Mladen Grahovac, pilot
Kraljevačka fabrika aviona »BREGE«
Tekst je objavljen u časopisu "AEROMAGAZIN 51"
Избор слика Љуба
Kraljevačka fabrika aviona »BREGE«
Kada bi danas neko objavio vest, da je u Kraljevačkoj fabrici aviona Ratnom vazdu hoplovstvu isporučen i na upotrebu predan prvi Rafal, verovatno bismo se slatko nasmejali, jer otkud u Kraljevu fabrika aviona, koja može da napravi tako dobar avion? No, pre skoro 80 godina takva vest je bila itekako verodostojna. Tačnije 5. jula 1929. godine iz Kraljevačke fabrike aviona je izašao prvi avion Brege 19, potpuno izgrađen u Kraljevu.
Nakon Prvog svetskog rata, vremena smrti i razaranja, država je polako počela da staje na noge. Na osnovu iskustava u upotrebi avijacije u ratu je zaključeno, da će njena uloga u budućnosti biti još veća. U to vreme su u državi - Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postojale fabrike aviona "Ikarus" u Novom Sadu i "Rogožarski" u Beogradu, u kojima su se u malim serijama pravili laki školski avioni. Vojsci su bili potrebni novi borbeni avioni, kao i proširenje infrastrukture za njihovu upotrebu. Plan za osavremenjivanje vazduhoplovstva je 1924.godine napravio general Radisav Stanojlović (komandant Vazduhoplovstva Vojske od 1923-1930.), kojim je bila predviđena izgradnja fabrike modernih borbenih aviona i još tri aerodroma, od kojih je jedan trebalo da bude u Kraljevu.Više faktora je uticalo, da se baš u Kraljevu izgradi fabrika, od kojih su dva bila presudna: u to vreme se sva vojna industrija podizala u trouglu Beograd-Sarajevo-Kraljevo i počela je izgradnja aerodroma u Kraljevu. Odlučeno je, da se vazduhoplovstvo modernizuje avionom Brege 19, koji je u to vreme bio vrhunski avion i njime su postizani mnogi svetski rekordi. Naša vojska je iz rata imala dobra iskustva s avionom Brege 14. Za ovu menu Francuska je našoj državi dala kredit od 300 miliona franaka za plaćanje prvih 100 aviona, koji su već 1925. godine počeli da pristižu u jedinice.
Izgradnja fabrike je počela septembra 1926. godine. Ne treba posebno naglašavati, kakav je to značaj imalo dužavu, a tek za samu varošicu kakvo je u to vreme bilo Kraljevo. Paralelno sa izgradnjom fabrike tekli su i pregovori sa Lujom Bregeom o licenci za proizvodnju aviona, kao i za obuku kadra za proizvodnju aviona. Pošto se radilo o vrhunskoj tehnologiji, ozbiljan problem je predstavljao nedostatak kvalifikovanih radnika i inženjera. Godinu dana kasnije, 14.oktobra 1927.godine je potpisan ugovor između Kraljevine SHS i akcionarskog Društva avijatičarskih radionica »Luj Brege« iz Pariza. Ugovor je potpisan na pet godina i po njemu je na kraju pete godine Brege obavezan da isporuči 425 aviona. Država je bila u obavezi da izgradi infrastrukturu: hale, hangare, skladišta, železničku prugu, do radionica i stanove za francuske radnike i za tehničko osoblje. Infrastruktura je u ugovorenom periodu ustupljena Francuzima, da bi oni organizovali proizvodnju i obuku radnika.
radnici fabrike aviona KraljevoPočetak proizvodnje
Po dolasku prvih francuskih radnika u maju 1928. godine je počela montaža aviona i obuka domaćih radnika. U početku je to bila samo montaža već gotovih sklopova, koji su dovoženi iz Francuske. Zatim su se počeli proizvoditi jednostavniji, a potom i složeniji delovi i sklopovi u samoj fabrici. Posle nešto više od godinu dana iz fabrike je izašao prvi avion, potpuno napravljen u fabrici. Čin osvećenja je obavio episkop žički Nikolaj uz politički, vojni i diplomatski establišment. Svečanosti je prisustvovao i sam francuski konstruktor Luj Brege.
Kraljevo built with Gnome-Rhone 9AB radial in 1935. The engine, a French version of the Bristol Jupiter, was licence-built at a factory in Rakovica.
Br.19-8 / Army Air Reconnaissance Group / Serial: 4 / Breguet 19-8 (built in Kraljevo Arsenal) of Army Air Reconnaissance Group in April 1941.
Br.19-8 / Serial: 4707 / This Wright Cyclone-powered Kraljevo-built Bre.19.8 was used by Croatia against several partisan groups in 1943.
Šta reći o fabrici, u kojoj nastaju proizvodi visoke tehnologije, kakvi su borbeni avioni? Moderne hale, radionice, laboratorije i hangari... Bila je to svojevrsna atrakcija, ne samo za domaće stanovništvo, već i za strance koji su dolazili da je vide. Sam Brege je rekao, da je Kraljevačka fabrika u nekim segmentima bolja od matice u Parizu. Pored moderne arhitekture, u zgradama su se nalazile najnovije mašine, prese i alati. Govorilo se, da je to fabrika-apoteka sa čistim krugom i halama, usisivačima koji čiste opiljke i nečistoću, klimatizacijom i parnim grejanjem. Najveća vrednost su bili ljudi učeni od Francuza, kojih je u jednom trenutku bilo i dve stotine, a radničke plate su bile enormne: majstor je imao platu kao i sudija Okružnog suda.
Nastanak problema
Po isteku petogodišnjeg ugovora, isporučeni su svi ugovoreni avioni. U tehničkom i organizacijskom smislu fabrika je dostigla svoj zenit 1933. godine - ljudi su naučili posao i ovladali savremenom teh- nologijom. Posle odlaska Francuza, fabrika prelazi u državne ruke i tada jedno blistavo dostignuće postaje klasična balkanska priča, Država više nije naručivala avione. Za to su možda postojali neki objektivni razlozi, a jedan od njih je novac. U to vreme je počela svetska ekonomska kriza, koja je pogodila i našu zemlju.
Pored toga, iako savremen, avion Brege 19 je već trebalo zamenjivati avionima savremenije konstrukcije. Proizvodnja je stala, a vršile su se samo opravke i održavanje postojećih aviona. Plate su počele da padaju. Inženjeri i kvalifikovani radnici su sami odlazili, a bilo je i otpuštanja, što će se kasnije pokazati kao nenadoknadiv gubitak.
Fabrika je tako životarila do sredine tridesetih godina, kada su se nad Evropom već počeli nadvijati crni oblaci rata. Političari su se tada setili, da vazduhoplovstvo treba modernizovati, jer je u tehničkom smislu bilo zastarelo. Odluka o modernizaciji vojske je bila ispravna, ali je kasno donesena. Na tržištu borbenih aviona je vladala mala ponuda a velika potražnja, jer su svi nastojali da najpre sebe obezbede ratnom tehnikom, što je uticalo i na podizanje Cene aviona.
Posle raznih procena, obilazaka evropskih prestonica, lobiranja i svega što ide uz nabavku tako skupe tehnike, sa Nemačkom je 1936. godine sklopljen ugovor o nabavci 20 aviona tipa Dornier Do 17, što je bila samo kap u moru u odnosu na potrebe vazduhoplovstva. Godinu danakasnije Nemci su Jugoslaviji dali i licencu za proizvodnju Do 17, i to iz dva razloga: već su imali moderniji avion, a i odgovaralo im je, da u srcu Balkana imaju pod kontrolom veliku fabriku aviona.
Do 17 u Kraljevu
Posle obuke radnika u Nemačkoj i nakon prilagođavanja tada "Aeroplanske radionice Vazduhoplovnog tehničkog zavoda", u Kraljevu krajem 1938.godine počinje proizvodnja Do 17. Prvi Dornier je završen i predan vazduhoplovstvu novembra 1939. godine. Do izbijanja rata iz fabrike je izašlo 30 Dorniera, a tokom borbe sa Nemcima isporučena su još tri aparata. Poslednji avion je isporučen 12. Aprila 1941. godine, dva dana pre ulaska Nemaca u Kraljevo.
Dornije Do-17 Ka-3 Jugoslovenskog Kraljevskog RV po sletanju u Helipolis, Egipat, april 1941.
Krvavi oktobar
Nemci su po svaku cenu hteli da poseduju fabriku u Kraljevu, koju su poznavali kao svoj džep. No, jugoslovenska vojska je prilikom povlačenja iz Kraljeva minirala vitalne delove fabrike, tako da Nemci nikad nisu uspeli da pokrenu proizvodnju. Jedino su se povremeno vršile opravke starih Bregea i po nekog Dorniera.
1941. U oktobru 1941. godine Nemci su zbog odmazde streljali 540 radnika fabrike aviona i tim činom ovoj svojevrsnoj legendi od fabrike dali okrutan i tužan kraj. Ni učinjeni zločin im nije bio dovoljan, pa su 1942.godine i ono malo preostalih mašina izmestili iz Kraljeva u Nemačku. Nakon završetka rata fabrika nije obnovljena. Jedino što je od nje ostalo jeste mala travnata pista sportskog aerodroma u Kraljevu, pored koje se danas nalazi kafanica "Brege", da nas savremenike podseća na nekada slavne dane najsavremenije istoimene fabrike u ovom delu Evrope - Kraljevačke fabrike aviona »Brege«. (Podaci za ovaj đanak su uzeti iz knjige »Kraljevski avioni« Miroslava Filipovića).
Nakon Prvog svetskog rata, vremena smrti i razaranja, država je polako počela da staje na noge. Na osnovu iskustava u upotrebi avijacije u ratu je zaključeno, da će njena uloga u budućnosti biti još veća. U to vreme su u državi - Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postojale fabrike aviona "Ikarus" u Novom Sadu i "Rogožarski" u Beogradu, u kojima su se u malim serijama pravili laki školski avioni. Vojsci su bili potrebni novi borbeni avioni, kao i proširenje infrastrukture za njihovu upotrebu. Plan za osavremenjivanje vazduhoplovstva je 1924.godine napravio general Radisav Stanojlović (komandant Vazduhoplovstva Vojske od 1923-1930.), kojim je bila predviđena izgradnja fabrike modernih borbenih aviona i još tri aerodroma, od kojih je jedan trebalo da bude u Kraljevu.Više faktora je uticalo, da se baš u Kraljevu izgradi fabrika, od kojih su dva bila presudna: u to vreme se sva vojna industrija podizala u trouglu Beograd-Sarajevo-Kraljevo i počela je izgradnja aerodroma u Kraljevu. Odlučeno je, da se vazduhoplovstvo modernizuje avionom Brege 19, koji je u to vreme bio vrhunski avion i njime su postizani mnogi svetski rekordi. Naša vojska je iz rata imala dobra iskustva s avionom Brege 14. Za ovu menu Francuska je našoj državi dala kredit od 300 miliona franaka za plaćanje prvih 100 aviona, koji su već 1925. godine počeli da pristižu u jedinice.
Izgradnja fabrike je počela septembra 1926. godine. Ne treba posebno naglašavati, kakav je to značaj imalo dužavu, a tek za samu varošicu kakvo je u to vreme bilo Kraljevo. Paralelno sa izgradnjom fabrike tekli su i pregovori sa Lujom Bregeom o licenci za proizvodnju aviona, kao i za obuku kadra za proizvodnju aviona. Pošto se radilo o vrhunskoj tehnologiji, ozbiljan problem je predstavljao nedostatak kvalifikovanih radnika i inženjera. Godinu dana kasnije, 14.oktobra 1927.godine je potpisan ugovor između Kraljevine SHS i akcionarskog Društva avijatičarskih radionica »Luj Brege« iz Pariza. Ugovor je potpisan na pet godina i po njemu je na kraju pete godine Brege obavezan da isporuči 425 aviona. Država je bila u obavezi da izgradi infrastrukturu: hale, hangare, skladišta, železničku prugu, do radionica i stanove za francuske radnike i za tehničko osoblje. Infrastruktura je u ugovorenom periodu ustupljena Francuzima, da bi oni organizovali proizvodnju i obuku radnika.
radnici fabrike aviona Kraljevo
Po dolasku prvih francuskih radnika u maju 1928. godine je počela montaža aviona i obuka domaćih radnika. U početku je to bila samo montaža već gotovih sklopova, koji su dovoženi iz Francuske. Zatim su se počeli proizvoditi jednostavniji, a potom i složeniji delovi i sklopovi u samoj fabrici. Posle nešto više od godinu dana iz fabrike je izašao prvi avion, potpuno napravljen u fabrici. Čin osvećenja je obavio episkop žički Nikolaj uz politički, vojni i diplomatski establišment. Svečanosti je prisustvovao i sam francuski konstruktor Luj Brege.
Kraljevo built with Gnome-Rhone 9AB radial in 1935. The engine, a French version of the Bristol Jupiter, was licence-built at a factory in Rakovica.
Br.19-8 / Army Air Reconnaissance Group / Serial: 4 / Breguet 19-8 (built in Kraljevo Arsenal) of Army Air Reconnaissance Group in April 1941.
Br.19-8 / Serial: 4707 / This Wright Cyclone-powered Kraljevo-built Bre.19.8 was used by Croatia against several partisan groups in 1943.
Šta reći o fabrici, u kojoj nastaju proizvodi visoke tehnologije, kakvi su borbeni avioni? Moderne hale, radionice, laboratorije i hangari... Bila je to svojevrsna atrakcija, ne samo za domaće stanovništvo, već i za strance koji su dolazili da je vide. Sam Brege je rekao, da je Kraljevačka fabrika u nekim segmentima bolja od matice u Parizu. Pored moderne arhitekture, u zgradama su se nalazile najnovije mašine, prese i alati. Govorilo se, da je to fabrika-apoteka sa čistim krugom i halama, usisivačima koji čiste opiljke i nečistoću, klimatizacijom i parnim grejanjem. Najveća vrednost su bili ljudi učeni od Francuza, kojih je u jednom trenutku bilo i dve stotine, a radničke plate su bile enormne: majstor je imao platu kao i sudija Okružnog suda.
Nastanak problema
Po isteku petogodišnjeg ugovora, isporučeni su svi ugovoreni avioni. U tehničkom i organizacijskom smislu fabrika je dostigla svoj zenit 1933. godine - ljudi su naučili posao i ovladali savremenom teh- nologijom. Posle odlaska Francuza, fabrika prelazi u državne ruke i tada jedno blistavo dostignuće postaje klasična balkanska priča, Država više nije naručivala avione. Za to su možda postojali neki objektivni razlozi, a jedan od njih je novac. U to vreme je počela svetska ekonomska kriza, koja je pogodila i našu zemlju.
Pored toga, iako savremen, avion Brege 19 je već trebalo zamenjivati avionima savremenije konstrukcije. Proizvodnja je stala, a vršile su se samo opravke i održavanje postojećih aviona. Plate su počele da padaju. Inženjeri i kvalifikovani radnici su sami odlazili, a bilo je i otpuštanja, što će se kasnije pokazati kao nenadoknadiv gubitak.
Fabrika je tako životarila do sredine tridesetih godina, kada su se nad Evropom već počeli nadvijati crni oblaci rata. Političari su se tada setili, da vazduhoplovstvo treba modernizovati, jer je u tehničkom smislu bilo zastarelo. Odluka o modernizaciji vojske je bila ispravna, ali je kasno donesena. Na tržištu borbenih aviona je vladala mala ponuda a velika potražnja, jer su svi nastojali da najpre sebe obezbede ratnom tehnikom, što je uticalo i na podizanje Cene aviona.
Posle raznih procena, obilazaka evropskih prestonica, lobiranja i svega što ide uz nabavku tako skupe tehnike, sa Nemačkom je 1936. godine sklopljen ugovor o nabavci 20 aviona tipa Dornier Do 17, što je bila samo kap u moru u odnosu na potrebe vazduhoplovstva. Godinu danakasnije Nemci su Jugoslaviji dali i licencu za proizvodnju Do 17, i to iz dva razloga: već su imali moderniji avion, a i odgovaralo im je, da u srcu Balkana imaju pod kontrolom veliku fabriku aviona.
Do 17 u Kraljevu
Posle obuke radnika u Nemačkoj i nakon prilagođavanja tada "Aeroplanske radionice Vazduhoplovnog tehničkog zavoda", u Kraljevu krajem 1938.godine počinje proizvodnja Do 17. Prvi Dornier je završen i predan vazduhoplovstvu novembra 1939. godine. Do izbijanja rata iz fabrike je izašlo 30 Dorniera, a tokom borbe sa Nemcima isporučena su još tri aparata. Poslednji avion je isporučen 12. Aprila 1941. godine, dva dana pre ulaska Nemaca u Kraljevo.
Dornije Do-17 Ka-3 Jugoslovenskog Kraljevskog RV po sletanju u Helipolis, Egipat, april 1941.
Nemci su po svaku cenu hteli da poseduju fabriku u Kraljevu, koju su poznavali kao svoj džep. No, jugoslovenska vojska je prilikom povlačenja iz Kraljeva minirala vitalne delove fabrike, tako da Nemci nikad nisu uspeli da pokrenu proizvodnju. Jedino su se povremeno vršile opravke starih Bregea i po nekog Dorniera.
1941. U oktobru 1941. godine Nemci su zbog odmazde streljali 540 radnika fabrike aviona i tim činom ovoj svojevrsnoj legendi od fabrike dali okrutan i tužan kraj. Ni učinjeni zločin im nije bio dovoljan, pa su 1942.godine i ono malo preostalih mašina izmestili iz Kraljeva u Nemačku. Nakon završetka rata fabrika nije obnovljena. Jedino što je od nje ostalo jeste mala travnata pista sportskog aerodroma u Kraljevu, pored koje se danas nalazi kafanica "Brege", da nas savremenike podseća na nekada slavne dane najsavremenije istoimene fabrike u ovom delu Evrope - Kraljevačke fabrike aviona »Brege«. (Podaci za ovaj đanak su uzeti iz knjige »Kraljevski avioni« Miroslava Filipovića).
Tekst je objavljen u časopisu "AEROMAGAZIN 51"
Избор слика Љуба
Poslednji izmenio ljubasav dana Čet Jan 09, 2014 10:51 pm, izmenjeno ukupno 1 puta