Prijem
Rubriku o udesima, započinjem s ovom nadasve tragičnom sudbinom majke, koja je na isti dan, prema nekim informacijama u istom satu izgubila dva sina pilota na ovim prostorima.
Ovaj slučaj smatram jedinstvenim u svijetu i kao takav u meni pobuđuje niz pitanja koji ostaju bez odgovora, tko smo, što smo, zašto i dokle smo tu, čovjeku to ostaje zauvjek tajna!
JURE I VILIBALD TOMAŽIĆ / JEDINSTVENA TRAGEDIJA
Samohrana majka imala je 3 sina, najstariji Jure 1956. završio VVA, svoju ljubav za letenjem prenosi na mlađeg brata Vilibalda. Vilibald završava PPŠ(podoficirsku pilotsku školu), tako da su iste godine postali piloti, Jure kao pporučnik, Vilibald kao vodnik, jedno vrijeme bili su na istom aerodromu i letili na istom tipu aviona.
Nekoliko godina kasnije zbog potrebe službe njihovi se putevi razilaze, Jure prelazi na mlazne lovce-bombardere, a Vilibald idalje leti na klipnim lovcima. U međuvremenu Vilibald doživljava udes zbog kojeg je kažnjen, nakon toga donosi odluku da napusti vojsku.
Kao civilni pilot zapošljava se i leti AN-14 za “Hidromontažu” najčešće prevozio je direktore i inženjere na relaciji Maribor-Đerdap.
Nekoliko godina kasnije Jure se oženio sestrom svog klasića, ubrzo je dobio premještaj na Batajnicu, dobio stan u Beogradu, dobio je kćer.Nakon toga njegova eskadrila prebazira na aerodrom Lađevce, svaki vikend provodi s porodicom u Beogradu.
Jedne nedjelje posjetio ga je brat Vilibald, ostali su duboko u noć razgovarajući, kao da su slutili da će to biti njihov posljednji susret. Ujutro su malo kasnije ustali , nabrzinu krenuli svako prema svom aerodromu, u žurbi Vilibald je uzeo Jurinu legitimaciju.
Sudbina je odredila da braća drugog dana polete nekako u isto vrijeme, ali svatko na svoj zadatak.
Jure je bio zamjenik komandira eskadrile F-84G Thunderjet, koja je po drugi put tog dana u okviru taktičke vježbe djelovala po zemaljskim ciljevima na poligonu “Ovče polje” 30-tak km jugoistočno od Kumanova, nekako kao i Jure , Vilibald je na manjem transportnom avionu AN-14 YU-BCD poletio s četvoricom inžinjera “Hidromontaže” sa aerodroma Surčin, ka pomoćnom letilištu gradilišta Đerdap blizu Negotina.
Dogodila se nezamisliva tragedija 10.10.1967. braća ginu istog dana, igrom sudbine obojica su se našla u složenim meteorološkim uvjetima na međusobnoj udaljenosti 250km, Jure gine na obroncima planine Juhor kod Varvarina, a Vilibald kod Negotina zbog niske naoblake probijajući se ka Negotinu udario u obronke planine Miroč /Konečka/.
Komisija koja je došla na mjesto tragedije kod Vilibalda je našla Jurinu legitimaciju, šalju telegram njegovoj majci u Ptuj da joj je poginuo sin Jure, ubrzo zatim nesretna majka dobila je još jedan telegram, iz Kraljeva u kojem je također stajalo da joj je poginuo sin Jure. Nesretna majka je zaključila da je u pitanju greška, da je došlo do dupliranja telegrama. Oplakujući najstarijeg sina Juru, čeka Vilibalda, da zajednički podjele duboku bol i tugu.
Jure se probijao kroz oblake koji su pokrivali vrhove planine Juhor sjeverno od Kruševca, bio je vođa grupe s njim su poginula još dva mlađa pratioca na F-84G.
Nesretna majka još nezna da su joj poginula oba sina, odlazi do aerodrome kod Ptuja gdje slijeće vojni C-47, iz njega oficiri iznose 2 mrtvačka kovčega , ona je plačno izustila: još jedna je majka u crno zavijena….. teško je zamisliti jadnu majku i šok koji je doživjela kad je na piramidama koje su držali oficiri pročitala, imena poginulih, na jednoj piše JURE TOMAŽIĆ , na drugoj VILIBALD TOMAŽIĆ.
Na posljednji počinak, Juru je ispratila trudna supruga i kćer, Vilibald se nije još oženio , njega je ispratila zaručnica.
Najmlađi Vili htio je biti pilot, no majka ga je odgovorila, ali ipak svoju strast za letenjem ostvario je kao sportski pilot u mjesnom Aeroklubu, prema informacijama koje imam danas leti u “Linxair”
Ovaj slučaj smatram jedinstvenim u svijetu i kao takav u meni pobuđuje niz pitanja koji ostaju bez odgovora, tko smo, što smo, zašto i dokle smo tu, čovjeku to ostaje zauvjek tajna!
JURE I VILIBALD TOMAŽIĆ / JEDINSTVENA TRAGEDIJA
Samohrana majka imala je 3 sina, najstariji Jure 1956. završio VVA, svoju ljubav za letenjem prenosi na mlađeg brata Vilibalda. Vilibald završava PPŠ(podoficirsku pilotsku školu), tako da su iste godine postali piloti, Jure kao pporučnik, Vilibald kao vodnik, jedno vrijeme bili su na istom aerodromu i letili na istom tipu aviona.
Nekoliko godina kasnije zbog potrebe službe njihovi se putevi razilaze, Jure prelazi na mlazne lovce-bombardere, a Vilibald idalje leti na klipnim lovcima. U međuvremenu Vilibald doživljava udes zbog kojeg je kažnjen, nakon toga donosi odluku da napusti vojsku.
Kao civilni pilot zapošljava se i leti AN-14 za “Hidromontažu” najčešće prevozio je direktore i inženjere na relaciji Maribor-Đerdap.
Nekoliko godina kasnije Jure se oženio sestrom svog klasića, ubrzo je dobio premještaj na Batajnicu, dobio stan u Beogradu, dobio je kćer.Nakon toga njegova eskadrila prebazira na aerodrom Lađevce, svaki vikend provodi s porodicom u Beogradu.
Jedne nedjelje posjetio ga je brat Vilibald, ostali su duboko u noć razgovarajući, kao da su slutili da će to biti njihov posljednji susret. Ujutro su malo kasnije ustali , nabrzinu krenuli svako prema svom aerodromu, u žurbi Vilibald je uzeo Jurinu legitimaciju.
Sudbina je odredila da braća drugog dana polete nekako u isto vrijeme, ali svatko na svoj zadatak.
Jure je bio zamjenik komandira eskadrile F-84G Thunderjet, koja je po drugi put tog dana u okviru taktičke vježbe djelovala po zemaljskim ciljevima na poligonu “Ovče polje” 30-tak km jugoistočno od Kumanova, nekako kao i Jure , Vilibald je na manjem transportnom avionu AN-14 YU-BCD poletio s četvoricom inžinjera “Hidromontaže” sa aerodroma Surčin, ka pomoćnom letilištu gradilišta Đerdap blizu Negotina.
Dogodila se nezamisliva tragedija 10.10.1967. braća ginu istog dana, igrom sudbine obojica su se našla u složenim meteorološkim uvjetima na međusobnoj udaljenosti 250km, Jure gine na obroncima planine Juhor kod Varvarina, a Vilibald kod Negotina zbog niske naoblake probijajući se ka Negotinu udario u obronke planine Miroč /Konečka/.
Komisija koja je došla na mjesto tragedije kod Vilibalda je našla Jurinu legitimaciju, šalju telegram njegovoj majci u Ptuj da joj je poginuo sin Jure, ubrzo zatim nesretna majka dobila je još jedan telegram, iz Kraljeva u kojem je također stajalo da joj je poginuo sin Jure. Nesretna majka je zaključila da je u pitanju greška, da je došlo do dupliranja telegrama. Oplakujući najstarijeg sina Juru, čeka Vilibalda, da zajednički podjele duboku bol i tugu.
Jure se probijao kroz oblake koji su pokrivali vrhove planine Juhor sjeverno od Kruševca, bio je vođa grupe s njim su poginula još dva mlađa pratioca na F-84G.
Nesretna majka još nezna da su joj poginula oba sina, odlazi do aerodrome kod Ptuja gdje slijeće vojni C-47, iz njega oficiri iznose 2 mrtvačka kovčega , ona je plačno izustila: još jedna je majka u crno zavijena….. teško je zamisliti jadnu majku i šok koji je doživjela kad je na piramidama koje su držali oficiri pročitala, imena poginulih, na jednoj piše JURE TOMAŽIĆ , na drugoj VILIBALD TOMAŽIĆ.
Na posljednji počinak, Juru je ispratila trudna supruga i kćer, Vilibald se nije još oženio , njega je ispratila zaručnica.
Najmlađi Vili htio je biti pilot, no majka ga je odgovorila, ali ipak svoju strast za letenjem ostvario je kao sportski pilot u mjesnom Aeroklubu, prema informacijama koje imam danas leti u “Linxair”
