Prijem
9K38 Igla
je Rusko/Sovjetski lako-prenosni PVO sistem s inafracrvenim navođenjem. Proizvodi se u kompaniji KBM od 1983. te nosi NATO naziv "SA-18 Grouse".
je Rusko/Sovjetski lako-prenosni PVO sistem s inafracrvenim navođenjem. Proizvodi se u kompaniji KBM od 1983. te nosi NATO naziv "SA-18 Grouse".
Razvoj Igla sistema započinje 1971. kako bi zamjenila stariji i manje pouzdan sistem Strela. Česta je zabluda da je Igla samo poboljšana verzija Strele, ali u stvarnosti se radi o puno naprednijem i pouzdanijem sistemu. Glavni ciljevi novog projekta su bili, razviti PVO sistem s boljom otpornošću i boljim nišanjenjem od prethodnog Strela sistema. Tehnički problemi u početku razvoja su odmah ukazali na činjenicu da će razvoj sistema trajati duže od planiranog, ali 1978. razvojni projekat je podjeljen u dva dijela. Prvi je trebao nastaviti s razvojem pune funkcionalne Igle, dok je drugi trebao razviti jednostavniju Iglu zasnovanu na prethodnoj Streli, te je ta pojednostavljena Igla trebala ući u proizvodnju i službu ranije.
Igla-1 sistem ulazi u službu u Sovjetskoj vojsci 11. aprila 1981. Glavne razlike, između Strele 3 i Igle, je što je Igla imala sistem identifikacije aviona koji nišani, tako da nebi došlo do slučajnog obaranja prijateljske letilice. Igla je i malo veća te ima bolje dizajnirana krilca pomoću kojih može pratiti okretnije avione. Kako bi se smanjila mogućnost da raketa pođe za toplinskim protivmjerama koje može izbaciti protivnički vazduhoplov, opremljena je s novim sistemom navođenja koje se hladi te tako omogućuje fiksiranost navođenja na prvobitnu metu.
9K38 Igla je varijanta s potpunom opremom i dodacima te u službu ulazi 1983. Glavna unaprijeđenja u odnosu na Iglu-1 su, veća otpornost od ometanja, osjetljivije navođenje. Jedna od glavnih novosti je i mogućnost gađanja ciljeva u odlasku i u dolasku. Kod ranijih projektila vazduhoplovi su se mogli gađati samo u odlasku kada vruće izduvne gasove okrenu prema sistemu. Igla je imala i veći domet te je ostatak svog goriva pri kontaktu s metom mogla koristiti kao dodatni eksploziv čineći veću štetu.
Uskoro je razvijena i varijanta za mornaricu NATO oznake SA-N-10 Grouse.
Tip: laki prenosni sistem
Zemlja proizvođač: SSSR
Operativna upotreba od: 1983.godine
Proizvođač: KBM
Cijena jednog sistema: 60 – 80 hiljada US dolara (2003)
Karakteristike:
Težina: 10,8 kg
Dužina: 1,574 m
Kalibar: 72 mm
Bojeva glava: 1,17 kg sa 390 grama eksploziva
Upaljač: kontaktni i tangentni
Motor na čvrsto gorivo
Operativni domet: 5,2 km
Makismalna visina: 3,5 km
Brzina: 800 m/s početna, oko 2,3 Maha
Sistem infracrveni
Varijante:
Igla-1E - Izvozna varijanta
Igla-1D - Varijanta za jedinice padobarnaca i specijalnih jedinica.
Igla-1V - Varijanta dizajnirana za lansiranje iz zraka. Koristi se na borbenim helikopterima.
Igla-1N - Varijanta s većom bojevom glavom ali manjom brzinom i dometom.
Igla-1S - Varijanta inačica s većim dometom, osjetljivijim navođenjem i većom količinom eksploziva.
[b]Igla-1 sistem ulazi u službu u Sovjetskoj vojsci 11. aprila 1981. Glavne razlike, između Strele 3 i Igle, je što je Igla imala sistem identifikacije aviona koji nišani, tako da nebi došlo do slučajnog obaranja prijateljske letilice. Igla je i malo veća te ima bolje dizajnirana krilca pomoću kojih može pratiti okretnije avione. Kako bi se smanjila mogućnost da raketa pođe za toplinskim protivmjerama koje može izbaciti protivnički vazduhoplov, opremljena je s novim sistemom navođenja koje se hladi te tako omogućuje fiksiranost navođenja na prvobitnu metu.
9K38 Igla je varijanta s potpunom opremom i dodacima te u službu ulazi 1983. Glavna unaprijeđenja u odnosu na Iglu-1 su, veća otpornost od ometanja, osjetljivije navođenje. Jedna od glavnih novosti je i mogućnost gađanja ciljeva u odlasku i u dolasku. Kod ranijih projektila vazduhoplovi su se mogli gađati samo u odlasku kada vruće izduvne gasove okrenu prema sistemu. Igla je imala i veći domet te je ostatak svog goriva pri kontaktu s metom mogla koristiti kao dodatni eksploziv čineći veću štetu.
Uskoro je razvijena i varijanta za mornaricu NATO oznake SA-N-10 Grouse.
Tip: laki prenosni sistem
Zemlja proizvođač: SSSR
Operativna upotreba od: 1983.godine
Proizvođač: KBM
Cijena jednog sistema: 60 – 80 hiljada US dolara (2003)
Karakteristike:
Težina: 10,8 kg
Dužina: 1,574 m
Kalibar: 72 mm
Bojeva glava: 1,17 kg sa 390 grama eksploziva
Upaljač: kontaktni i tangentni
Motor na čvrsto gorivo
Operativni domet: 5,2 km
Makismalna visina: 3,5 km
Brzina: 800 m/s početna, oko 2,3 Maha
Sistem infracrveni
Varijante:
Igla-1E - Izvozna varijanta
Igla-1D - Varijanta za jedinice padobarnaca i specijalnih jedinica.
Igla-1V - Varijanta dizajnirana za lansiranje iz zraka. Koristi se na borbenim helikopterima.
Igla-1N - Varijanta s većom bojevom glavom ali manjom brzinom i dometom.
Igla-1S - Varijanta inačica s većim dometom, osjetljivijim navođenjem i većom količinom eksploziva.
