Koristim priliku da vam iz knjige 103 IAP predočim najosnovnije o toj jedinici, o knjizi sve pohvale, neka knjiga, svaka ima svoju vrijednost i čovjek se potrudio, vjerujem neće zamjeriti za ovak kratak izvadak za čitatelje interneta.
103 IAP
U komandi RV donesena je odluka u 4.mj. 1947. da se formira jedan izviđački puk koji bi pokrivao potrebe sva tri vida OS.
Prikupljanje letačkog i tehničkog sastava obavljeno je u kratkom roku od 15.4.-10.5.1947.
Odlučeno je da se puk formira od postojećih ispravnih aviona Spitfire , koji su bili konzervirani na mostarskom aerodromu.
Iz sastava 1/2 esk. upućeno je 9 pilota, iz Ljubljane 6, Skoplja 10, te iz garnizona Zagreb 6 pilota, tehnički sastav prikupljen je iz više garnizona.
Konačno 10.5.1947. pred svečanim strojem pročitana je naredba o osnivanju 103 iap-a pod direktnom komandom JRV. Na dužnost k-danta puka postavljen je major Milan Marjanović.
Za vuču meta korišten je Huricane za potrebe preobuke pilota Spitfire, obuka je završena u roku mjesec dana.
U Spitfire su ugrađene sovjetske kamere tipa AFA IM F-21.
1949. VVU iz Pančeva seli u Mostar, a 103 iap prebazira na a. Pančevo10.mj.1949.
Za vrijeme baziranja u Pančevu desila su se 7 udesa i 2 katastrofe na Spitfire
U drugoj polovici 51. stanje tehnike bilo je kritično, rezervnih djelova nije bilo, krajem godine svelo se na 4-5 aviona, nalet po pilotu sveden je na 3 sata mjesečno letenja.
No već u 8.mj. 51. grupa pilota bila je na preobuci na Mosquitosima u Engleskoj, već u 10.mj. te godine pristižu prvi Mk38, do kraja 3.mj.52. isporučena je posljednja grupa aviona, 103iap tada ima 36 aviona Mosquito Mk-38, bez radara i opreme za snimanje. Ugrađene su trofejne njemačke kamere tipa RB-50, RB-75, na nekim avionima ugrađene su dodatne kamere K-24 američke proizvodnje.
Avion je bio vrlo pouzdan uz veliku autonomiju leta od preko 4 sata i mogućnost ostajanja na vodi
4-6 sati u slučaju prinudnog slijetanja.
Krajem 7.mj.52. 103 iap prebazira na novi a. Batajnica koji ima 2 PSS 2500x45m moderni KT, hangarima i velikim stajankama, ima suvremene radio navigacijske uređaje-goniometar, radio-far, osmatrački radar i GCA.
1953. tršćanska kriza 103 iap prebazira na Pleso, jedan slučaj prebjega u Italiju sa Mosqutom Mk-38 pilot Branislav Karić iz 97.puka, pilot dobio azil avion je vraćen Nikola Žutić ga preletio nazad.
Od 1951.-55. kada je 103 iap u svom sastavu imao ovaj tip aviona uništena su 4 Mosquta, 2 katastrofe i 2 sa teškim udesima kod prinudnog slijetanja.
Polovinom 4. mj. 1955. sletjela prva 2 RT-33 do početka 56. isporučeno 22 aviona, plus 2 trenažna
T-33, preostali Mosquito predani 184 iap Pleso.
RT-33 opremljen kamerama K-17B/focus 15,24cm, K-22/ 30,48cm, K-22B/ 60,96cm
U prvoj polovici 60. otpočela je priprema za prebaziranje 103 iap na novoizgrađeni aerodrome Živinice-Dubrava 20-tak km udaljenog od Tuzle.
Prebaziranje je izvršeno od 12-15.6.60.
Period od 60-65. zbog udesa i katastrofa oskudice rezervnih djelova došlo je do malog broja ispravnih RT-33, to je riješeno modifikaciom T-33/IT-33 , TV-2 u Momi.
Od 61. uvodi se numeracija eskadrila, kako je 103iap imao 2 esk. prva-postaje 350 iae, druga-351 iae
Krajem 65. po novom planu ukida se 103 iap / još neke 184 iap,198 lbap,109 lbap itd.
/formirane su 2 brigade 98 abr Skoplje, 82 abr Cerklje/
Odlučeno je da se rasformira 351 iae da se dio ljudstva i tehnike uključe u 350 iae.
Po rasformiranju 351 iae, 350 iae u svom naoružanju ima: 18 pilota, 14 RT-33/IT-33,2 T-33, 1 Kurir
350 iae bila je u sastavu 98 abr, u operativnom smislu pripadala je komandi 1 vak-a
103 iap zvanično je rasformiran 17.2.1966.
Operativni vjek 350 iae trajao je 26 godina od 66-92.
RT-33/IT-33 koristi do 72.
IJ-21 koristi od 72-84.
INJ-22 koristi od 84-92.
103 IAP
U komandi RV donesena je odluka u 4.mj. 1947. da se formira jedan izviđački puk koji bi pokrivao potrebe sva tri vida OS.
Prikupljanje letačkog i tehničkog sastava obavljeno je u kratkom roku od 15.4.-10.5.1947.
Odlučeno je da se puk formira od postojećih ispravnih aviona Spitfire , koji su bili konzervirani na mostarskom aerodromu.
Iz sastava 1/2 esk. upućeno je 9 pilota, iz Ljubljane 6, Skoplja 10, te iz garnizona Zagreb 6 pilota, tehnički sastav prikupljen je iz više garnizona.
Konačno 10.5.1947. pred svečanim strojem pročitana je naredba o osnivanju 103 iap-a pod direktnom komandom JRV. Na dužnost k-danta puka postavljen je major Milan Marjanović.
Za vuču meta korišten je Huricane za potrebe preobuke pilota Spitfire, obuka je završena u roku mjesec dana.
U Spitfire su ugrađene sovjetske kamere tipa AFA IM F-21.
1949. VVU iz Pančeva seli u Mostar, a 103 iap prebazira na a. Pančevo10.mj.1949.
Za vrijeme baziranja u Pančevu desila su se 7 udesa i 2 katastrofe na Spitfire
U drugoj polovici 51. stanje tehnike bilo je kritično, rezervnih djelova nije bilo, krajem godine svelo se na 4-5 aviona, nalet po pilotu sveden je na 3 sata mjesečno letenja.
No već u 8.mj. 51. grupa pilota bila je na preobuci na Mosquitosima u Engleskoj, već u 10.mj. te godine pristižu prvi Mk38, do kraja 3.mj.52. isporučena je posljednja grupa aviona, 103iap tada ima 36 aviona Mosquito Mk-38, bez radara i opreme za snimanje. Ugrađene su trofejne njemačke kamere tipa RB-50, RB-75, na nekim avionima ugrađene su dodatne kamere K-24 američke proizvodnje.
Avion je bio vrlo pouzdan uz veliku autonomiju leta od preko 4 sata i mogućnost ostajanja na vodi
4-6 sati u slučaju prinudnog slijetanja.
Krajem 7.mj.52. 103 iap prebazira na novi a. Batajnica koji ima 2 PSS 2500x45m moderni KT, hangarima i velikim stajankama, ima suvremene radio navigacijske uređaje-goniometar, radio-far, osmatrački radar i GCA.
1953. tršćanska kriza 103 iap prebazira na Pleso, jedan slučaj prebjega u Italiju sa Mosqutom Mk-38 pilot Branislav Karić iz 97.puka, pilot dobio azil avion je vraćen Nikola Žutić ga preletio nazad.
Od 1951.-55. kada je 103 iap u svom sastavu imao ovaj tip aviona uništena su 4 Mosquta, 2 katastrofe i 2 sa teškim udesima kod prinudnog slijetanja.
Polovinom 4. mj. 1955. sletjela prva 2 RT-33 do početka 56. isporučeno 22 aviona, plus 2 trenažna
T-33, preostali Mosquito predani 184 iap Pleso.
RT-33 opremljen kamerama K-17B/focus 15,24cm, K-22/ 30,48cm, K-22B/ 60,96cm
U prvoj polovici 60. otpočela je priprema za prebaziranje 103 iap na novoizgrađeni aerodrome Živinice-Dubrava 20-tak km udaljenog od Tuzle.
Prebaziranje je izvršeno od 12-15.6.60.
Period od 60-65. zbog udesa i katastrofa oskudice rezervnih djelova došlo je do malog broja ispravnih RT-33, to je riješeno modifikaciom T-33/IT-33 , TV-2 u Momi.
Od 61. uvodi se numeracija eskadrila, kako je 103iap imao 2 esk. prva-postaje 350 iae, druga-351 iae
Krajem 65. po novom planu ukida se 103 iap / još neke 184 iap,198 lbap,109 lbap itd.
/formirane su 2 brigade 98 abr Skoplje, 82 abr Cerklje/
Odlučeno je da se rasformira 351 iae da se dio ljudstva i tehnike uključe u 350 iae.
Po rasformiranju 351 iae, 350 iae u svom naoružanju ima: 18 pilota, 14 RT-33/IT-33,2 T-33, 1 Kurir
350 iae bila je u sastavu 98 abr, u operativnom smislu pripadala je komandi 1 vak-a
103 iap zvanično je rasformiran 17.2.1966.
Operativni vjek 350 iae trajao je 26 godina od 66-92.
RT-33/IT-33 koristi do 72.
IJ-21 koristi od 72-84.
INJ-22 koristi od 84-92.