Canader

Dali je samo Mig 29 jedini avion koji je ostao od JNA, naravno ima ih još i bilo bi dobro da se vidi. Pozdrav

Izvoli,siroko ti polje pa predstavi neki od aviona iz proslosti RV.

SOKO G-4 Super Galeb je mlazni vojni avion namjenjen za obuku pilota i jurišne zadatke. Posadu čine dva člana koji sjedu u tandem položaju, s tim da je stražnji dio malo uzdignut u odnosu na prednji dio, zbog bolje vidljivosti. Avion je prvi put poletio 17. srpnja 1978. a serijska proizvodnja je započela 1982. G-4 Super Galeb je izrađen kako bi zamjenio G-2 Galeb i Lockheed T-33 u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu.
G-4M Super Galeb
Početak razvoja unaprijeđenje G-4 inačice, započinje neposredno prije rata, zbog kojega je bilo i prekinuto a nastavlja se pretkraj 90-ih. Nova inačica bi bila sposobna ponijeti veću količinu tereta, ugrađen je novi HUD Zrak ENP-M44, elektronski ciljnik te je unaprijeđena sva unutarnja avionika. Jedan od većih noviteta je i mogućnost ugradnje IC mamaca te montiranja dvije rakete zrak-zrak na rubovima krila. Prototip se trenutno testira u Batajnici u centru za israživanje.
G-4 Super Galeb

* Dvosjedn, osnovni trener/laki jurišnik

G-4Š

* Nenaoružana inačica za treniranje

G-4T

* Tegljač meta

G-M

* Najnovija inačica koja još uvijek u fazi testiranja


Korisnici :

Srbija
Mianmar (Burma)
Crna Gora

www.airliners.net/aviation-photos/photos/1/8/4/1149481.jpg" alt=""/>



SOKO J-21 Jastreb je jednosjedno, jurišno-izviđački mlazni zrakoplov dizajniran i izrađivan u Jugoslaviji 1960-ih a izgledom podsjeća na G-2 Galeb na čijoj osnovi je nastao.

Na početku kad je dizajniran, Jastreb se uglavnom koristio kao mlažnjak za obuku pilota i izviđanje, iako se mogao koristiti za napade jer je bio dizajniran i kao jurišni zrakoplov. Najveća razlika između J-21 i G-2 Galeba, je uklanjanje stražnjeg sjedišta, snažniji motor i ugradnja dodatne treće strojnice u nosu.

Zrakoplov se proizvodio u zrakoplovnoj tvornici Soko, u Mostaru, sve do 1980-ih. Jastreb se koristio u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu, sve do raspada Jugoslavije, kada prelazi u zrakoplovstva Republike Srpske te Srbije. Određen broj zrakoplova prodan je Libiji te se još uvijek koriste.

J-21 Jastreb se intezivno koristio u ratu tijekom 1991.-1995. posebno u Bosni i Hercegovini. Nakon rata, SALT ugovorom, o smanjenju vojnih snaga, SR Jugoslavija je umirovila preostalih 66 Jastrebova. Danas još leti samo nekoliko primjeraka u zrakoplovstvu Srbije.

Korisnici.
Srbija
Libija

SOKO J-22 Orao je jurišni zrakoplov koji je izrastao u 1970-tim godinama iz kooperativnog projekta između SFR Jugoslavije i Rumunjske zvano JUROM.



Nakon potpisivanja sporazuma o suradnji 1971, kooperativno udruženje JUROM započelo je istraživanje i obradu podataka o tadašnjim dostignućima u vojnim zrakloplovima. Kao uzor razvoju često se uzima zrakoplov Jaguar razvijan također u zajedničkoj suradnji Velike Britanije i Francuske, a koji je se tada približavao serijskoj proizvodnji.
J-22 Orao je visoko-krilni zrakoplov koji je bio izrađen od duraluminija, s konvencionalnim rješenjima. Za serijsku proizvodnju bile su zaslužne tvornice Soko Mostar za Jugoslaviju i Centrul National al Industriei Aeronautice Romane (CNIAR). Prvi prototipovi jednosjedi poletjeli su u isto vrijeme u Jugoslaviji (J-22 Orao) i Rumunjskoj (IAR-93) 31. listopada 1974., nedugo poslije 23. siječnja 1977. poletjeli su dvosjedni prototip NJ-22. Serijska proizvodnja započela je u Rumunjskoj 1979., dok je serijska proizvodnja u Jugoslaviji započela 1980. U prvoj seriji, tvornica Soko Mostar napravila je 20 primjeraka, koji su imali određene preinake u odnosu na prototipne zrakoplove.



zvorno je J-22 bio projektiran za jedan motor veće snage, za kojega je Jugoslavija planirala pregovarati sa Velikom Britanijom i SAD-om glede dobivanja licence za izradu. Pošto je Rumunjska bila članica Varšavskog pakta, zapadne sile nisu mogle dozvoliti davanje tako vrijedne licence, stoga je projekt novog lovca morao biti redizajniran kako bi se u njemu mogli koristiti motori Rolls-Royce Viper za koje je tada Jugoslavija već posjedovala licencu te se ugrađivao u zrakoplove Soko G-2 Galeb. Zbog male snage motora, napravljenog po licenci tada već zastarjelog motora Viper Mk 622-41R, J-22 Orao nije dorastao ulozi za blisku podršku već je bio korišten kao izviđački avion. Ti motori su bili razvijeni u ranim 1950-tim godinama i bili su tehnološko nazadni: velika potrošnja goriva te niski potisak od 17,79 kN. Dobivanjem licence za motore s naknadnim izgaranjem Viper Mk 633-41 u ranim 1980-tim godinama, omogućava se stvaranje nove inačice J-22(NS) nazvana Orao 2 s boljim osobinama.




Orao broj 25101 koji je prešao brzinu zvuka

Utva-75 je avion dvosjed, s klipnim motorom, kojeg je proizvela Fabrika aviona iz Pančeva (bivša SFRJ, danas Srbija). Avion služi za početnu obuku vojnih pilota u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i Srpskom ratnom zrakoplovstvu, ali i kao sportski avion u civilnom zrakoplovstvu u državama bivše SFRJ.



Prvi let prototipa bio je 1976. godine nakon čega je napravljen još jedan prototip aviona s drugačijim (udubljenim) načinom zakivanja. Kako preinaka na drugom prototipu nije dala željena aerodinamička poboljšanja, serijska proizvodnja nastavljena je prema prvom prototipu. 1986. godine prvi let je imala inačica Utva-75A s četiri sjedišta. S ovom inačicom pokušalo se ući na zapadno tržište ali radi visokih standarda (npr. razina buke) pokušaj je propao.

Izgrađeno je oko 140 aviona. Nakon raspada Jugoslavije avioni su nastavili letjeti u zrakoplovstvima nastalih država. Utva-75 svoju ulogu imala je i u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu tijekom Domovinskog rata. Najpoznatiji napad Utvom-75 u Domovinskom ratu je bio napad na radio odašiljač pomoću dvije rakete Osa. Unatoč tomu što je primila veći broj pogodaka iz neprijateljskog pješačkog oružja, Utva se uspješno vratila sa svojim pilotima.


Utva-75 ima dvije podkrilne točke na koje se mogu montirati bombe (po jedna na svaku), transportni kontejneri nosivosti 100 kg, lanseri za po dvije rakete i strojnice.

Zlin 242 L Aerobatic školski avion kojeg proizvodi češka zrakoplovna tvrtki Moravan-Aeroplanes.



Avion Z 242 L razvijen je na temelju prethodnih modela Z 42/Z 142/Z 143 kojih je proizvedeno više od 750 primjeraka. Zlin Z 242 L je u serijskoj proizvodnji od 1992. godine. Avion je dizajniran za:

* osnovnu i naprednu obuku u civilnim i vojnim školama,
* akrobatske letove i akrobatsku obuku,
* po izboru za vuču jedrilica i natpisa (transparenata),
* obuku u letenju noću i po IFR-u.

Vrlo je prikladan za selekciju i obuku pilota-kadeta do najviše razine i za uvođenje studenata u temelje vojnih zračnih manevara, kao što su osnovni akrobatski manevri i kovit. Zlin 242 L je dizajniran za osnovnu i naprednu letačku obuku kako danju, tako i noću te po vizualnim i instrumentalnim uvjetima letenja u civilnim i vojnim letačkim školama. Zrakoplov se koristi za potrebu obuke pilota peruanskog, slovenskog, makedonskog, kubanskog, angolskog, alžirskog, egipatskog, jemenskog i meksičkog ratnog zrakoplovstva. 2007. četiri aviona ušlo je u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Brzina krstarenja aviona u pripadajućoj konfiguraciji je sklopu pogodnih, od raspona za studente za privatnu pilotsku dozvolu do visokih pilotskih vještina. Raspon brzina krstarenja za različitu snagu motora i visine je od 95 čvorova (175 km/h) do 127 čvorova (235 km/h), što je znatno ispod ograničavajućeg limita od 190 čvorova (350 km/h).

Visina krstarenja iznosi najmanje 3030 m (10 000 ft). Dolet aviona je 740 km (400 nm) pa čak i nešto više. Ova vrijednost se postiže u normalnoj kategoriji pri okretnom momentu motora 570 Nm, pri broju okretaja motora 2350 o/min, na visini od 6560 ft i tlaku smjese od 22,9 in Hg. Karakteristike aviona u prevučenom letu u potpunosti udovoljavaju zahtjevima JAR 23 zrakoplovnih pravila. Brzine prevlačenja aviona dovoljno su male kako bi studentima omogućile manevriranje na malim brzinama.

Z 242L udovoljava i zahtjevima JAR 23 propisanim za izvođenje i ponašanje aviona u kovitu. Zbog toga je pilot u mogućnosti bez teškoća izaći iz kovita. U sklopu odobrenih manevara je i leđni kovit. Po istim pravilima avion je certificiran za akrobatsku kategoriju. Instalirana oprema i modifikacije nemaju utjecaj na upravljivost i manevarske sposobnosti za Z 242 L. Zbog toga se svi odobreni manevri mogu izvoditi i nakon zahtijevanih modifikacija.

Prilikom izvođenja akrobacija, motor je stalno na najvećoj snazi. Petlja se izvodi sa 130 čvorova i pri opterećenju od 3,5 g, a prema riječima pilota putanja je stabilna i bez većih klizanja. Pritom palica nije "teška", ali se cijelo vrijeme čuje zvučna signalizacija što upozorava kako se avion nalazi u položaju blizu prevučenog leta, no pritom nema podrhtavanja. Podrhtavanje bi bilo poželjno jer je to oblik "dijaloga" pilota i aviona kojim avion mehaničkim putem upozorava pilota na približavanje kritičnom režimu leta.

Antonov An-2 (Ruski naziv "Kukuruznik", NATO naziv Colt) je sovjetski dvokrilni višenamjenski zrakoplov, te je ujedino i prvi zrakoplov kojega je konstruirao Oleg Antonov.
Projektiran je kao laki transportni i višenamjenski avion za potrebe šumarstva i poljoprivrede, međutim koristio se i za brojne druge namjene poput zaprašivanja usjeva, gašenja požara, znanstvena atmosferska istraživanja, transport trupa, kao putnički zrakoplov, a za vrijeme Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj koristio se i kao improvizirani bombarder za vrijeme opsade Vukovara. Zbog svojih karakteristika ovaj se avion vrli često koristi aeroklubovima za bacanje padobranaca, vuču jedrilica te panoramsko letenje.
Avion se proizvodio u Rusiji i Ukrajini, po licenci u tvornici PZL u Poljskoj, te u Kini. Iz An-2 je nastala verzija An-3 sa turboelisnim motorom koji je do danas ostao jedini turboelisni dvokrilac koji se ikada proizvodio.




An-2 tijekom zaprašivanja

Antonov An-26 (NATO naziv: Curl) je sovjetski dvomotorni transportni zrakoplov izrađen na osnovu Antonova An-24 s naglaskom na njegovu vojnu upotrebu.Prvi put viđen 1969., za razliku od svog prethodnika ima redizajniran stražnji dio trupa s velikom utovarnom rampom koja omogućuje izbacivanje tereta tijekom leta te teretni prostor koji je pod pritiskom.
Do kraja proizvodnje 1985. napravljen je 1401 zrakoplov te se i danas nalaze u sastavu ratnih zrakoplovstava mnogih zemalja.



* An-26 "Curl-A" - Osnovna inačica.
* An-26B - poboljšana inačica s jačim motorima, uvedena 1981.
* An-26BRL - Istraživanje leda
* An-26L -
* An-26M - Medicinska inačica
* An-26P - Protupožarna inačica.
* An-26RTR "Curl-B" - Eletronsko ratovanje.
* An-26ST - Inačica za specijalne postrojbe; za potrebe Istočno njemačkog zrakoplovstva.