IKARUS Kurir

Razvoj Kurira započinje sredinom 50-ih kako bi se zamjenili dotadašnji avioni tipa Roda. Razvijan je od strane dizajneroskog tima Borisa Cijana a izrađivan je u pogonima Ikarusa od 1958.-1961. Osnovna namjena Kurira je bila održavanje veze, prijevoz ranjenika te vuča letjelica; no kasnije se iznimno često koristio u aero klubovima te su iz njega izvedeni brojni padobranski skokovi. Po izgledu, Kurir je viskokrilac s ne uvlačećim stajnim trapom. Pokreće ga jedan Lycoming klipni motor. Unutar kabine ima tri sjedišta, za pilota i dva putnika. Zrakoplov je izrađen od metalne konstrukcije i platna.

20. rujna 1958. na Dunavu je testirana i hidro-verzija Kurira koji je imao plovke umjesto kotača no zbog nedostatka sredstava ova inačica nikada nije zaživjela. Iste je godine započeta i isporuka zrakoplova zrakoplovstvu. Nakon reorganizacije JRV 1961. sve eskadrile za vezu su bile opremljene ovim zrakoplovom.

Osnovne karakteristike

dužina: 9,5 m
raspon krila: 14,4 m
površina krila: 27 m2
visina: 2,48 m






Izvor: http://www.aeroklub-sarajevo.ba
        http://www.airwar.ru
        https://hr.wikipedia.org/wiki/Ikarus_Kurir
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%BA%D0%B0%D1%80%D1%83%D1%81_%D0%9A%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%80