Prijatelju Hiri,
Evo sam vidio tužnu vijest i moram priznati da me je neugodno pogodila. Jednostavno mi je teško prihvatiti činjenicu da si i ti otišao tiho, otišao putem gdje ćemo svi kad tad poći, a ovo je ipak prerano. Za dobre ljude i prave prijatelje je uvijek rano.
Naše poznanstvo i prijateljstvo vezano je za dane usmjerene mladosti u školovanje za borbenog pilota, u dane mladenačkog ponosa i htijenja, dane prkosa i inata,dane osvajanja komadića neba i jedne nedostignute zvijezde. Mašo,Piki,Hiri,Cukun,Zec,Bas i još mnogi mlađi i stariji od nas,trošili su patike po mostarskom asfaltu,preko Neretve do Ortijaša pa nazad u oazu mira i mladenačkog zadovoljstva. Znali smo što je pravo prijateljstvo,što su prave vrijednosti koje bi čovjek trebao imati,znali smo ih jer smo bili odličan materijal koji je volio život i njegove izazove. Svoj plan smo realizirali, predali smo se plavetnilu neba i močnim strojevima, bili smo gospodari svijeta . Danas taj svijet uzima nas jednog po jednog, kao da opet traži zajednički prostor gdje ćemo opet moći biti,bar u imaginarnom svijetu, ono što smo bili. Hvala Ti za dugotrajno i pravo prijateljstvo, za sve prošle i nezaboravne dane i neka Ti je laka zemlja.
Tvojoj porodici iskreno saučešće i podrška da idu dalje s tobom u srcu.
Zoran Matulović ( Bajdo, Cukun ).
Prijem
