzicku zelju!
Poletimo mi i AVDO kaze: Cole ti pazi na dalekovode a ti Neso prati instrumente!
Posto je AVDO rodom iz Foce, zna taj kraj ko svoj dzep, a i IZUZETAN pilot i pocne on brisanjac na samo 1-5 m iznad vode rijeke, tako nisko da sam imao osjecaj da mi m.da dodiruju vodu.
I ne samo brisanjac neg i mlatara helikopterom na stranu lijevo-desno.
Kad cujemo u helikopteru neko povraca a ono SUZANA.Kud je AVDO prepao (sto mu je bio i cilj-osvjeta) kud je bila mamurna, al sva ispovratila po helikopteru!
Obavi ona kupovinu-kako- to samo ona zna i vratimo se mi nazad na Tjentiste.
Zali se ona tom istom generalu sto nam je dao naredjenje da je vozimo a on odmah hoce nas vratiti nazad u Split al Gen. Enver CEMALOVIC kaze:
-Ne treba- ja cu sa njima porazgovarati!
Pozove nas Enver u hotel, plati nam pice i kaze: organizujte ciscenje helikoptera i uzivajte al nema pica do navece jer svasta se moze desiti do navece!
I tako se mi lijepo proveli na Tjentistu- super proslava, super muzika, pica, meze, zenskih i svega ostalog al najveci uzitak: osvjeta uobrazenoj SUZANI.
Neznam dali je to vece ispunjavala pred fajront muzicke ili druge zelje AVDI -to neznam jer sam se ja napio i prije fajronta mene smjestili u krevet!
Sve u svemu- 4 puta sam bio na Tjentistu al taj put mi je ostao u vjecnom sjecanju!











SLUZBA SPASA DIVULJE (SPLIT) ljeto 1988

Za sluzbu spasa ili hitnu helikoptersku medicinsku pomoc se dezuralo 7 dana non-stop na heliodromu Divulje.
Posadu Mi-8 su sacinjavali vodja posade:Makajic Aleksandar-CIGO , kopilot COLE , mehanicar Svikl Hajric Fudo i doktor iz civilne bolnice FIRULE iz Splita.
Doktor je bio vrlo uobrazen i hvalisavac i nije se htio navece druziti sa nama neg se zakljuca u svoju sobu i ko cita strucne casopise dok se mi zezali , igrali poker u cigare, nabavljali pivo sa Ratnog Broda "DIZALICA"i uzivali.

Jedino sto taj doktor nije znao je kako smo mi otkaceni bili al je brzo saznao.

Bolesnika sa Hvara hitno prebacimo u Split al jos u letu nam kaze doktor da cemo ga morati sigurno za Zagreb voziti. To i bi- brzo i efikasno.

Po povratku smo htjeli doktora malo nauciti pameti!
CIGO(vodja posade) umjesto povratne marsrute (i najkrace) preko LIKE i Knina za Split,on odabere na Rijeku i morem do Splita.
Kad smo dosli iznad mora, kaze:
- Hajmo sad prepasti doktora i to ovako: Cole ti i FUDO rastrcajte se od kabine ka repu helikoptera (iza zavjese) a ja cu letjeti.

Pocne Cigo prvo pomalo ljuljkati helikopter palicom :lijevo-desno napred -nazad i trimerom cvokati(dugme trimera je na palici i sluzi da se hidraulikom olaksa komandovanje palicom helikoptera). I tako on sve zesce i zesce navalio po trimeru i pokretima helikoptera a FUDO prvo ode nazad i nadje NAJVECI KLJUC -mislim da je bio 30 ili veci i jedan cekic i dodje nazad u kabinu. Onda nas Cigo posalje oba dva nazad i ja usput kazem doktoru:
-Bez brige -sve je pod kontrolom!!!!!
Pocne Fudo lupati cekicem o kljuc a Cigo sve vise drma helikopter i okrece se i dere se na mene:
-COLE dolazi ovamo u p.m.!!!!!!!
Ja otrcim ka kabini i kazem doktoru ponovo da je sve u redu a doktor sav poblijedio i cas gleda u nas cas vani da vidi visinu.
Kaze Cigo meni da preuzmem komande i idem u malo ostrije poniranje al da i ja ljuljam helikopter i obavezno non-stop trimujem.

Izadje Cigo kod doktora i pita ga :
-Doktore-isusa ti-daj mi nesto- za smirenje!!!!!!!!!!!!!
Brzo se vraca nazad i kaze :
-Cole, postepeno smiruj helikopter, doktor se UPISAO U GACE!!!!
Bukvalno se doktor upisao u gace kad ga Cigo pitao za nesto za
smirenje.

Od tada taj doktor NIKADA VISE NIJE dezurao u sluzbi spasa iako su duple dnevnice dobivali pri tom dezurstvu a dezurali su samo 24 sata dok smo mi dezurali od ponedeljka do ponedeljka.

Nakon toga mnogi doktori prvo pitaju ko je u posadi helikopera.Plasljivi su izbjegavali vecinu nas"otkacenih" al je bilo i pravih koji su voljeli dezurati sa otkacenim pilotima.

Mi smo vise voljeli kad su DOKTORICE na dezurstvu sa nama!
Nisam znao da su VELIKA VECINA pilota- LEZBEJKE i da vole zenske


INA (Industrija Naftnih artikala)

INA je imala 3 platforme koje su obicno bile smjestene po Jadranu:

1.- sjeverni sektor .----- juzno ili jugo zapadno od PULE
2.- srednji sektor .----- zapadno od ZADRA ili SPLITA pa sve oko otoka JABUKA
3.- juzni sektor .---------- zapadno od DUBROVNIKA

Zagrebcani su pokrivali PULU. Tada su i moji klasici Micovic Bosko i Milicevic Djuro imali udes (sa jednim poginulim radnikom INE) 1986 dok smo mi sa Divulja(Split) pokrivali ostatak.

Svi letovi su bili vrlo zahtjevni : let iznad mora u svim metereoloskim uslovima do krajnjih granica helikoptera, vrlo mali heliodrom za sletanje na platformu. Tu se trazilo preciznost, iskustvo i SRECA. Zbog vjetra, uskog prostora i visokih antena i drugih prepreka moralo se vrlo precizno dolaziti na slijetanje i jos pun helikopter pa je i to otezavalo slijetanje.

Dezuralo se 21 dan non-stop i bili smo smjeseteni u hotelima:
U Zadru -hotel KOLOVARE, u Splitu motel RESNIK (iako su nam stanovi bili u Splitu) i u Dubrovniku hotel DUBROVNIK ili Evropa.
S obzirom da smo stalno morali biti u pripravnosti nismo se smjeli udaljavati iz hotela i non-stop smo morali biti u kontaktu sa recepcijom preko koje nam prvo dodje telefonsko naredjenje a zatim dodje vozilo po nas i vozi nas do helikoptera i nazad do hotela.

Dok smo tako cekali barili smo i zenske na recepciji i gosce hotela i obicno je bivalo:BEZ USPJEHA al neki put i "corava koka ubode koje zrno" pa i mi zbarimo nesto.
S obzirom da nikad nismo doruckovali jer smo do kasno sjedili u kafani a i rucak je bolji bio na platformi neg u hotelu, mi nakupimo dosta "RECKI" tj vrijednost neiskoriscenih dorucaka i rucaka mi pretvorimo u SUPER VECERU zadnji dan smjene! Tada pozovome ili supruge ili prijatelje ili te koje zbarimo za vrijeme nase smjene. Tad se pilo , jelo ,uzivalo u drustvu i muzici.

Radnici INE su radili na granicnom pojasu ili medjunarodnim vodama tako da su morali kroz CARINSKU KONTROLU na aerodromima. Oni su radili 14 dana i 14 dana slobodni. Dok su bili na platformi razmjenjivali tehnicku opremu i svasta drugo (osim ALKOHOLA koji je bio zabranjen na platformi) sa talijanimaa (na talijanskim platformama) koji su bili obicno vrlo blizu nasim.
Da ne bi placali carinu oni nas pilote zamole da mi "prosvercamo" u kabini i za uzvrat nam davali po steku cigara , after shave , parfeme i tako to: usluga za uslugu.

Ja sam se cesto javljao za ta dezurstva ili za ostale CIVILNE zadatke , prevoz putnika, bacanje padobranaca, sluzba spasa, prevoz tereta na tesko pristupacnim mjestima itd .-tj sve sto je bilo vezano za TERENSKI rad samo da ne budem kuci i na heliodromu.

Tad se uzivalo, pilo, upoznavalo puno novih ljudi, novih mjesta al se i sticalo zanimljivo iskustvo u takvim letovima.

Obisao sam skoro citavu bivsu Jugu a pogotovu Jadransku obalu od Trsta do Ulcinja.



Titograd 1981.god.... 3. god VVA

"SUHO" grupno letenje!

Nastavnik letenja (NL) uporno objasnjava grupi (uvijek je bilo 3 pitomaca po jednom nastavniku) kako se leti grupno letenje. Ali grupa nikako da ukapira finese. NL se dosjeti i grupu sa boksa(mala ucionica za tu grupu-a svaka grupa je imala svoj boks) odvede na stajanku pored aviona.
Na stajanci ponovo objasnjava al grupa i dalje nesigurna!!!!

Tada nastavnik naredi pitomcima da rasire ruke(docaravanje aviona) i postroji ih kao avione u grupnom letenju.
NL stane naprijed, prvi pratioc iza pod 45 stepeni i vrlo malo cucne, drugi pratioc isto pod 45 stepeni al polu cuceci a JADNIK treci pratioc isto u liniji diagonalno pod 45 stepeni al skroz cuceci.
I tako NL pocne hodati a pitomci prate al NL se htio malo i posaliti al i "kazniti SPORO-KAPIRAJUCU" grupu i pocne trcati. Zamislite kako je bilo zadnjem u grupi pratiti grupu u cucecem polozaju???? A NL se "dere":
-Pratioci odrzavajte poredak! .... 3.ci pratioc-ne zaostaj-prati grupu!!!!!!

Jadni pitomci (narocito zadnji) pokusavaju pratiti NL koji bez najave promjeni smjer a grupa se razleti na sve strane. Pa opet-JOVO NANOVO!!!! Formiraj grupu i prati .
Dok se oni pate, svi mi ostali: nastavnici letenja, mi ostali pitomci, tehnicki sastav i vojnici na stajanci - crkavamo od smijeha i zalimo zadnjeg pratioca.


MOSTAR 1983-84.god... PREOBUKA GAZELI

Nakon skidanja sa Galeba, i prelazak na helikopter Mi-8, moram prvo izvrsiti preobuku na GAZELI!
S obzirom da je na avionu lakse upravljati, jer se vrlo malo koriste nozne komande( voznja po zemlji, u akrobatskom elementu "KOVIT" i pri pariranju vjetra kod slijetanja i jos par slucajeva-a sve to nije tako cest), na helikopterima se NON_STOP koriste nozne komande.

Kad se dodaje gas ili poveca visina kolektivom(palica na podu, na lijevoj strani) mora se pritisnuti desna pedala da se sprijeci (pariranje) rotiranje helikoptera. I suprotno-kad se se oduzima gas ili smanjuje visina, pritisne se lijeva pedala, tako da helikopter ostane u istom pravcu.
S obzirom da se to treba brzo uvjezbati a dosta je nezgodno za pilote koji su dosli sa aviona, ja sam morao koristiti pomocna sredstva!!!!!!

Sjednem na stolici i DVIJE METLE koristim ko palice: jedna izmedju nogu (sram vas bilo na sta mislite) za upravljanje naprijed-nazad i lijevo desno i jednu sa strane ko gas i visinu (Kolektiv).
I tako vjezbaj brale i po nekoliko sati: KOLEKTIV GORE-DESNA PEDALA KOLEKTIV DOLE-LIJEVA PEDALA.

Sto se brze to nauci , izbjegne se "RODEO"( kad helikopter mijenja polozaj u svim pravcima bez kontrole) i lakse se onda leti.


DIVULJE (SPLIT) 1988 god... CRNOGORSKA ZIMNICA!

Po kazni, dobijem dezurstvo ko dezurni oficir eskadrile(davao vojnicima alkohol) a isti dan Major M.N iz mog puka dezura ko Dezurni oficir garnizona(kasarne).
Navece oko 21:00 ja odem na Mornaricki brod zvani " DIZALICA" (zna LANCIA koji je to brod) na pivo. Malo kasnije dodje i major M na pivo.
Ja se prepao, rekoh ne da cu dobit extra dezurstva nego da cu i na vojni sud ako me on prijavi-dezurni a pije!!!!
Ali major sjedne samnom i pocasti i on turu i tako mi popijemo par tura.
Kaze on:
-Cole, trebo bih u moj rodni kraj (Crna Gora) po zimnicu al mi se neda autom, nego ti i ja bi mogli sa MI-8.
Pitam ga ja kako ce on to srediti da letimo??
Kaze on ma bez brige -imam klasica u K-Di RV i PVO i sve se da srediti.
Nakon 2-3 dana dobijem ja zadatak da sa njim letimo za Tivat i prevezemo neke oficire iz Tivta za Bijelo Polje!
Poletimo mi, super vrijeme iako kasna jesen-pocetak zime i pravac Tivat po planu leta! Ali ali......
Kad smo dosli do Tivta kaze on:
-Mi necemo u Tivat neg u jedno selo blizu Tivta.
Sletimo mi na jedno poljance, dodje TAM (kamioncic) po njega, ode on bez rijeci i ostavi nas tu. Mi smo cekali bar jedno 7-8 sati tu a pojma nemamo ni sta da radimo ni kolko cemo cekati!
Nakon 7-8 sati dolazi major sa istim TAM-icem i kaze-pretovarujte iz kamiona u helikopter!
A joj sta sve nije bilo: te kiselog kupusa, krompira, voca, povrca -nema sta nije bilo! 2 sata smo mehanicar i ja pretovarali a major sjeo u hlad kamiona sa soferom i lokaju rakiju.
Kad smo bili gotovi-kaze major:
-E sad vas dvojica-zakljucajte helikopter jer ce ona dva vojnika paziti helikopter preko noci!
Pogledamo mi kad 2 vojnika sjedili SVO vrijeme u hladu jedno 50 m od nas.
Major sve to organizaovao unaprijed.
Smjesti mene i mehanicara pozadi u kamion a on i sofer u kabini i odosmo kod njegovog rodjaka na konak(prenocenje).
Njegov rodjak nas stvarno domacinski primi i super smo jeli i pili to vece al majora nigdje!
Sutradan dolazi major poprilicno mamuran i budi nas i mi odemo do helikoptera!
Zadatak: letimo za Bijelo Polje a nikakvih putnika!!!!!
U jednom selu blizu Bijelog Polja sletimo na futbalsko igraliste, ceka Zastava 101 i odvede mene i mehanicara u seosku kafanu a par mjestana ostali cuvati helikopter(opet major organizovao).
Major ode dalje bez rijeci i mi sjedili u kafani al neznamo ni kolko cemo cekati i hocemo li letjeti dalje ili cemo nociti pa se i ne mozemo odluciti hocemo li pit sokove i kafu ili zestoko!!!
Negdje navece dolazi major i kaze da cemo nociti i da gazda kafane ce nas dvojicu odvest kuci.
Sutradan kad je major doso, kaze:
-E junaci moji, sad kad ovi moji utovare jos malo robe, idemo za Divulje.
Pocese oni utovarati jos zimnice i svega i svacega.
Vratimo se mi na Divulje a posto je nedelja (kasnije se ispostavilo da je major sve to planski izveo) ode on i nabavi kamion jer je bilo sve u svemu oko 200-300 kg tereta kojeg smo dovukli iz CG.
Ali za razliku od Ristica koji ni jabuku nije ponudio SPRINGBOK-u, odvezemo prvo mehanicara kuci, jer je blize stanovao i kaze major njemu: -
-Biraj sta hoces od ovoga pozadi i nosi kuci.
Nakon toga prebaci mene kuci i da i meni dosta toga: oko 20 kg kiselog kupusa(hanuma moja napravila super sarme od toga), voca, povrca, rakije i prsuta.
I samo nam je reko nakon slijetanja u Divulje:
-Junaci moji, sluzbeno smo PO PLANU prevezli 10 visokih oficira iz Tivta u Bijelo Polje ali zbog losih meteo uslova morali smo ostati 2 dana. Nikome ni rijeci o zimnici ili da sam ja prenocio kod moje bivse cure iz momackih dana jer je ona udata i ima 4.oro djece a i ja ima 3.je!!!!!
Od tada pa sve do ovog trenutka-nikad nisam nikom spomenuo to a ni mehanicar pa zato i ne spominjem ime majora(cak su i inicijali varljivi), da ne bi neko povezao sve konce!


SINJ 1988 PADOBRANSKI SKOKOVI iz Mi-8

Cesto smo povodom raznih manifestacija bacali padobrance iz Mi-8.
Vise puta smo na Sinjski aerodrom(travnati) bacali padobrance i povodom Sinjske Alke a i dok su padobranci trenirali.

Sinjski aerodrom smo poznavali ko svoj dzep, jer smo cesto koristili taj aerodrom i za vjezbanje slijetanja iz protrcavanja(tzv Avionsko polijetanje i slijetanje) i vjezbe nosenja podvesnog tereta a i nocne skolske krugove. To nam je bio maticni aerodrom br 2.

1988 godine, padobranci splitskog aerokluba su trebali trenirati padobranske skokove (i pojedinacne i grupne )

Poletimo mi iz Divulja i sletimo na Sinjski aerodrom. Tamo su vec cekali padobranci i pakovali padobrane, podigli sator jer je bilo uzasno toplo-sunce picilo ko ludo.

Nakon dogovora i konsultacije, pocnemo mi bacati padobrance u dvije grupe , pa pauza pa ponovo dva leta i tako skoro citav dan. I tako citav vikend (petak, subota i nedelja).

Za vrijeme pauze izmedju 2 naleta skoknemo mi na par kilometara od aerodroma uz rijeku kod kafane (karavan-prikolica).
Tamo je bilo super ledeno pivo i vino(hladjeno u rijeci) super zablji bataci.... mmmmmmmmm voda mi curi i sad na usta kad se sjetim zabljih bataka i ledene pive
Nakon 3-4 posjete "kafani" i jedno 10 piva, dogovorim se ja sa jednim padobrancem da malo prije neg zadnja grupa padobranca skoci da zamjenimo mjesto.
Odem ja pozadi u kabinu, uzmem njegov padobran i posaljem njega na mjesto kopilota a meni ostali padobranci pomogli da postavim padobran i dali nekoliko savjeta.
Jos za vrijeme pauza , dok su padobranci pakovali svoje padobrane dobijem ja "MUNJA_OBUKU" za krilo-padobran.
I malo zbog onih 10-tak pivi a i malo da se pravim vazan pred jednom zgoooooooodnom padobrankom, odlucim se da i ja skocim zadnji nalet.
U samom helikopteru, jedan od starijih i iskusnijih padobranaca je davao meni savjete i kaze da ce on skupa samnom iskociti.
Iskocimo mi, malo trema al vise zbog pivi tek kad sam iskocio uvidio sam da sam pogrijesio al nemoze se nazad.
Sam padobranski skok je proteko skoro bez problema - AL SKORO.....
Da bih ispao dzek pred padobrankom, ja sam htio slijetiti sto blize satoru -tj izmedju cilja i satora. ALi ono SKORO .... zeznu stvar.
Malo zbog neznanja oko upravljanja krilo-padobranom, malo zbog vjetrica umjesto blize satoru ja dodirnem zemlju na jedno 2 m od same zgrade.
Zbog velike brzine, a da bih izbjego zgradu , dodirnem ja zemlju jako grubo da sam se tumbao tih 2 m i nogama dodirnuo zgradu.
Iako grubo ipak sam proso bez ikakvih ozlijeda al sam mogao i noge i ruke slomiti pa cak i tikvaru!!!!
Padobranci su mi cestitali na "LUDOM SKOKU" izmedju ostalog i sama ljepotica al ja sam se osjecao ne kao VAZAN sto mi je bio cilj, neg nekako bez veze pa i ko "looser"!!!!
Iako ozenjen, pilot sa odgovornostima a zbog pivi i zenske-padobrankinje ja izvodim budalestine!!!!
Najbolja cestitka me je cekala na Duvuljama- prvi radni dan nakon vikenda sa padobrancima.
Cestitka za "hrabri skok" je glasila:

14 dana zabrana letenja i mogucnost da NIKAD VISE ne bacam padobrance, da ne bih ponovo dosao u isto iskusenje i istu situaciju!!!!!

Skupo me kostalo dokazivanje pred ljepoticom koja je bila izuzetna i cijenjena padobrankinja i prava prijateljica.




Oficiri a pogotvu visi (majori pa na gore) su cesto "zloupotrebljavali " helikoptere pa i avione u "PRIVATNE SVRHE".

Ja sam licno(osobno) bar 10 puta moju suprugu i djecu vozio iz Divulja u okolinu Tuzle i slijetao i na dvoristu skole ili na dvoriste punca a jednom sam po zadatku iz Divulja(Split) za Skopje, sletio u komsijino(susjedovo) dvoriste u skoro samom centru Urosevca, da bih posjetio moje roditelje. Nakon toga sam postao "lokalni junak(heroj)"
Kasnije sam saznao da smo i komsiji(susjedu) polomili crijep. Al komsija se nije zalio al je MUP poslala prijavu jer su preko 10 patrola MUP dosli jer su mislili da je udes.

Moji dozivljaji su samo 0,01% sta su drugi dozivjeli ili izvodili.
Od brisucih letova na jedno 5 m iznad plaza (jedan je cak tako nisko letio da je lezaljka za suncanje usred zraka nakon preleta helikoptera poletjela uvis i kad je pala, slomila kljucnu kost Njemackoj turistkinji u Dubrovniku-hotel morao platiti za odstetu), pa do jurnjave motornih camaca i jedrilica tako nisko da su ljudi iskakali iz brodova i camaca, pa slijetanje na krov hotela za opkladu u SAMO LITAR konjaka i MILION raznih dogodovstina.
Mi smo uvijek pokusavali spojiti korisno sa zanimljivim, tj izvrsiti zadatak al i zabavit se malo! A posebno na TERENSKIM zadacima- tada smo uzivali-jer dojadi ono STANDARDNO (rutinsko) letenje.


SPLIT (Divulje) ljeto 1988.god

U Divuljama dobije posada par dana unaprijed zadatak da se neki uredjaji za kalibriranje prebace iz Splita u Skoplje.
Vec je bila odredjena posada al kopilot znajuci da moji zive u Urosevcu pita me hocu li se mijenjati sa njim. NARAVNO da sam prihvatio.To mi je bila prva a mozda i ZADNJA prilika da letim iznad mog kraja.
Vodja posade MAKAJIC ALEKSANDAR ( CIGA) izuzetan pilot i prijatelj, zajebant svoje klase ,ja ko kopilot i mehanicar NESA poletimo iz Splita, via Sarajeva, Pristine za Skoplje.
Vrijeme izuzetno lijepo, stvoreno za letenje.
Dodjemo iznad Uresevca i ja se po vaznijim orijentirima snadjem i dodjemo do kuce mojih roditelja. vrlo nisko, skoro zalebdimo iznad kuce i masem pokojnom ocu, majci i nekoliko poznanika.
Zbog malog prostora nismo mogli slijeteti u moje dvoriste pa smo nastavili let za Skoplje.
Isporucimo mi robu na Skopski Petrovac i CIGO kaze da idemo nazad za Split.
U povratku pitam CIGU mozemo li jos jednom zalebdjeti iznad kuce.
Mrtav ozbiljan kaze on" Ma daj bre -nije ovo turisticki let". Ja pomislih: ma nije ni vazno -ja sam vec odradio svoje, moji me vidjeli i mahnuli.
Al ne lezi vraze!!!!
Cigo leti u povratku, i on je vec izvidio teren kod mojih roditelja i sleti na dvoriste susjeda koje je mozda 30X30 m. Ja se NIKAD ne bih usudio na tako ogranicen teren slijeteti.
Slijeti CIgo, ja brze bolje izadjem i odem do mojih roditelja i pozdravim se sa njima.
u roku od 5 min se skupilo preko 200 ljudi, policija je poslala oko 10 patrola da vide jer su mislili da se helikopter srusio u skoro samom centru grada.
Pokupim ja pok. oca i rodjaka u helikopter da ih prebacimo u selo-oko 12 km sjeverno od Urosevca.
Poletimo mi, i slijetiom u centru sela kod mog prijatelja SLAVKA. Jadnik kad nas je vidio da slijecemo u njegovo dvoriste, pomislio da se helikopter rusi bas na njegovu kucu, zgrabi djecu i pocne bjezati sto dalje od kuce.
Kad smo slijeteli, izadjem ja i pozdravim se sa njim i njegovim roditeljima i citavim selom koje se okupilo u roku od 2-3 min.
seljaci kruze oko helikoptera i razgledaju Mi-8.
Jedan stari albanac pokazuje CIGI lopaticu rotora i kaze: "AHA-Aha Aha i to bar deset puta. Pitam ga ja sta je ????
a taj stari kaze: joj sto su ove dobre za SALOVANJE FASADE!!!!!!!!
Moj prijatelj SLAVKO je za rucak imao PATKU al on uzme cijelu patku i pecene krompire i 5 lit DOOOOOOOOOBRE rakije i da nam da ponesemo sa sobom . Kaze on:
-Cole-evo ti nas rucak, nek djeca jedu nesto drugo a ovo vam je ko hvala sto ste bas kod mene sletili-to mi je I TE KAKVA CAST!
Poletimo mi i napravimo jedan vrlo nizak brisanjac iznad mase koja se razbjezala na sve strane.
U letu nazad do Splita, Cigo i Nesa pojeli svu patku i popili cijelu litru rakije dok sam ja letio sav uzbudjen od dozivljaja.
Postao sam :LOKALNI HEROJ!!!
Roditelji se ponosno hvalili u komsiluku, rodbina i prijatelji na selu pamte i dan danas taj dozivljaj i stalno o tome pricaju.
Susjedu smo kod slijetanja pokvarili oko 50 crijepova krova al nije htio ni cuti za nadoknadu jer kaze i njemu je to i te kakva draga uspomena od susjeda pilota.
Al me zato jedan Major pjesadije prijavio "Zbog remecenja mira u nedeljno popodne".
Ja sam CIGI ostao dozivotno duzan uslugu i nikad mu necu moci to vratiti.
Nadam se da cu ga posjetiti u RUMU ovog ljeta i makar tolko-kolko mu se oduziti.


Ja sam na zadacima preleta iz Splita za Beograd, cesto prevezao moju suprugu i djecu i slijetali u blizini Tuzle(LUKAVAC) ili u dvoriste punca ili u dvoriste skole.
I tamo sam postao jedan od lokalni VIP licnosti, jer iz istog mjesta je bilo jos 2 pilota: Muradif i pok. Osmic Bego.

To su dozivljaji koje i ja a i moji roditelji, susjedi, prijatelji i poznanici dozivotno pamtimo.
Rijetka se cast i prilika pruza tako nesto dozivjeti zato vrijedi to dozivjeti!


VJEZBA TERITORIJALNE ODBRANE(TO)-Sibenik 1988.god

TO grada Sibenika sa gradskim vijecem je izvodila vjezbu odbrane od diverzantskog napada na zgradu skupstine grada Sibenika.
Nas 3 posade Mi-8 smo prevozili TO i bili na samom planiranju odbrane u samoj zgradi skupa sa svima iz gradskog vijeca. Dogovaraju se oni kako odbraniti zgradu i gdje smjestiti branioce i sve to crtali na karte.
Svaka posada dobije po gotovo -isplaniranu kartu i pocnemo prevoziti TO na polozaje.
Moja posada dobije zadatak (zbog kvara 4.-tog helikoptera koji je trebao iz Divulja prevesti pomorske diverzante) da se vratimo na Divulje i prevezemo diverzante.
S obzirom da se kasnilo, diverzanti otisli na Brod Dizalicu da popiju koje pivo dok su cekali na nas, i kad smo slijeteli odem ja ja na brod po njih.

Ja sam sve njih znao i jedan diverzant sa nadimkom "KONJ"( nazalost zaboravio mu ime) (LANCIA mozda zna na koga mislim), me pocasti pivom a ja pocastim njih uvidom na plan odbrane i kartu. Oni na brzaka vec skuzili kako ce izvest napad.

Od trenutka slijetanja(iskrcavanja) diverzanata nije proslo ni 2 sata a vec javljaju da je vjezba gotova-Diverzanti zarobili komandu gradskog vijeca.

Na vjezbi su ucestvovali 8 diverzanata protiv oko 300 clanova TO. "KONJ", jedan iz okoline Borova, i jedan iz Loznice (na Drini), krenu najnepristupacnijom stranom al zato i najmanje branjenom stranom dok su ostali su privukli paznju ostatka odbrane na sasvim drugu stranu.

Nikome nije bilo jasno kako su diverzanti mogli TAKO BRZO osvojiti komandno mjesto. Niko nije ni posumnjao u mene a "KONJ" kaze:
-Pa jesmo li mi diverzanti ili nismo? nema boljih od nas pomorskih diverzanata.

Jest da sam se osjecao kao "izdajnik" al sam brzo zaboravio na taj osjecaj kad sam sa njima sjedio navece na brodu -dizalici i ljustio piva za pivom.
A i kasnije kad sam dezurao i navece odem na brod na pivo uvijek su me cascavali bilo diverzanti bilo ostali mornarski oficiri koji su culi da sam ja "malo pomogo" diverzantima.

Uf al sam "jeftina roba"-za par piva od mojih prijatelja diverzanata ja "prodao" citavo rukovodstvo grada Sibenika


Divulje, april 1988.

Petak je, zadnji dan naporne sedmice. Kraj radnog vremena i mnogi vec polaze ka autobusu za odlazak kuci. Kisa lije ko iz bureta, a i duva vjetar na udare i do 10 m/s.
Iznenada dolazi KIKL.M.M: i kaze:
-Cole, ides samnom na let, dezurna posada je vec na drugom zadatku a mora se jedan ronioc prebaciti do Splita, dozivio je dekompresiju.
Iako sam se presvukao u oficirsku uniformu i krenuo ka autobusu, prihvatim i krenemo na let.
Nakon zapustanja, trazimo dozvolu za polijetanje a kontrolor leta kaze :
-Jeste li vi normalni??? Jeste li vi dobili meteo izvjestaj? Kisa je, horizontalna vidljivost oko 200 m i vjetar na udare do 10 m/s i u povecanju!!!!
Odgovara KIKL.M -Ma nema frke za vrijeme samo nam ti daj dozvolu.
Kontrolor kaze: A to si ti "M" -onda nema frke za tebe al "zalim" tvoju posadu.
Poletimo mi, ne vidimo dalje od nosa helikoptera, kisa lije, brisaci rade punom brzinom al se skoro nista ne vidi.Imam osjecaj da curi u helikopteru na sve strane. ko da smo u vodi ane u helikopteru. Ali posto znamo reon bolje neg svoj dzep, stignemo do Visa. Tamo je malo bolje vrijeme i sletimo i pokupimo ronioca.
Zbod dekompresije koju je dozivio, moramo letjeti stoooooooo je nize moguce da mu ne pogorsamo stanje.
Letimo na max.10 m iznad mora i zaobilazimo otoke da ne bi penjali.
Kud letimo nisko, kud kisa, kud vjetar al smo morali biti skoncentrisani 2oo%.
Uz puno napora sletimo u Loru i ljekari sa hitnom preuzmu ronioca i prebace ga u Komoru za dekompresiju. Tu je ronioc bio oko 2-3 dana i nakon neliko dana cujemo da je on super, oporavio se i ubrzo pocinje ponovo sa ronjenjem. Bili smo stvarno sretni sto smo culi tu novost jer jos na Visu su nam rekli da su male sanse da se jadnik izvuce.

Nakon skoro godinu dana , ja bio sa drustvom u jednoj kafani(bircuz) sa narodnom muzikom u Kastel Starom. Popilo se poprilicno i zbog nekih sumnjivih cura ispadne tuca izmedju moje ekipe i nekih mjestana.
Pocela tuca unutra pa se nastavila vani i dok smo se udarali i gurali dodje policija i nas 4 povede u Trogir na saslusanje.
U toku saslusanja kada sam reko svoje imei pokazao vojnu legitimaciju, jedan iz protivnicke ekipe skojim sam se zakacio pita jesam li pilot mi-8? i jesam li ja prosle godine bio u posadi koja je spasila ronioca ???
Potvrdim mu to i on kaze:
-a ti si taj Cole.E ja sam taj ronioc, prvo me spasis a sad me hoces tuci.
I pruzi mi ruku pomirenja i izvinjenja sto me sutnuo .Prihvatim i izvinem mu se sto sam ga udario laktom u bradu i tako se pomirimo.
Nakon sto smo se pomirili policija nas pusti bez prijave i mi odemo u konobu na pice.
Nakon toga smo postali dobri prijatelji i vise puta isli na pice skupa.


Golubovci, 1982.zavrsna godina 31.kl VVA.

Krajem godine kao jedna vrsta " Diplomskog leta" vrsi se GRB(gadjanje-raketiranje-bombardovanje) u sastavu odjeljenja tj 4 aviona.
Nasu stalnu grupu sacinjavala posada(grupa): Nastavnik letenja ZIMIC ZVONKO, prvi pratioc ZOZON, vodja pare( 2.pratioc) KAPETAN 31.kl i ja ko 3.pratioc(zadnja rupa na sviralu).
Nakon pripreme za let i zadnjih instrukcija od strane NL Zime, sjednemo u PREVRUCE avione. Vrijeme je bilo ko sto se i ocekivalo u kasno proljece:PAKLENO VRUCE!
Zapustimo, taxiramo i poletimo u parama, a nakon toga formiramo odeljenje i pravac poligon "TUZI".

Nakon razdvojenog poredka uvodimo u napad za raketiranje:
prvi NL, pa ZOZON, pa KAPETAN pa ja.
Cilj je bio raketirati "kolonu vozila" NL je napao prvo vozilo u koloni(tenk), ZOZON drugo vozilo, KAPETAN zadnje vozilo (br. 4 ) a ja broj 3.
Vadimo iz napada i sad ocekujemo rezultate od strane Kontrolora leta na poligonu,Kikl SAMAC MLADEN.
Kaze Samac:
-Grupo odlicno odradjeno: 1. pun pogodak,2.-pun pogodak,3.pun pogodak i 4.pun pogodak!!!!!
A mi presretni !!!!!
Kaze ZIMIC: kontrola ponovi za prvog! A Samac ponovi, kaze Zozoz Ponovi za drugog a Samac ponovi!
Kad je KAPETAN reko ponovi za treceg, SAMAC popizdi i kaze:
-Hebem vas gluhe: prvi pun pogodak, drugi pun pogodak, treci pun pogodak i cervrti pun pogodak : znaci sva 4 pun pogodak. NAJBOLJA GRUPA!!!!!
A Zimic kaze Ponovi ovo zadnje a SAMAC kaze e hocu K....-malo sutra!
Kad smo dosli na stajanku izadjemo iz aviona i presretni (a najsretniji je bio NL ZIMIC) odemo na zajednicku analizu leta.
Kad je i Samac dosao i poceo iznositi rezultate, kad je doso do nase grupe poce govoriti rezultate i nakon komentara "najbolji grupni rezultati" ZIMIC ga pita: mozes li ponoviti to?
A Samac ponovo popizdi,lupi o sto i htjede reci : e hocu K.... kad ga GRAHOVAC prekide i napade da je to VRLO neozbiljno i nedopustivo da se u ETER kaze "K....C" bez obzira sto je Samac ljubomoran na ZIMICA i njegovu grupu, a citava klasa i nastavnici pukemo u smjeh.
Grahovac je bio ko i obicno"G...O"al se i on poce smijati na komentare SAMCA: e kocu K....C -malo sutra
Mozete zamisliti kako smo se nas trojica grupica: Kapetan, Zozon i ja osjecali

airbag
Cole .. mislim si poznavao Zeljka Cadjica Cadju (pokojni) tako tih 80desetih 8 ili 9 davno bijase ...
Mi sa Zemunika s 385 An-2 pravac Glamocko polje,,, neki dernek partizanski, proslava, naroda, satora, raznjeva, kola se igraju... svasta... Preleti mislim Sabolic bio na lijevom, nisko, ima ima preko 12m/sek vjetra a i nekadasnja pista sva ispekopana od krticnjaka, preko veze konzultacija jer dole je Mi-8, kaze neki general, ma iskocite pa ce vas Mi-8 vratit na Zemunik .. sad neznam jesam li ovo pisao vec... ali kako sam daleko od domovine s puno vina dobrog na stolu oprostit cete mi ....sad iskocili mi 2km u vjetar... spasili se na nekom igralistu, krila nam isla 11m/sek napred a mi isli 5m/s natrag.. dobro svi zivi i zdravi... generali nasmejani i ajmo mi nesto pregrist pa doma ... i krenemo mi kad eto domacina u heli i nose janje sve s raznjem i vrecu kruha, nek nam se nadje po putu, poletimo, festival, prvo u Kupres zalebdimo iznad kuce Cadjine djevojke ... sve onaj ves sa strikova odletio po dvoristu, mase ona masemo mi .. onda u Glamoc kod stare majke u vrt sa salatom sletimo, suze place majka, donose vrecu sa prsutom, gajbu piva i jos kruha domaceg, sve krcamo i dalje, brisanjci preko livada, jurili konje divlje, pili pivu na vratima i bacali boce, pa ona akomulaciona jezera, i onda na nekoj cesti pici Cadjo ko da je auto, kad ono auto na cesti prema nama, Cadjo povuce preko R-4, i u zaokretu vidimo da je sletio u travu ... gore dole prema Sinju i na sinjsko poje sletimo na pisanje, ono pisanje u perimetar oko Mi-8 svi mi osim dvije cure
Ljudi kose travu sijeno gledaju u cudu , sletio pa svi pisaju onda mi pravac Zemunik .. i spremimo mi sve i navalimo na ono janje kad smo bili pri kraju zove Cadjo u Mostar da mu mehanik ima proljev i da nemogu odma nazad nego sutra... ubijemo se mi od vina i mesa tu noc ... i dodje jutro... ajmo na Zemunik po masinu ... svi glumimo glumu (bila ispred VTR-a) kao jedan po jedan s torbom u ruci ... pokrcamo se svi tako (low profile) i Cadjo dobije rutu za Mostar na 300 metara ... poletimo i pocne on penjat ... gledamo u kartu ... mozda na stari aerodrom u Skabnji ?? ne, bolje u Benkovac .. i penje on bjesomucno kad na 4.500met javi se VOJIN s Pljesevice "Ej sto vi tu radite ???" MiGovi u preletu na 5 bjezi odatle ... nastade zurba.. ajmo van.. i juris nad Benkovcem svi na glavu van.. prizemljimo... trk na autobusni pa za ZD... esad dolazi poruka ... Vratio se Cadjo u Mostar kad ga docekali... onaj u R-4 bio brat komandanta TO u BiH, pa javio i dobije Cadjo zabranu ... al eto bilo je jako jako zanimljivo, u duhu ovih COLET-ovih

A ovo kad me njegov kolega iz tog vremena preobucio u dva dana na Mi-8MTB1 1994. jos nesmijem pisati nezaboravno iskustvo... kroz Paklenicu pa po Velebitu ... gore dole ...ajmo dalje pozdrav svima

Postovanje AIRBAG

Naravno da sam poznavao pokojnog Cadju jer smo klasici(31.kl) VVA. Bio mi i klasic i nastavnik letenja kad sam bio na preobuci na Gazeli u Mostaru.
Rado se sjecam i njega i njegovih dogodovstina jer sam sa njim jednom odstupili od plana i posjetili njegovu curu.
Bio je stvarno dobar al "nediscipliniran" pilot, volio je odstupati od zadatka i uzivati u brisucem letu, odstupiti od marsrute i po 100 km , da posjeti curu ili svoje ili jednostavno da putnici uzivaju u nesto van plana letenja.
Osim sto je bio dobar pilot, bio je pravi prijatelj, i LJUDINA I PO!
Steta sto nas napusti tako mlad!!!


Jos jedna dogodovstina izvucena iz "naftalina" jer sam slucajno prelistavao "Knjizicu evidencije naleta".

25.10.1989 Navigacijski let sa p.puk Bursac Pericom (inspektor za hj. 1.Ko RViPVO)

Kao sto mnogi znate,Cijenjeni i postovani Bursac (Ljudina ipo) je cesto znao banuti u neku jedinicu i traziti da leti sa nekim pilotom kao neka vrsta kontrole.

Dodje ti on tako u 790.trhe i trazi nekog da leti. Moj k-dir eskadrile kaze mu da uzme mene jer uskoro trebam polagati za III. katg SBO.
Da mi Bursac 15 min:
- da pripremim marsrutu Divulje(Split) - Batajnica,
- najavim let i pribavim meteo-izvjestaj
-i da sam u helikopteru spreman za polijetanje.

Za tako kratko vrijeme sam morao sve "na vrat na nos" srediti a on je to vec unaprijed provjerio pogotov meteo jer je bila slozena do nepovoljna meteo al on kaze idemo.

Zapustimo mi helikopter i poletimo.
Vec oko Travnika pocinje gusta, niska oblacnost sa kisom. Kolko god sam mogao isao sam ispod donje baze al kad vise nije moglo kaze Bursac penji do oko 1000 m.- to je gornja zona oblaka. Popnem ja na 1000, 1100, 1200m nigdje kraja. Oblaci sve gusci i gusci na gore a vertikalno na dole se jos i nekako pomalo i privremeno naziru planine.
A kisa i vjetar pici li pici iz "svih pravaca"- a ja se znojim ko da sam vani na kisi.
A Perica mrtav hladan -nista ne govori al i ne dira komande -ko da je helikoper na zemlji i to ugasen!!!!

U jednom trenutku vidim poprilicnu rupu u oblacima i vidim da smo iznad rijeke "Bosne" i ja pocnem vrlo brzo spustati u "spirali " da ne izgubim vizuelni kontakt sa rijekom.
Kad smo napokon dosli ispod donje baze oblaka na nekih 50-70 m iznad rijeke pocnem se ja orjentisati.
Pita me Bursac znam li ja gdje smo mi to ?
ja se jos jednom okrenem na sve strane i prepoznam jedan orjentir;

Selo SEVARLIJE -12 km juzno od Doboja!!!!!! U tom selu mi je rodbina al mi nikad nije bilo draze i ljepse selo neg tog trenutka!!!

Kad sam reko Perici ;
_Znam druze ppuk,-12 km juzno od Doboja kaze on ;
-Zar tako precizno??? odkud ti to? zar nisu ono Matuzici a ako sad skrenes desno dje bi izaso?

Ja mu kazem da bi izasli na Brijesnicu i putem ka Gracanici i Tuzli,
Kaze odkud ti znas sva ta mjesta?
Kazem mu da mi je mati iz tog kraja a on kaze da on vrlo dobro poznaje sva ta mjesta i da samo nastavim ka Tuzli.

Nastavimo mi tako nisko pratiti put ka Tuzli i vec kod Gracanice sve bolja i bolja vidljivost i sve manje oblaka a vec kod Tuzle cisto -nigdje oblaka .
Od Tuzle do Batajnice je on letio-kaze odmori ti dosta si se okupao u znoju!

Na kraju me ocijeni sa srednjom ocjenom 4,21

Imao sam prilike 4-5 puta letjeti sa njim bilo kao putnik bilo ko kopilot- stvarno je bio jedan vrlo postovan, cijenjen,prijatan oficir i super pilot!!!